Josip Vancaš

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Josip Vancaš (Sopron, 22. mart 1859. – Zagreb, 15. decembar 1932.) je poznati arhitekta.

Studirao na Visokoj tehničkoj školi u Beču 1876-81, a zatim radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača na projektima za neka kazališta, pa i za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. U tom ateljeu Vancaš je bio orijentiran na renesansni stil, što će mu kasnije osobito dobro doći u Sarajevu.Čekajući na pravo zaposlenje Vancaš se u oktobru 1882. upisuje na Arhitektonski odjel Akademije likov­nih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike. Schmidt je na tom polju bio najpozvaniji autoritet.

Na poziv bosanske vlade dolazi 1883. u Sarajevo, gdje je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti "bosanski stil". Bio je neobično produktivan. Za vrijeme djelatnosti u Bosni 1883.-1921. sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka,10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kavana i izveo niz pregradnja.

Kao zastupnik u bosansko-hercegovačkom saboru podnio je 1911. rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini.

Uvećaj

Josip Vancaš j uradio projekat za izgradnju Katedrale u Sarajevu kombinujući elemente romanike i gotike, i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po tom projektu urađen je i dio enterijera. Izgradnja objekta je započela 1884. godine, a 1889. godine objekat je završen i predat na upotrebu Sarajevskoj gradskoj općini.