Osama bin Laden
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Osama bin Laden rođen je u Saudijskoj Arabiji u Rijadu 1957. godine. Saudijski multimilioner osumnjičen za planiranje terorističkih napada protiv SAD-a. 1999. FBI ga je postavio među deset najtraženijih osumnjičenika zbog njegove umješanosti u napade na američke ambasade u Keniji i Tanzaniji u 1998.
Sadržaj |
[izmijeni] Porijeklo i prošlost
Majka mu je iz sirijskog glavnog grada Damaska, a otac iz Hadramevta iz Jemena. Ima pedesetčetvero braće i sestara od oca koji je bio oženjen više puta. Muhamed Avad bin Ladin, Osamin otac, porijeklom je iz Jemena, a u Džedu je došao 1940. godine. Nije prošlo mnogo godina od njegovog dolaska u Džedu, a da je od običnog lučkog nosača postao najveći građevinski poduzetnik u Saudijskoj Arabiji, vlasnik firme poznate pod imenom Bin Ladin i sinovi. Porodična firma je izvodila radove u Saudijskoj Arabiji, a i van nje, kao što su radovi u prvom proširenju dva Sveta hrama u Meki i Medini, i obnova Svetog mesdžida u Jerusalimu koji je bio izložen požaru 1969. godine. O poslovnom povjerenju koje je porodična građevinska firma Bin Ladin uživala govori i podatak da je 1998. dobila posao izgradnje kompleksa u Haredžu, južnom predgrađu Rijada, u koji je trebalo biti smješteno oko 4.300 američkih vojnika. Posao je koštao 150 miliona dolara, a nadgledao ga je jedan od Osaminih rođaka. Muhamed Avad bin Ladin je umro 1968. godine kada je njegov helikopter udario u brdo Taif. Osama je tada imao tek 11 godina. Bogatstvo koje je Muhamed ostavio iza sebe je procijenjivano na stotine miliona dolara. Brigu i nadgledanje očevih poslova je preuzeo sin Bekr Salim sve dok i on nije poginuo 1988., nakon što se njegov privatni avion srušio u Teksasu (SAD). Osamin udio u imetku koji je ostao iza oca procjenjuje se, prema pisanju Washington Posta, na 300 miliona dolara. Odgojen je u konzervativnoj porodici i već u svojoj sedamnaestoj godini se oženio. Završio je Ekonomski fakultet u Džedi. Naslijedio je dio očevog bogatstva i pokrenuo vlastiti biznis. Svoj borački put (mudžahid) je započeo 1979., kada su sovjetske trupe okupirale Afganistan. Prenio je svoj posao u tu zemlju, uključujući nekoliko stotina odanih radnika i tešku građevinsku mašineriju, i krenuo "oslobađati zemlju od nevjerničkog okupatora". Uvidjevši da Afganistancima nedostaje i infrastruktura i ljudska snaga za vođenje dugotrajne borbe, zamislio je da riješi oba problema istovremeno. Prvi korak bio je da uspostavi organizirani program regrutovanja. Zajedno sa šejhom i bivšim članom Muslimanske braće Abdullahom Azzamom, organizirao je ured za regrutovanje Maktab El-Khidamat (MAK-ured za usluge).
MAK je oglašavao širom arapskog svijeta poziv mladim muslimanima da se dođu boriti u Afganistanu. Kasnije analize će pokazati da je MAK uspostavio ogranke regrutnih ureda širom svijeta, uključujući SAD i Evropu. Bin Laden je platio za transport novih regruta u Afganistan, i obezbjedio uvjete za njihovo uvježbavanje. Afganistanska vlada donirala je zemlju i resurse, dok je Bin Laden doveo iz cijelog svijeta stručnjake za gerilsko ratovanje, sabotaže i subverzivne operacije. Prošlo je nešto više od godine dana, a on je imao na hiljade dobrovoljaca za obučavanje u njegovim privatnim kampovima. Procjenjuje se da je čak 10.000 boraca bilo obučeno i steklo borbeno iskustvo u Afganistanu, pri čemu je samo mali dio njih poticao iz domaće, afganistanske populacije. Skoro polovica borbene sile dolazila je iz zemlje Ladenovog porijekla, Saudijske Arabije. Ostatak je dolazio iz Alžira (otprilike 3.000), Egipta (2.000), a hiljade drugih iz ostalih muslimanskih zemalja poput Jemena, Pakistana i Sudana.
