Fitohemijski spojevi
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pojam fitohemikalije obuhvata više hiljada biološki aktivnih hemikalija pronađenih u biljkama.
Neke fitohemikalije su identificirane kao komponente hrane, a njihovo otkrivanje je još u toku. Mnoge imaju pozitivan učinak na zdravlje, no s druge strane, neke nemaju nikakav. Fitohemikalije su komponente voća i povrća i zbog malog sadržaja u njima pripadaju tzv. mikrokonstituentima.
Fitohemikalije voća i povrća su tvari koje nastaju u procesu metabolizma biljaka. Fitohemikalije sa tehnološkog aspekta su značajne kako u području prehrambenog inženjerstva i prehrambene tehnologije tako i u području farmacije i medicine. Većina fitohemikalija su antioksidanti. Tehnološki aspekt fitohemikalija obuhvata hemiju, poznavanje svojstava tokom procesa prerade i poznavanje biohemijskih mehanizama tokom degradacije. Posljednjih godina tržište funkcionalne hrane i dodataka prehrani (food supplement) na bazi fitohemikalija ima nagli porast. Zbog toga istraživanja mehanizama ekstrakcije fitohemikalija postaje područje izučavanja kako prehrambenih tako i hemijskih i farmaceutskih inženjera. Sa stanovišta farmacije i medicine tek u posljednjih 10 do 20 godina izolirane su brojne tvari s zaštitnim učinkom u namirnicama biljnog porijekla koje su nazvane "sekundarne biljne tvari" - (phytochemicals). Ove tvari posjeduju posebnu vrijednost u prehrani, a mogu na najrazličitije načine spriječiti nastanak hroničnih bolesti kao što su bolesti srca i karcinom. Na osnovu epidemioloških nalaza redukcije rizika nastanka raka kod prehrane bogate voćem i povrćem, započela su brojna istraživanja biljnih sastojaka koji djeluju potencijalno hemoprotektivno. Danas je poznato između 5.000 do 10.000 sekundarnih biljnih tvari. Samo u zelju i kupusu je do sada pronađeno 49 različitih fitohemikalija i njihovih metabolita. Sistematizacija i klasifikacija fitohemikalija u voću i povrću je jako opsežna u ovisnosti koji se kriterij sistematizacije primjeni. Ljekovito djelovanje sastojaka biljaka (npr. luk, češnjak, zelje) bilo je poznato starim Egipćanima još prije 3.000 godina. Današnji trend u prehrani sve više se okreće prirodi. Ljudi ne žele genetski modificiranu hranu, ne žele voće i povrće tretirano pesticidima, sve više kupuju eko-hranu, općenito žele hranu koja će u svakom pogledu koristiti njihovom organizmu. Najčešće pominjane fitohemikalije voća i povrća su vitamini, biljni pigmenti i enzimi. Pojedinačni značajni spojevi iz grupe fitokemikalija su:
- Karotenoidi (žuto, narančasto povrće i voće, tamno zeleno lisnato povrće)
- Glukozinolati / indoli (brokula, kupus, karfiol, prokulice)
- Kumarini (povrće i citrusi)
- Flavonoidi (većina voća i povrća)
- Fenoli (većina voća i povrća, zeleni čaj, vino)
- Izoflavoni (soja)
- Spojevi aliuma (češnjak, luk)
Antioksidativna svojstva fitohemikalija voća i povrća su nesumnjivo najznačajnija jer spriječavaju uticaj slobodnih radikala u ljudskom organizmu. Na bazi fitohemikalija razvija se posebna oblast industrije koja proizvodi dodatke prehrani, funkcionalnu hranu i slične proizvode.
Fitohemikalije su prehrambeni mikrokonstituenti voća i povrća. Najčešće su definisane kao hemijske ili nutritivne komponente u biljkama, voću i povrću koje imaju uticaja na zdravlje ljudi. Fitohemikalije voća i povrća hemijski promatrano predstavljaju heterogene grupe spojeva vrlo širokog spektra, što otežava njihovu hemijsku klasifikaciju i sistamatizaciju.