Razgovor:Bihać

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Tomislav Dretar: Članak o Bihaću nosi priličan broj nelogičnosti, prešućivanja i izvrtanja smisla činjenicama, s ciljem da se sakrije podrijetlo i pripadanje tog grada hrvatskoj povijesti. Nelogičnosti. "Do XII stoljeća ne spominje se ime grada Bihaća ali se spominje bihaćki kraj i bihaćko područje."-Tvrdi auktor. Kako se može zvati bihaćkim krajem ako ne postoji Bihać? - Pitam ja, Tomislav Dretar. Nelogično? Nije, ni najmanje.Zašto? Zato što "bihaćki kraj", "bihaćko područje" "bihać" jesu starohrvatski izrazi za označiti kraljevski posjed. Još i danas postoje Bijaći u Dalmaciji te Bišće u Hercegovini, kao i planina istog imena iznad tog srednjovjekovnog mjesta, gdje su Tvrdko I i Ostoja, na svojim kraljevskim posjedima, bišćima, potpisali poznate povelje Dubrovčanima. Ali u 11. stoljeću u Bihaću nije bilo ugarskog kralja u tim krajevima već je Bihaćki kraj pripadao hrvatskim kraljevimam bio je središtem, nukleusom hrvatske države u vrijeme plemenskih ustrojstava države Hrvata..

Nadalje, u XII stoljeću nije bilo u tim krajevima nikakvih Bizantinaca, Venecijanaca, Madžara, a pogotovu ne Franaka, koje su HRVATI, a ne Slaveni otjerali preko svojih predstavnika ispičuture Ljudevita Posavskog , a moj imenjak Tomislav Trpimirović iz roda Nelipića rastjerao ostale pa čak i Bugare (Otkud Bugari na njegovim granicama u Semberiji?) pa je spajanjem Posavske i Dalmatinske Hrvatske stvorio Hrvatsko kraljevstvo, u kojem je u to vrijeme postojao prvi povijesni centar, središte srednjovjekovne Hrvatske sa stolnim gradom Psetom ili Psatom, koji je bio prva hrvatska prijestolnica i zato je njegova okolica bila "bihać" - kraljevsko dobro- Tomino, kao što je bilo i ono koje se zove Bijaći u Dalmaciji ili Bišće u Hercegovini, a poznata Bošnjačka obitelj iz Mostara-Bišćevići- nema nikakve sveze s Bišćem na Uni, nego je potekla iz Bišća ispod istoimene planine, gdje kraljevi bosanski Tvrtko i ostoja potpisase brojne povelje svoje,u Hercegovini.Što ćeš moj Tomo, kad koza ima rog. Bihać je čuvao i uspomenu na staru organizaciju uprave magistrat,kojoj je na čelu bio "vestnik". Poznato je i ime posljednjeg krupskog vestnika - Matija iz 16. stoljeća.

Auktor, nadalje ostavlja dojam da je Bihać oduvijek bio dio bosanskog kraljevstva. On je bio jedno vrijeme pod upravom bosanskog kralja, ali dio Ugarskog kraljevstva, kad ga je bosanski veliki vojvoda Hrvat Hrvoje Hrvatinić-Vukčić, osvojio za račun bana Tvrtka, potonjeg kralja Tvrtka I Kotromanića, odnosno za Ladislava Napuljskog, ali veliki političar Tvrdko uze ga sebi, kao i sve ostalo, no od koga, od praznog prostora ili od Vlaha koji su veliki broj banova i paša dali Bosni, počev s Kulinom, pa sve do starog Vlaha Hasan-paše Predojevića., koji uze Bihać od Hrvata, kao i kasnije Ferhad-paša Bajnu Luku. Ali ga (Bihać) hrvatske velmože oslobađaju i vraćaju u vlast Hrvata iz Hrvatske. Veliki dio vremena je pripadao najvećim europskim velmožama tog doba Frankopanima. Koliko je Bihać bio svačiji samo ne i hrvatski govori i činjenica da je u njemu zasjedao više puta hrvatski sabor, da je crkva sv. Ante Padovanskog, potonja Fethija-džamija, bila mjesto gdje su sahranjivani hrvatski plemići i i kojima postoje kamene nadgrobne ploče, pokrivene džamijskim tepisima. Pa da je sudac Bihaćki bio juratuš zagrebačkog sudskog stola.