[izmijeni] Supersila protiv supersile
Rat u Afganistanu predstavljao je pozornicu za jednu od zadnjih velikih razračunavanja između dvije supersile, SAD-a i Sovjetskog Saveza. Amerikanci su u to vrijeme imali iste ciljeve kao i Bin Ladenovi mudžahedini, potiskivanje sovjetskih trupa sa afganistanske teritorije. U jednoj od najuspješnijih diverzantskih operacija, u to vrijeme pozdravljanih od većine muslimanskih zemalja, američka CIA je pokrenula kampanju vrijednu 500 miliona dolara godišnje, koja je bila usmjerena na naoružavanje i obučavanje osiromašenih i, u oružju nadmašenih, mudžahedinskih gerila, kako bi se borile protiv Sovjetskog Saveza. Vođe gerila koje su najviše obećavale, bili su traženi i sponzorirani od strane CIA-e. Službeni američki izvori su i danas nerazumljivo neodređeni po pitanju toga da li je Osama bin Laden bio jedan od "odabranih" od strane CIA-e. Bin Ladenova grupa je bila jedna od sedam glavnih mudžahedinskih frakcija. Smatra se da je značajna količina visoko tehnološki razvijenog američkog oružja, uključujući i "stinger" protuavionske projektile, završila u njegovom arsenalu. Izvještava se da je većina tog oružja još uvijek u posjedu pro-Kaidinih organizacija.
Mudžahedini su bili jako uspješni. Za deset godina surove borbe pobijedili su Sovjetski Savez. Ono što je počelo kao rascjepkana armija plemenskih ratnika završilo je kao dobro organizirana i opremljena moderna armija, sposobna da porazi supersilu. Sovjetske trupe u povlačenju su ostavile Afganistan u posjedu ogromnog arsenala sofisticiranog oružja i hiljada iskusnih islamskih ratnika iz različitih zemalja.
[izmijeni] Afganistanski veterani
Neki od ovih veterana su se vratili u vlastite zemlje i nastavili sa svojim životima. Drugi koji su se vratili u svoje zemlje podsticali su islamski fundamentalizam i volju da se obore vlade "pod zapadnjačkim utjecajem", "nevjerničke" u korist islamskih režima. Koristili su znanje stečeno u afganistanskom ratu za uspostavljanje gerilskih i terorističkih ćelija. U Egiptu i Alžiru, "afganistanski veterani", kako su ih nazivali, pomagali su lokalne islamiste u njihovoj borbi protiv sekularnih vlada. U većini arapskih zemalja, veterani uopće nisu bili dobrodošli, i vlade su ih neprestano držale pod prismotrom. Međutim, u nekim je arapskim zemljama, afganistanskim veteranima izražena topla dobrodošlica. To je bio slučaj u Sudanu, gdje im je vlada dala zaposlenja, pomogla u uspostavljanju kampova za obučavanje, i neke postavila na pozicije u vladi. Čak je i Bin Laden proveo jedno vrijeme u Sudan gdje je njegova firma gradila autoputove i izvodila još neke značajne razvojne projekte. Većina mudžahedinskih kampova u Afganistanu nikada nije prestala sa radom, obezbjeđujući tako islamske dobrovoljce za dolazeće sukobe u mnogim zemljama. Afganistan je i dalje smatran uporištem mudžahedina, odakle su obučeni ratnici mogli biti slani u borbu gdje je god zatrebalo. Mudžahedinski veterani počeli su se pojavljivati u islamskim sukobima na mjestima kao što su Somalija, Kosovo i Čečenija.
