Korisnik:Nidurhaf/Radionica/Hronologija bosanskohercegovačke historije

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

  • 395. n.e. - Nakon administrativne podjele Rimskog Carstva, Ilirija je pod kontrolom Istočnog Rimskog Carstva (Bizant), odnosno Carigrada. Ovim događajem započinje historija Bosne i Hercegovine kao regije na granici između Zapadne i Istočne Evrope.
  • 7 i 8 vijek - Kršćanski misionari sa zapada su vrlo aktivni među Hrvatima, i donose latinsko pismo i zapadnu kulturološku orijentaciju.
  • 863. - Misionarske aktivnosti bizantske braće, Ćirila i Metodija vodi do konverzije Srba i Bugara u pravoslavlje. Uvodi se slavenska liturgija sa pisanim jezikom i ćiriličnim pismom.
  • 11. vijek - Pojava srpske prinčevine Rama, prvobitne bosanske države, koja je ubrzo pala pod uticaj katoličke hrvatske kraljevine.
  • 1102. - Hrvatska unija sa Mađarskom.
  • 1180–1204. - Kulin Ban je, uprkos negodovanju katoličkog vrha, bio vrlo tolerantan prema bogumilima.
  • 1187. Bizantski car u Konstantinopolu priznaje nezavisnost Srbije i mađarska osvajanja u Hrvatskoj i Bosni, ali nije poznato ko je imao vlast na tom području. Sredinom sljedećeg vijeka je lokalna vlastela uživala dovoljno nezavisnosti od katoličkih i pravoslavnih sila da je heretička Bosanska crkva praktično bila državna religija u Bosni.
Povelja Kulina Bana iz 1189
Uvećaj
Povelja Kulina Bana iz 1189
  • 29. august 1189. - Povelja bosanskog bana Kulina je napisana na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskog bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država.
  • 1346. - Krunisanje Uroša IV (Stefan Dušan od Raške, vladao od 1331–55.) u Skoplju kao cara Srba i Grka. U skop njegove carevina je ulazila i Hercegovinu.
  • 1377. - Stjepan Tvrtko I (1353–91) se proglašava kraljem Bosanaca i Srba, odbacujući mađarsku vlast. Pod njegovom krunom se nalazi dobar dio Jadranske obale.
  • 1448. - Vladar Huma, Stjepan Vukić uzima titulu hercega, koja daje ime provinciji Hercegovini.
  • 1463. - Osmanlije ukidaju nezavisnost bosanske kraljevine.
  • 1483. - Provincija Hercegovina je anektirana od strane Osmanlijskog Carstva.
  • 1624. - Nakon 150 godina osmanlijske vladavine, dvije trećine stanovništva Bosne i Hercegovine su službeno Muslimani.
  • Juli 1878. - Na Berlinskom kongresu, habsburška monarhija Austro-Ugarska dobila pravo da okupira BiH.
  • 5. oktobar 1908. - Austro-Ugarska formalno anektirala Bosnu i Hercegovinu, uprkos međunarodnim protestima.
  • 1910. - Srpski pukovnik Dragutin Dimitrijević-Apis osnovao tajnu velikosrpsku organizaciju "Crna ruka".
28. juni 1914: Nakon atentata na F. Ferdinanda u Sarajevu
Uvećaj
28. juni 1914: Nakon atentata na F. Ferdinanda u Sarajevu
  • 1937. - Josip Broz Tito postaje generalni sekretar Komunističke Partije Jugolsavije (kasnije Liga komunista Jugoslavije LKJ).
  • 29. novembar 1945. - Proglašena Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) s Titom na čelu Vlade. Tito je postao predsjednikom države 1953.
  • Januar 1946. - Usvojen Ustav po kojem se uspostavlja federacija šest republika i dvije autonomne pokrajine. Komunistički režim zabranjuje organizaciju ‘Mladi Muslimani’, koja je htjela braniti prava Muslimana. Vlast je proglašava terorističkom organizacijom.
  • April 1963. - Novi Ustav mijenja naziv zemlje u Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (SFRJ).
  • 1968. - Slavenski Muslimani (uglavnom Bošnjaci), nakon priznanja kao etnička grupa 1961., dobivaju status jednog od šest ‘naroda Jugoslavije’. Veća autonomija data federalnim jedinicama, a sistem kolektivnog vodstva i regularne rotacije političkih mjesta je usvojen u federaciji i u administraciji Bosne i Hercegovine.
  • Februar 1974. - Novi federalni Ustav usvojen.
  • 4. maj 1980. - Tito umire. Njegove odgovornosti prenesene na kolektivno federalno Predsjedništvo.
  • 9. decembar 1990. - Druga runda izbora za Skupštinu BiH: od 240 mjesta, SDA dobila 86, SDS 72, a HDZ BiH 44.
Alija Izetbegović
Uvećaj
Alija Izetbegović
  • 20. decembar 1990. - Tri vodeće stranke objavile koaliciju: Alija Izetbegović izabran za predsjednika republičkog Predsjedništva; Jure Pelivan iz HDZ-a izabran za premijera, a Momčilo Krajišnik iz SDS-a izabran za predsjednika Skupštine BiH.
  • 26. april 1991. - Općine sa srpskom većinom u sjevero-zapadnoj Bosni unilateralno proglašavaju formiranje Srpske Oblasti Bosanska Krajina. Republičke vlasti su ne prihvataju ovaj pokušaj, pribojavajući se povezivanja sa Srpskom Krajinom u Hrvatskoj.