Ime grada Bihaća se prvi put spominje u povelji kojom se jedno imanje u neposrednoj blizini grada Bihaća dodijeljuje cistercitskom samostanu u Topuskom. Na popisu građana Bihaća nalazi i Petar Zoranić, prvi hrvatski romanopisac, 13 godina poslije njegovog pretpostavljenog nestanka "negdje na turskoj teritoriji". Građanin nije žitelj grada, to je ona funkcija koja se u bosanskom kraljevstvu zvala "dobri Bošnjani" a u Hrvatskoj burgeri ili purgari. Nešto prije pada susjedne Krupe, kroz taj kraj prolazi Bernardin Kuripešić i pravi bakrorez koji predstavlja , sredinom šesnaestog stoljeća, Krupu-tvrđu i okolna brda, po kojima stanuju Krabaten.

Glede statusa slobodnog kraljevskog grada to ne znači da se on izdvajao iz hrvatskog političkog korpusa, već da je imao sloboštine naspram plemića, svoj magistrat a porez plaća kralju, pa je zato bio slobodan i kraljevski, tj. pod kraljevskom zaštitom.

Toliko o srednjem vijeku. Nadalje autor laže kako je od 1990 do 1992. HVO Bihaća nastojao izdvojiti Bihać iz sastava BiH. Tada sam osobno bio na čelu HVO-a Bihaća i regije, formirao prvu postrojbu u Bihaću na dva tjedna prije prve smotre muslimanske postrojbe na konjskom trkalištu u Bakšaišu, a prije formiranja dviju bihaćkih brigada formirao sam prvu Hrvatsku bihaćku bojnu i uveo ju u sastav 502 hrvatsko-muslimanske brigade.

Kad je riječ o višestranačju onda valja reći da je prva registrirana stranka na bihaćkom području bila Bosanska demokratska stranka koju su osnovali ing. Asim Ibrahimpašić i mr Tomislav Dretar, te da je hrvatski ekstremista Tomislav Dretar podržao, javno, pred kamerama RTV Sarajevo slobodu osnivanja nacionalne stranke Muslimana SDA izjavivši, "Muslimani nemaju rezervnu domovinu, kao mi Hrvati i Srbi." Taj "ekstremizam se ogleda i u činjenici da je Tomislav Dretar izveo HVO Bihaća ispod vlasti Mate Bobana, javno izjavivši da ne priznaje ni Matu Bobana ni hrvatski pandan srpskoj Republici- Herceg-Bosnu.

Izgradnja aerodroma u Ćoralićima, spašavanje dvaju klipnih aviona iz ruku neprijateljske JNA i slanje prvih pilota na obuku u Zagreb njegovo su djelo.


[izmijeni] U vezi sa slikama

Mislim da nekoliko slika koje se nalaze na clanku ne bi trebale da budu tu, iz cistog razloga jer nisu enciklopedijski materijal.

Ostale slike, koje jesu validne, ocigledno su skenirane iz stampane literature, te bih te molio Mitras da nam pojasni^s pitanja vezana uz autorska prava. Po pravilu su autorska prava stampanih djela zadrzana od strane autora ili izdavaca, te je praksa na Wikipediji da se skenirane slike ne postavljaju osim ako nemamo explicitno odobrenje od vlasnika autorskih prava da ih prenosi u javnu domenu (upozorenje je jasno istaknuto i na stranici za postavku slika). Inace Mitras, predlazem da uklonis slike sa clanka dok ne rascistimo ovo pitanje. E.B. 21:51, 24 juli 2005 (CEST)

