Emina (sevdalinka)
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
- Sinoć kad se vraćah iz topla hamama,
- prođoh pokraj bašče staroga imama.
- Kad tamo u bašči, u hladu jasmina
- s ibrikom u ruci stajaše Emina.
- Ja kakva je pusta! Tako mi imana,
- stid je ne bi bilo da je kod sultana.
- Pa još kada šeće i plećima kreće,
- ni hodžin mi zapis više pomoć' neće!
- Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
- ne šće ni da čuje lijepa Emina,
- već u srebrn ibrik zahvatila vode,
- pa po bašči đule zaljevati ode.
- S grana vjetar puhnu, pa niz pleći puste
- rasplete joj njene pletenice guste.
- Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi,
- a meni se krenu bururet u glavi!
- Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
- al' meni ne dođe lijepa Emina.
- Samo me je jednom pogledala mrko,
- niti haje, alčak, što za njome crko'!
- Autor: Aleksa Šantić