  • 30. juni 1991. - Evropska Zajednica (danas Evropska Unija) osigurala dogovor za prekid borbi u Sloveniji i Hrvatskoj (obje zemlje su objavile nezavisnost šest dana ranije), uz prijetnju sankcijama. Stipe Mesić postavljen za Predsjednika Predsjedništva SFRJ. Uveden tromjesečni moratorij na implementaciju hrvatske i slovenačke sukcesije.
  • Septembar 1991. - Pored pokušaja Evropske Zajednice da se ugovori mir, borbe ponovo izbijaju u Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini razne srpske grupe u općinama sa srpskom većinom formiraju "Srpske Autonomne Oblasti" (SAO), a etničke tenzije rezultiraju u oružane incidente na granici između Hrvatske i Crne Gore.
  • 15. oktobar 1991. - Skupština objavljuje nezavisnost Bosne i Hercegovine. Ovu rezoluciju odbacuju SAO.
  • 24. oktobar 1991. - Srpski poslanici republičke Skupštine objavljuju formiranje Srpske Narodne skupštine.
  • 9. januar 1992. - Srpska Narodna skupština proglasila autonomnu Republiku Srpsku Bosne i Hercegovine.
  • Februar 1992. - Prateći dogovor prošlog mjeseca, Zaštitne snage UN-a (UNPROFOR) su uspostavljene od strane Vijeća Sigurnosti. Snage su bile smještene u Sarajevo, a njihova mirovna uloga u Hrvatskoj je proširena i na BiH kasnije te godine.
  • 29. februar1. mart 1992. - Na referendumu, koji je bojkotiran od bosanskih Srba , 99,4% od onih koji su glasali (63% od cijelokupnog glasačkog tijela) je podržalo nezavisnost Bosne i Hercegovine. Država je proglašena nezavisnom i promjenila ime u Republika Bosna i Hercegovina.
  • 27. mart 1992. - Proglašenje autonomne Srpske Republike Bosne i Hercegovine, pod vodstvom dr. Radovana Karadžića. U avgustu iste godine nepriznata republika je promijenila ime u Republika Srpska.
  • 7. april 1992. - Dva dana nakon početka srpske opsade Sarajeva, Bosna i Hercegovina je priznata kao suverena i nezavisna država od Evropske Unije i SAD-a.
  • 19. maj 1992. - JNA objavila povlačenje svojih trupa iz Bosne i Hercegovine.
  • 22. maj 1992. - Bosna i Hercegovina primljena u članstvo UN-a.
  • 7. juli 1992. - Formiranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne pod vodstvom Mate Bobana, koja traži kontrolu nad 30% bh. teritorije.
  • 26–27. avgust 1992. - Londonska konferencija u Ujedinjenom Kraljevstvu, vođena od strane Cyrus Vancea, bivšeg američkog državnog sekretara, i Lord Owena, bivšeg britanskog sekretara vanjskih poslova. Mirovni plan objavljen u oktobru u Ženevi, Švicarska.
  • Decembar 1992. - Nakon optužbi o etničkom čišćenju o organiziranom silovanju nesrpskog stanovništva, Komisija za ljudska prava UN-a je osudila srpsku stranu kao glavnog prekršitelja ljudskih rava u BiH. Na kraju mjeseca je Vijeće Sigurnosti UN-a zahtijevalo pristup svim srpskim zatvorima i koncentracionim logorima.
  • Maj 1993. - Srpska Narodna skupština na Palama je odlučno odbila Vance-Owenov plan. Francuska, Rusija, Španija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD predlažu foriranje šest ‘sigurnih zona’ za Bošnjake.
  • 27. august 1993. - Tokom sjednice državnog Predsjedništva BiH, Hrvat Mile Akmadžić je smjenjen sa dužnosti premijera, što je bio znak rastećih tenzija između Bošnjaka i Hrvata. Njega je naslijedio Haris Silajdžić.
  • 28. august 1993. - U Grudama službeno proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna. Poslanici prihvatili Ženevski plan uz uslov da druge dvije strane pihvate plan. Isti dan, srpska Narodna skupština je glasala za plan.
  • 31. august 1993. - Na sjednici Skupštine Republike Bosne i Hercegovine Ženevski plan je odbačen u tadašnjoj formi, ali su se poslanici dogovorili da bi plan trebao činiti osnovu daljnih pregovora.
  • 28. septembar 1993. - Većina delegata Bosanske konvencije prihvatilo Ženevski plan uz uslova da se sve teritorije oduzete od Bošnjaka vrate.
  • 5. februar 1994. - Srpsko granatiranje pijace Markale u Sarajevu, kada je 68 ljudi poginulo, a dodatnih 144 ranjeno. Ujedinjene Nacije prijete vojnom intervencijom. Nakon ruske diplomatske inicijative dolazi do primirja oko Sarajeva.
  • 8. februar 1994. - Mate Boban dao ostavku na poziciju predsjednika ‘Herceg-Bosne’.
  • 25. mart 1994. - Premijer Republike Srpske, Vladimir Lukić, podnio ostavku.
  • Maj 1994. - Krešimir Zubak izabran za prvog predsjednika Federacije BiH, Ejup Ganić za podpredsjednika, a Haris Silajdžić za premijera. Sljedećeg mjeseca je izabrana i vlada.