[izmijeni] Šejh Abdullah Azzam - Osamin ideologista
Kako se približavao kraj afganistanskog rata, Bin Laden se razišao sa MAK-ovim ko-osnivačem Azzamom kasnih 1980-tih, i 1988 formirao El-Kaidu kako bi nastavio džihad. Dok se Azzam nastavio fokusirati na podršku muslimanima u Afganistanu, Bin Laden je svoju pažnju usmjerio na premještanje rata u druge zemlje. Krajem 1989. Abdallah Azzam je poginuo u eksploziji bombe-auta, koja se uglavnom povezuje sa suparničkom afganistanskom frakcijom. Brojne glasine koje su u to vrijeme kružile, okrivile su samog Bin Ladena za taj napad, ali je ovaj to u više bavrat opovrgao. I pored nesuglasica koje su se pojavile među njima dvojicom kada je Bin Ladin odlučio oformiti El-Kaidu i nastavliti džihad van granica Afganistanma, Abdullah Azzam se smatra duhovnim i ideološkim mentorom ne samo Usame bin Ladina, već i El-Kaide. To je zato što je Šejh Azzam tokom proteklog stoljeća bio prvi i neprikosnoveni reformator ideje "oživljavanja institucije džihada u svakodnevnici" te otac "internacionalizacije svete borbe". Njegove ideje o džihadu kao jedinom rješenju nagomilanih problema muslimanske zajednice su ostale osnovom El-Kaidine ideologije. Abdullah Jusuf Azzam je rođen u selu Silat el-Harisije, u regiji Džinin na Zapadnoj obali 1941. osnovnu i srednju školu završio je u svom selu. Kasnije je nastavio obrazovanje u na poljoprivrednom fakultetu Haduri nedaleko od Tul Kerema gdje je diplomirao. Nakon toga Azzam je radio kao učitelj u selu Adder u južnom Jordanu, da bi se kasnije upisao na fakultet Šerijata na Univerzitetu u Damasku gdje je 1966. stekao fakultetsku diplomu iz šerijatskog prava. Nakon što su izraelske trupe u ratu 1967. okupirale Zapadnu obalu Šejh Abdullah Azzamje izbjegao u Jordan. U kasnim 1960- tim pridružio se tada proglašenom "džihadu" ili borbi protiv izraelske okupacije. Ubrzo je otputovao u Egipat gdje je na poznatom islamskom sveučilištu Univerziteta El-Azhar stekao zvanje megistra iz oblasti islamskog prava. 1970. godine Jordan je protjerao PLO )Palestinsku oslobodilačku organizaciju sa svoje teritorije čime je prestala mogućnost vođenja džihada sa jordanske teritorije protiv Izraela. Šejh Azzam je iskoristio to vrijeme i prihvatio poziciju predavača na Jordanskom univerzitetu u Ammanu. 1971. je dobio stipendiju na El-Azharu gdje je odbranio doktorat iz islamske jurisprudencije (Usuli fikh). Dugi niz godina Azzam je bio aktivan u različitim oblicima borbe protiv izraelske okupacije palestinske zemlje. Međutim kako je vrijem odmicalo on je, prema svome kasnijem priznanju, počeo shvatati da je ta borba daleko od "istinske borbe kakvu propisuje islam- džihada". Upravo je to, prema mišljenju mnogih, bio razlog zbog čega je zamrznuo sve svoje aktivnosti u Jordanu i prihvatio posao univerzitetskog profesora u Saudijskoj Arabiji. Razmišljajući o arapsko izraelskom konfliktu, Azzam je došao da vlastitog zaključka da je ključni razlog za poraze arapskih vojski koji su se nizali bio u njihovom nedosljednom pridržavanju islamskog učenja. Bio je mišljena da je jedino rješenje za stanje u kome se nalaze muslimani današnjice u povratku borbenog duha pojedinca i čitave zajednice ili rečeno riječima Šejha: "Džihad i puška samo: ne pregovori, ne konferencije i ne dijalozi,". Kada je SSSR izvršio invaziju na Afganistan i kada je počeo otpor afganistanskih mudžahida okupaciji, Azzam je bez razmišljanja odlučio podržati borbu koja mu se činila dosljednom interpretacijom njegove vizije džihada protiv okupatora. Iako je matični islamisitčki pokret Muslimanske braće kojem je pripadao sa rezervom gleda na afganistanski