Slike su javnog karaktera i nema registriranih autorskih prava na njih, niti naznake u knjizi iz koje su skenirane, a i autor te knjige prof. Dzafer Mahmutovic uzeo ih je iz zbirke Regionalnog muzeja Pounja u Bihacu. Poznajem ih vec tridesetak godina. E.B. Tvoje misljenje o tome sto jest sto nije enciklopedijskog karaktera je neutemeljeno. Ima i slika kokosiju u enciklopedijama. A ovdje je rijec o jednom malom gradu i njegovim znamenitostima. Najstarije slike obrambenih snaga Bihaca su itekako enciklopedijskog karaktera i vrijednosti. Ako mislis da slici Tomislava Dretara nije mjesto ondje i da to nije enciklopedijskog karaktera, treba raci, da ako po icemu vrijedi, vrijedi zbog toga sto je takav dokument raritet iskaznica gdje je bosanski grb nacrtan rukom u julu 1992. kad se po Bosni jos pricalo o nepoznatim agresorima, povijesni fakt,i sto ilustrira tekst koji govori da je u hrvatskom Bihanarodu bilo javnog otpora okupatorskoj politici Franje Tudjmana i njegovog pobocnika Mate Bobana, te da je taj covjek na javnom skupu stranaka SDA, HDZ i SDS u polemici rekao Stevi Beslacu da se ne razmece s dogovorom izmedju Karadzica i Bobana, jer on kao predsjednik HDZ-a i Zapovjednik HVO-a ne priznaje ni Matu Bobana za legalnog vodju Hrvata niti paradrzavnu tvorevinu Herceg - Bosnu koja je kopija raznih Sao Krajina. Ako to nije za enciklopediju sto je onda? Tko je to smio reci Tudjamnu i Bobanu u julu 1992. onda kad su njih dvojica s Izetbegovićem u dogovoru orkestrirali podjelu Bosne. Ostale slike, koje predstavljaju casnike HVO-a su dokaz da HVO ni Hrvati nisu svi u istoj vreci, te da ako laze koza ne laze rog. HVO Bihackog okruga bio je sastavnica Armije BiH. A to mnogi zele sakriti, presutjeti, izbrisati i lazu kako je HDZ Bihaca dijelio Bihac. Onda je i SDA dijelila Bihac, jer su sastanci bili trojni. Ali HDZ nije istakao pretenzije na bilo koji dio Bihaca niti radio sto i SDS. Uostalom, treba pitati Ramiza Drekovica sto ima reci o HVO-u iz vremena dok mu je Tomislav Dretar bio na celu. Hrvati ne polazu pravo na Bihac, vec na pravo da u njemu zive, jer su njegovi utemeljitelji i branitelji, ruku pod ruku s Bosnjacima. Autor teksta je tako intonirao povijest Bihaca da ispada da je to posljednji bosanski grad osvojen od Turaka. Tad Bihac nije bio bosanski grad nego grad obitelji Frankopana, a oni su valjda bili Hrvati. I zasto bi to nekome trebalo smetati. I New York je bio holandski grad, pa vise nije.Mitras--81.243.239.15 23:56, 14 avgust 2005 (CEST)

DADO,

Izmjene načinjene u tekstu o Bihaću uvelike zamagljuju stvari i istinu. Ne znam zašto postoji strah od istine. Nikad nije bilo u pitanju koji je narod nastanjivao bihaćki kraj od 9. do 16. stoljeća. To su bili isključivo Hrvati, koji su uzput bili i katoličke vjere. Nešto kranjskih i štajerskih vojnika su bili protestanti, ali su bili Slovenci i Austrijanci. Ako se danas radi na tome da se bosanski Hrvati vrate u predpotopno doba, onda to može samo za područje negdašnje Vrhbosne, koja nije prelazila Travnička vrata na zapadu, niti ulazila u tzv. Donje Krajeve DALJE OD BILINOG POLJA, I TU SE MOŽE GOVORITI O BOŠNJANIMA. Sjeverni dio današnje BiH od Mačve u Srbiji i Semberije u Bosni, pa Posavina preko Banjalučke ravnice pa sve do Zagreba je kraj napučen Hrvatima. Danas nitko ne može osporiti drugačije činjenice. Danas je to prošlost, odnosno bošnjačko stanovništvo je u tim Donjim Krajevima, koji u ono doba pripadaju Hrvatinići kojima su Vukčići grana na obiteljskom stablu bilo à le pari sve donedavna s Hrvatima, a danas nema ni jednih ni drugih. Pogubno je za povijest i budućnost projicirati sadašnje stanje u prošlost. Zato što je Bela bio Hrvatima kralj, nisu Hrvati postali nakon nekoliko stoljeća svoje državnosti prestali biti Hrvatima. Onih 60 gradova podignutih kao obrambeni zid protiv invazije Osmanlija izgradili su Hrvati, a ne stari Slaveni. Zašto još uvijek ljudi nose u glavama ostatke velikosrbske ideologije. Pa, zaboga, vidjeli ste do čega je dovela. Reći da su Hrvati podigli i razvili Bihać ne znači da Hrvati danas imaju niti traže tapiju na njega. Bilu su tu nekad i Celti, pa ih potjerali Iliri sve do Bretagne i Welsa i Irske (razgovarao sam s jednim Welšaninom koji se začudio kako ja znam svom djetetu reći "kifele"-bježi odatle, na Welškom jeziku. A i Neretve je ime Welške božice voda)a ni Iliri, koji su došli sa sjevera Europe, nisu autohtono bosansko stanovništvo kako to tvrde ovi novi historičari, koji odriču slavenstvo Bošnjacima. Više su zaposjedali hrvatske kategorije od Histra do Japoda, Liburna, Dalmata i Neretljana.Pa ta ilirska ideja je pregorjela još prije dvije stotine godina i nije ni istinita. Iliri su nestali u procesu romaniziranja prije dolaska Slavena, a kad su stigli Hrvati od njih su ostali samo Vlasi koji su pobjegli u brda. Tako oni koji insistiraju na ilirizmu Bošnjaka i prešućivanju Hrvata u krajevima koji su Bosnom postali tek Osmanskim osvajanjima čine svom narodu medvjeđu uslugu. Prvo ovdje se , po europskim unibverzitetima, historičari smiju njihovom neznanju, a drugo skužili su da se radi o namjernom laganju. A tada... , bolje je ne nastaviti priču. To je još Nitsche ismijao u Veseloj nauci. Primitivizam NAS MOŽE SAMO ZAVESTI JOŠ DUBLJE U MRAK IZ KOJEG NIKAD NISMO NI IZIŠLI. IDEOLOGIJA NIJE ONO ŠTO NAM TREBA ZA ČISTE RAČUNE, NEGO POVIJESNA ISTINA, A OVDJE BAR IMA TOLIKO DOKUMENATA, POSVUDA PO EUROPI DA OVI TURISTIČKI PISCI PRAVE SMIJURIJU I OD SEBE I OD SVIH NAS. Još su živi potomci i Babonjića koji su držali imanja od Like i Petrovačkog kraja do Budimpešte, Frankopana, koji čuvaju arhive u kojima se svašta može naći. MOLIM Vas, ne ponašajte se kao četnici, ne pristoji vam.