  • Juli 1994. - Predstavljen plan ‘kontakt grupe’ (Francuska, Njemačka, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD), kojim 51% teritorije BiH pripada Federaciji BiH, a 49% bosanskim Srbima. Bh. predsjednik Alija Izetbegović i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman prihvatili plan.
  • August 1994. - Zračni napadi NATO-a na položaje bosanskih Srba, nakon srpskih napada na snage UN-a i ponovnih napada na Sarajevo. Srbijanski predsjednik, Slobodan Milošević, formalno prekinuo veze sa bosanskim Srbima. Armija BiH savladala Abdićeve snage u Bihaću; hiljade pobunjeničkih vojnika i civila, uključujući i Abdića, pobjeglo na srpsku teritoriju u Hrvatsku.
  • 1. septembar 1994. - Srpska Narodna skupština jednoglasno prihvatilo rezultate referenduma u Republici Srpskoj, na kojem je 96% glasača glasalo protiv plana Kontakt grupe.
  • Mart 1995. - Objavljen vojni savez između Hrvatske vojske, Armije BiH i HVO-a, a vojne akcije protiv srpskih snaga intenzivirane.
  • April 1995. - Na sastanku u Bonnu, bosanski Hrvati i Bošnjaci dogovorili da ujedine policiju, lokalnu upravu i, vremenom, vojne snage.
  • Maj 1995. - Srpsko bombardovanje Sarajeva prouzrokovalo zračne napade NATO-a na srpska skladišta municije. Odnosi između snaga UNPROFOR-a i srpski snaga se pogoršavaju i veliki broj "plavih šljemova" je zarobljeno. Ujedinjene Nacije stvaraju sljedećeg mjeseca ‘rapid reaction force’ od 10.000 vojnika, kako bi zaštitili mirovne snage.
  • 11. juli 1995. - Srpske snage zauzimaju ‘sigurnu zonu’ Srebrenicu, nakon što su holandski vojnici u sklopu UNPROFOR-a predali grad. Oko 8-000 bošnjačkih muškaraca i dječaka masakrirano.
  • 25. juli 1995. - ‘Sigurna zona’ Žepa pada u srpske ruke.
  • 4. august 1995. - Hrvatska vojska započinje veliku ofanzivu protiv krajiških Srba. Hiljade izbjeglica prelazi u Bosnu.
  • 6–7. august 1995. - Opsada Bihaća, koja je započeta 20. jula od strane srpskih snaga, je konačno prekinuta nakon vojnih akcija Armije BiH i Hrvatske vojske.
  • 9. august 1995. - Pomoćnik Državnog sekretara, Richard Holbrooke, predložio mirovni plan baziran na prijašnjem planu Kontakt grupe, s tom razlikom da Srebrenica i Žepa ostaju pod srpskom vlašću.
Bombardovanje srpskih položaja tokom operacije Oslobađajuća snaga
Uvećaj
Bombardovanje srpskih položaja tokom operacije Oslobađajuća snaga
  • 30. august 1995. - Započeli žestoki zračni napadi NATO-a na srpske položaje, dva dana nakon minobacačkog napada na centralno Sarajevo, kada su poginule 41 osoba i preko 80 povrijeđenih. "Operacija Oslobađajuća snaga" se odvijala po srpskim položajima širom Bosne i Hercegovine.
  • 8. septembar 1995. - Na sastanku u Ženevi, ministri vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SR Jugoslavije se dogovorili da BiH treba sačinjavati dva entiteta.
  • 11. septembar 1995. - Zajedničke snage Armije BiH i HV-a započinju vojne operacije protiv srpskih snaga na prostoru zapadne i centralne Bosne.
  • 20. septembar 1995. Bosanski Srbi povukli svo teško naoružanje oko Sarajeva.
  • 1. novembar 1995. - Započeli pregovori u vojnoj bazi Wright-Patterson blizu Daytona u SAD-u.
  • 21. novembar 1995. - Lideri BiH, Hrvatske i SR Jugoslavije prihvatili usvojili Daytonski mirovni sporazum, po kojem se BiH dijeli na dva entiteta: .Federaciju BiH (51% teritorije) i Republiku Srpsku (49%).
  • 20. decembar 1995. - Prema uslovima iz Daytonskog sporazuma, mandat IFOR-u (sa 60.000 vojnika) je formalno predan od strane UNPROFOR-a.
  • 30. januar 1996. - Skupština Bosne i Herzegovine izabrala novu bh. vladu koju će voditi premijer Hasan Muratović.
  • 19. juli 1996. - Nakon velikog pritiska međunarodne zajednice, Karadžić s složio da se povuče sa pozicije predsjednika Republike Srpske i šefa SDS-a. Biljana Plavšić je preuzela njegovu funkciju.
  • 1. oktobar 1996. - Vijeće sigurnosti UN-a ukinulo sankcije protiv Republike Srpske i SR Jugoslavije.
  • 3. oktobar 1996. - Uspostavljeni puni diplomatski odnosi između BiH i SR Jugoslavije, nakon posredovanja francuskog predsjednika, Jacquesa Chiraca. SR Jugoslavija je pristala poštivati teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, a BiH je priynala SR Jugoslaviju kao nasljednicu bivše Jugoslavije.
  • 8. novembar 1996. - Plavšićka skinula generala Ratka Mladića sa poyicije komandanta VRS-a, a na njegovo mjesto postavila general-majora Peru Ćolića. Mladić, koji je tražen za ratne zločine, je tek 28. novembra sišao sa pozicije.