džihada Šejh Abdullah je odlučio suprotstaviti se zvaničnom stavu pokreta i po cijenu isključenja iz njega uzeti aktivno učešće u organizaciji i duhovnom vodstvu afganistanskog džihada. Napustio je poziciju predavača na Univerzitetu Kralj Abdulaziz u Džidi, Saudijska Arabija i otputovao u Islamabad kako bi bio bliže dešavanjima u susjednom Afganistanu. Tu se on po prvi put upoznaje sa liderima džihada u Afganistanu. U vrijem svoga boravka u Pakistanu počeo je predavati na Islamskom univerzitetu u Islamabadu. Vremenom je napustio i ovu predavačku poziciju kako bi se u potpunosti posvetio podršci afganistanskom džihadu. Kasnije će, 1980. dovesti svoju porodicu u Pakistan a nešto kasnije preseliti se u Peševar, grad koji se smatrao logističkim centrom afganistanskog otpora. U Peševaru, Azzam je osnovao Bejt-ul-Ensar (Kuća pomagača- Mudžahidski biro usluga). Biro je služio za organizovanje i provođenje projekata koji su imali za cilj prikupljanje materijalne podrške borbi mužahida ali je služio i kao regrutni centar za regrutovanje i obučavanje dobrovoljaca iz čitavog svijeta. Međutim, ni ovo nije zadovoljilo Azzamove težnje da učini sve kako bi afganistansko iskustvo borbe prema onome, što je on smatrao, islamskim okvirima bude uspješno i samim time primjer koji će se oponašati u drugim kriznim područjima islamskog svijeta. Nije prošlo dugo i on se našao na prvoj liji fronte, među mudžahidima kojima je do tada davao samo materijalnu i duhovnu podršku. U Afganistanu teško da je ikada ostao dugo na jednom mjestu. Putovao po zemlji, obilazeći većinu provincija i država kao što su: Logar, Kandahar, Hindukuški Visovi, Dolina Pandžsera, Kabul i Dželalabad. Ova putovanja su mu pomogla da se uvjeri iz prve ruke u herojske postupke običnih ljudi, koji su žrtvovali sve što su imali - uključujući i svoje vlastite živote ako je to bilo neophodno - za "ponovni pobjedu muslimana". To ga je učinilo još odlučnijim u njegovoj viziji obnove duha džihada u posrnulim muslimanskim nacijama kao jedinog načina rješenja nagomilanih problema. Ono što su do tada bile samo intelektualne vratolomije u knjigama i ideje male skupine ljudi u nekom čašku džamije postale su realnost koja je svaki dan imala sve više ljudi koji su je podržavali. Po svome povratku u Peševar Šejh je postao još ažurniji u svome promovisanji džihadskih ideja. Pokušao je ujediniti zavađene lidere afganistanskog džihada. U međuvremenu je pozivao one koji se nisu uključili u borbu da to učine. To mu je ubrzo priskrbilo reputaciju jednog od lidera afganistanskog džihada čak i među Afganistancima dok je među dobrovoljcima iz ostatka svijeta bio neprikosnoveni lider. Posebice je značajna njegova uloga u internacionalizaciji afganistanskog džihada. Naime, tih godina on je širom muslimanskog svijeta isplivao kao najotvoreniji zagovornik afganistanske borbe ali i ideje džihada uopće. Bio je to rezultat njegovih učestalih putovanja naročito po arapskim zemljama. Gdje god da je dolazio pozivao je muslimane u S obzirom da je svojevremeno administracija SAD podržavala borbu mudžahida protiv sovjetske okupacije sve proamerički orijentisane vlade u arapskim zemljama (naročito one u Perzijskom zaljevu) su davale relativnu slobodu Azzamu u njegovim nastupima tako da je slobodno po džamijama i kulturnim centrima muslimanskim masama prenosio "pozitivna iskustva afganistanskog džihada" vrbujući nove dobrovoljce i skupljajući dodatnu financijsku podršku. U tim prilikama govorio je: "Šta je svakoj islamskoj pokrajini dati stotinu zrelih mladića za Afganistan?! Šta je svakom muslimanu dati odjeću, obuću i hranu onima