Tvrtko I Kotromanić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Stjepan Tvrtko I Kotromanić, bosanski ban od 1353. do 1377, a zatim i prvi bosanski kralj. Bio je unuk Stjepana I Kotromanića i Jelisave, kćerke srpskog kralja Stefana Dragutina, sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Tvrtko I postao je bosanski ban nakon smrti strica Stjepana II Kotromanića (1353.). Nakon smrti njegova oca 1354. uz njega je državne poslove vodila i majka Jelena. U prvo je vrijeme Tvrtko bio lojalan vazal hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca, koji je imao za ženu njegovu rodicu Jelisavu. Uskoro je između njih izbio spor, koji je privremeno izglađen 1357. godine, kada je Tvrtko ustupio Ludoviku mjesto Hum, navodno kao miraz Jelisave. Ludovik je 1363. ponovno poveo rat protiv svog vazala pod izgovorom akcije protiv bosanskih heretika - krstjana, ali se poražen morao povući. Pored toga Tvrtko je vodio borbe s bosanskim feudalcima, te je 1366. godine izbila buna na čelu s Tvrtkovim mlađim bratom Vukom, tako da su Tvrtko i majka Jelena morali napustiti Bosnu i skloniti se u Ugrasko-Hrvatsko kraljevstvo. Ali već 1367. godine, očito uz pomoć ugarskog kralja, koji je shvatio da je izazvao nemire od kojih ni Tvrtko, ni on neće imati nikakve koristi, Tvrtko se opet vraća u Bosnu na vlasti. Tvrtko se nakon smrti cara Uroša (potkraj 1371.) javio kao pretendent na srpsko prijestolje, ističući srodstvo po tankoj krvi (preko bake) s Nemanjićima. Porazivši rivala Nikolu Altomanovića stekao je njegove zemlje oko gornje Drine i Lima te sporazumijevajući se sa srpskim knezom Lazarom, okrunio se 1377. u manastiru Mileševo za kralja. Nedavna su istraživanja pak pokazala da se on nije okrunio u Mileševi, nego u mjestu Mile, nedaleko od Visokog, u srednjoj Bosni, gdje je isto tako izdao povelju in castro nostro Vizoka vocatum, koju je pisao iz starog grada Visoki.

Tvrtko se po tradiciji srpskog vladara Stefana prozvao kraljem Srblja, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjeg Kraja, Zapadnhm Strana, Usore i Podrinja. Smrt hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. (1382.) dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene - kneginje bribirske, da se umiješa i u hrvatske poslove. On se priključio hrvatskim feudalnim buntovnicima (Ivan Paližan, braća Horvati), koji su zajedno s mađarskim ustali protiv nove kraljice Ludovikove kćerke Marije. Tvrtko je usmjerio svoju aktivnost napose na južnu Hrvatsku, koja je krvnim vezama bila u srodstvu s plemenom njegove majke.

U vrijeme Tvrtkove vladavine primjetna je politička stabilnost, značajan kulturni i duhovni napredak, sto sve zajedno Bosnu čini najsnažnijom južnoslavenskom zemljom. Tvrtkova vojska pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića Kosače 1381. dobija bitku kod Bileće protiv nadirućih osmanskih trupa. U boju na Kosovu sudjelovala je na srpskoj strani i bosanska vojska kralja Tvrtka također pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića Kosače zajedno s hrvatskim postrojbama Ivana Paližane, te su tu porazili desno krilo osmanske vojske na Kosovu. Poslije bitke na Kosovu Tvrtko pojačava pritisak na Dalmaciju, tako da su mu se 1390. godine pokorili gradovi Split, Trogir, Šibenik i otoci Brač, Hvar i Korčula. U intitulaciji on se sada naziva kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Da su njegovi planovi sezali i dalje moglo se naslutiti i iz njegove ženidbe (1347.) bugarskom princezom Dorotejom (kćerkom vidinskog bugarskog cara Sracimira). Središnji položaj Bosne, Tvrtkove rodbinske veze i feudalno rasulo u Hrvatskoj i Srbiji omogućilo je Tvrtku da okupi pod svojom vlašću velik teritorij. Daljnje okupljanje nasilno je prekinulo osmansko prodiranje. Neki historičari bilježe odmah nakon Tvrtkovog krunisanja i prvo kovanje zlatnog novca na južnoslavenskim prostorima. Naredni zlatnici u Bosni pojavit će se tek sa Stjepanom Tomašem. S Tvrtkom u bosansku heraldiku ulazi zlatni ljiljan(Lilium Bosniacum). Razvijaju se gradovi, trgovina i rudarstvo. Nakon Tvrtkove smrti 1391. godine u Bosni je nastalo dugo razdoblje bezvlašća i političke zbrke. Izvješće o Bosni koje je u to doba napisao francuski hodočasnik Gilles Le Bouvier na temelju kazivanja drugih putnika pruža zaista žalosnu sliku: "Prehranjuju se isključivo divljači, ribom iz rijeka, smokvama i medom, čega imaju u izobilju, kreću se u bandama iz šume u šumu i pljačkaju ljude koji putuju iz jedne zemlje u drugu.


[izmijeni] Srodni članci

Prethodnik:
Stjepan II Kotromanić
Banovi Bosne
1353. - 1366.
Nasljednik:
Stjepan Vuk
Prethodnik:
Stjepan Vuk
Banovi Bosne
1367. - 1377.
Nasljednik:
-
Prethodnik:
-
Kraljevi Bosne
1377. - 1391.
Nasljednik:
Stjepan Dabiša