17 December 1996 The Government of the Republic of Bosnia and Herzegovina formally transferred its remaining functions to the Federation and, therefore, officially ceased to exist; it was also announced that the Croat polity of ‘Herzeg-Bosna’ no longer existed.


20 December 1996 The successor contingent to IFOR, known as the Stabilization Force (SFOR), formally began operations in the country. SFOR was about one-half the size of IFOR and had a mandate of 18 months, subsequently extended.


30–31 May 1997 A conference of the Peace Implementation Council met in Sintra, Portugal: Carlos Westendorp, a Spanish former Minister of Foreign Affairs, was appointed the new High Representative; NATO officials stipulated deadlines for the approval by the entities of a number of laws on property, passports and citizenship; a new list of ambassadors was demanded, better to reflect the ethnic diversity of the country.

9 July 1997 The EU announced the suspension of aid to Republika Srpska, owing to its failure to extradite suspected war criminals to the ICTY.

15 February 1998 Two Bosnian Serbs became the first indicted war crimes suspects to surrender voluntarily to the ICTY.

22 June 1998 A new currency, the convertible mark, was introduced across Bosnia and Herzegovina; it was to be ‘pegged’ to the DM and was valid for 18 months.

7 March 1999 International arbitrators in Vienna, Austria, ruled that Serb control of the disputed northern town of Brčko would end, and that the town would henceforth be governed jointly by Republika Srpska and the Federation, under international supervision; in mid-April a new municipal government, comprising Bosniaks, Croats and Serbs, was elected in the town.

August 1999 Wolfgang Petritsch, hitherto Austrian ambassador to the FRY, succeeded Westendorp as High Representative of the international community in Bosnia and Herzegovina.

9 February 2000 Legislation allowing for the restructuring of the state Presidency was agreed, following the Constitutional Court’s decision, in the previous month, that certain tenets of the Presidency were unconstitutional; henceforth, the collective Presidency would consist of two Ministers of State and a Chairman, which would rotate between Bosniak, Serb and Croat representatives every eight months.