koji brane našu čast svojom krvlju i dijelovima svoga tijela?!" Pored niza predavanja i hutbi koje je držao za vrijem svojih putovanja te uspostavljanja kontakata sa bogatim pojedincima koji su bili voljni davati značajne donacije za pomoć svojoj braći u vjeri, Azzam je napisao veći broj knjiga u kojima je svoje stavove učini jasnim i pristupačnim širim muslimanskim masama. Najpoznatije među tim knjigama su Pridružite se karavanama šehida, Odbrana muslimaske zemlje i Allahovi znakovi u afganistanskom džihadu. Njegovo djelovanje u Afganistanu učinilo je Abdullaha Azzama glavnim stubom džihadskog pokreta u regiji. Igrao je značajnu ulogu u utjecaju na pogled muslimana na značaj džihada, i služio kao uzor mlađoj generaciji muslimana, koji su u sve većem broju dolazili u Afganistan. Međutim, šejh Azzam nije bio bez neprijatelja u džihadskom pokretu. Pokret je bio podijeljen rivalstvima i frakcijama. 1989. fatalna količina TNT-a podmetnuta je ispod mimbera s kojeg je Šejh trebao održati hutbu. Bomba nije eksplodirala. 24-tog novembra 1989. tri bombe, podmetnute duž puta kojim je Abdullah Azzam obično putovao u džamiju, eksplodirale su. Šejh je ubijen, zajedno sa svoja dva sina. Glasine su konzistentno povezivale Osamu Bin Ladena sa ubistvom Azzama, iako nije postojao dokaz za to. Danas svi sljedbenici džihadskih pokreta bez izuzetka za šejhovu smrt krive američku administraciju i CIA-u Nakon smrti, Azzam je ostavio na desetine knjiga o vjerskim doktrinama, vjerskim fetvama i ideologiji džihada. Ideologija koju je utemeljio Abdullah Azzam i njena realizacija u afganistanskom ratu, potakla je brojne procese u modernoj historiji islamističkih pokreta:
• Stvaranje jedne vrste islamske internacionale, kroz vrbovanje doborovoljaca širom muslimanskog svijeta, koji su pomagali borbi afganistanskih mudžahedina • Stvaranje globalne mreže radikalnih muslimanskih boraca preko veza između ovih dobrovoljaca i radikalnih islamskih pokreta širom muslimanskog svijeta. • Stvaranje mistike nepobjedivosti. Pobjeda islamskih boraca nad sovjetskim snagama donijela im je međunarodno oduševljenje i služila kao izvor inspiracije islamistima iz svih krajeva muslimanskog svijeta. • Stvaranje široko utemeljenog kadra visoko motiviranih i iskusnih ratnika, s namjerom proširenja islamske revolucije cijelim svijetom
Osama Bin Laden je jedan od istaknutih produkata afganistanskog rata, a njegova organizacija Al-Kaida je jedan od glavnih izraza afganistanskog fenomena. Bin Laden svoju borbu posmatra kao dio konflikta između islamske i drugih civilizacija, posebno Judeo-krstaške, kako je on naziva. Širom svijeta simpatizeri El-Kaide vode džihad kao kulturnu borbu na tri fronta. Najneposredniji front je unutar muslimanskih zemalja, gdje je cilj da se ponovo uspostavi vladavina šerijatskog prava. Drugi front je u zemljama sa muslimanskim manjinama, smještenim na "linijama razgraničenja" sa drugim kulturama, kao što su Balkan, Kavkaz, Kašmir itd. A posljedni front je internacionalna kulturalna borba islama sa zapadnom, posebno američkom civilizacijom, koju ova skupina islamista smatra izvorom svog zla i glavnom prijetnjom islamu. piše Muhamed Jusić BiH 0038761768717
[izmijeni] Rat protiv terorizma
Nakon Zaljevskog Rata, činjenica da se američke snage nalaze na islamskom tlu i potpora Izraelu potiču ga na organiziranje teških napada protiv Zapada. Nakon napada 11. septembra 2001. američke su snage pokrenule Rat protiv terorizma koji je izbacio teroriste iz Afganistana i srušio talibansku vladu koja je podržavala bin Ladena. Nakon toga al-Qaida se reorganizira i sprema za nove napade.