Neđo Samardžić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Neđo Samardžić je ratni zločinac porijeklom iz Foče.
Osuđen je u aprilu 2006. godine od strane Suda BiH na 13 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti za sistematska silovanja Bošnjakinja u Foči.
Radovan Stanković je zajedno s drugim pripadnicima Miljevinskog bataljona, Brigade za taktičke operacije iz Foče, srpske vojske u augustu 1992. godine formirao logor za žene u tzv. Karamanovoj kući, koju su vojnici zvali "javna kuća", u kojoj su zatvorili veliki broj osoba ženskog spola bošnjačke nacionalnosti, od kojih su većina bile maloljetne, te su ih sistematski silovali i tukli.[1]
Komandant Miljevinskog bataljona je bio Pero Elez, a Neđo Samardžić, Zoran Samardžić, Nikola Brčić, te Radovan Stankoviće su su bili zaduženi za ženski logor u kojem su se srpski vojnici iživljavali nad djevočicama od kojih su neke imale po dvanaest godina prisiljavajući ih na oralni, vaginalni i analni seks. Žene su pored silovanja, također mučene i odvođene na prisilni rad. Broj silovanih žena koje je sprovodila srpska vojska u BiH nije tačno utvrđen, ali se procjenjuje između 22.000 i 40.000, jer se mnoge žene ni danas ne mogu suočiti sa zločinom koji je nad njima počinjen, pa se tako ne usuđuju prijaviti silovanje.[2]