3 April 2000 The former joint President of the Presidency and a close ally of Karadžić, Momćilo Krajišnik, was arrested in Pale by SFOR troops and extradited to the ICTY in the Netherlands to answer charges of war crimes.

24 May 2000 The PDA-led Federation Government survived a vote of ‘no confidence’ in the Zastupnički dom Federacije, proposed by the SDP BiH. Ganić was expelled from the PDA, owing to his failure to comply with the party’s decision that he resign as federation Vice-President.

14 October 2000 Izetbegović resigned from the collective Presidency on grounds of age. Halid Genjac of the PDA replaced him as the Bosniak member of the Presidency on an acting basis, while the Serbian representative, Zivko Radišić, became Chairman.

10 January 2001 The former President of Republika Srpska, Biljana Plavšić, who had been indicted by the ICTY in April 2000, surrendered to the Tribunal, but denied accusations of major involvement in the organization of a campaign of genocide and deportation against Muslims and Croats between July 1991 and December 1992.

23 February 2001 Three Bosnian Serbs were convicted by the ICTY of the systematic rape and enslavement of Muslim women in the town of Foča in 1992; they received a combined sentence of 60 years. Three days later a Bosnian Croat official, Dario Kordić, was convicted of authorizing murders and war crimes against Bosnian Muslims in 1993–94; he was sentenced to 25 years’ imprisonment.

25 September 2001 Gen. Sefer Halilović, a former Chief of Staff of the republican army and hitherto a federation minister, surrendered to the ICTY, after being indicted on charges related to the killing of Croatian civilians in 1993.

24 April 2002 Bosnia and Herzegovina became a member of the Council of Europe.

27 May 2002 A prominent British politician and former diplomat, Sir Jeremy (Paddy) Ashdown was appointed as the new High Representative of the international community in Bosnia and Herzegovina, replacing Petritsch.

15 July 2002 The members of the state Presidency met with the Presidents of Croatia and the FRY in Sarajevo (the first trilateral summit meeting since the dissolution of the former Yugoslavia). The leaders of the three countries agreed to strengthen co-operation.

  • 13. januar 2003. - Formirana nova državna vlada sa Adnanom Terzićem (Stranka demokratske akcije) na čelu.
  • 17. januar 2003. - Narodna skupština RS prihvatila nominaciju Dragana Mikerevića iz Partije demokratskog progresa Republike Srpske kao premijera i formiranje nove vlade koju će sačinjavati osam Srba, pet Bošnjaka i tri Hrvata.

27 February 2003 Biljana Plavšić, who had previously agreed to plead guilty at the ICTY to one charge of crimes against humanity, was sentenced to 11 years’ imprisonment.

2 December 2003 A former Bosnian Serb army commander, Momir Nikolić, was sentenced to 27 years’ imprisonment at the ICTY for his involvement in the massacre of Muslim civilians at Srebeniča, after reaching agreement with the authorities to plead guilty to the charges.

23 July 2004 The famous 16th-century bridge at Mostar, the Stari most (Old Bridge), which had been destroyed in 1993, was officially reopened, following its reconstruction.

1 September 2004 The ICTY sentenced Radislav Brđanin, the ‘Deputy Prime Minister’ of the unrecognized Republika Srpska in 1992, to 32 years’ imprisonment for involvement in crimes committed against Croats and Muslims in the Krajina region, although he was cleared of charges of committing genocide

22 September 2004 The Constitutional Court imposed provisional names for 13 municipalities, after the Republika Srpska authorities complied with a previous ruling that wartime changes to the names, deemed to be ethnically exclusive, were unconstitutional.

11 November 2004 The Republika Srpska Government issued an official apology for the Srebrenica massacre, following a final report by a state commission.

2 December 2004 Following a UN Security Council resolution in November authorizing the establishment of a new peace-keeping contingent under the command of the EU, SFOR officially transferred authority to the new 7,000-member EU Force (EUFOR).

16 December 2004 Ashdown announced extensive military reforms: the entity ministries of defence were to be abolished by 2005, earlier than previously envisaged, and three existing police and security agencies were to merge to form a single police force. In addition, Ashdown removed nine Republika Srpska security officials accused of complicity in the evasion from arrest of war crime suspects, and the US Administration imposed travel restrictions on the leadership of the PDP and SDP.

9 March 2005 A new War Crimes Chamber of the Court of Bosnia and Herzegovina was inaugurated.

18 July 2005 A special defence reform commission endorsed legislation providing for the establishment of a joint multi-ethnic army with a unified command structure by 2007; the entity ministries of defence and system of military conscription were to be abolished. These reforms required subsequent approval by the state and entity legislatures.