To što su u Bosni živjeli ljudi katoličke vjeroispovijedi može i proći za ono doba da budu smatrani bosanskim narodom, mada genetička istraživanja drugačije kažu. Ta bosanskokatolička populacija, nosi u 86 posto slučajeva kromozomski faktor "Y" pogledajte na Internetu bibliografiju istraživanja financiranih iz Fonda za znanstvena istraživanja i uvjerite se sami. U toj ekipi je i današnji ministar Visokoškolskog obrazovanja Hrvatske Republike i nekoliko BiH znanstvenika, a taj faktor se prenosi samo s oca na sina. Znači bilo je vrlo malo miješanja s došljacima. Kod Bošnjaka je 48 posto, a kod Vlaha 20 posto, kao i kod Sandžačkih "Ilira" koje na velika vrata uvode "znanstvenici" okupljeni oko "Bošnjaci net-a" i njihova Perjanica Avdo Metjahić, koji ima deset aliasa, a povijest je studirao vozeći kola hitne pomoći po New Yorku, a ondje su stigli kad ih je njemačka počela vraćati u domovinu koji toliko vole da su otišli soliti pamet iz USA, kao i njegov šef Krcić koji srbski jezik Sandžaklija proglašava bosanskim jezikom. Ta hajte molim vas, uozbiljite se, ako hoćete da radimo pošteno i pametno. Drukčije, samo podhranjujemo hrvatsku desnicu, koja jedva čeka ovakva postupanja. Njive ne obrađuju vjernici, nikakva religiozna skupina nije ekonomska kategorija, osim što može poslužiti kao moralni element za ustrajnost u radnoj agilnosti i štedljivosti. Poput protestantskih moralnih vrijednosti u USA. Samo je nacija proizvođač ekonomsko političkih odnosa. Nisu bihaćki Hrvati BRANILI OD NADIRANJA OSMANLIJA CRKVENI KRIŽ, NEGO SVOJA IMANJA, DAKLE EKONOMIJU. --Mitras 22:42, 1 septembar 2005 (CEST)MITRAS

[izmijeni] Druga bihaćka hrvatsko-muslimanska brigada

Opet se igrate nekulturnih igara. Druga bihaćka hrvatsko-muslimanska brigada zvala se tako DRUGA BIHAĆKA HRVATSKO-MUSLIMANSKA BRIGADA, imala je svoj barjak i pridjevak hrvatska bio je prvi po redu, jer je njena hrvatska sastavnica bila formirana mjesec dana ranije i poslužila je kao okosnica ili jezgro. Ja sam bio supotpisnik odluka o njenom osnivanju i usprotivio se postavljanju izdajnika Vlade Šantića za postavnjanje njenog načelnika štaba te sumnjivog Atifa Dudakovića, već slavnog komandanta Mladićeve artiljerije za njenog komandanta, ali ih je na silu postavio Irfan Ljubijankić. Nikakvih Bošnjaka nije tada bilo. Bio je rat između SDA i MBO i ime Bošnjak je bilo daleko od današnje upotrebe. Zašto izvrćetete činjenice, da ne kažem lažete. Postrojbe su bile osnovane od nacionalnih stranaka, a ne od organa vlasti koji su ih samo preuzeli. Čemu to? Tko je ubio bosansku državnost zajedno s kraljem Stipanom? Sad sam doznao da je to bio Hrvat iz Cazina, a ja znam da se taj Hrvat zvao Muit' ili po naški Mujo. Pa što je to s vama ljudi. To je već nacionalna paranoja. --213.49.105.196 08:37, 25 oktobar 2005 (CEST)Mitras.