Ne Cvikaj Generacijo (Atomsko sklonište)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ne Cvikaj Generacijo
Album cover
Album Atomsko sklonište
Izdat 1978
Produciran {{{Produciran}}}
Žanr {{{Žanr}}}
Dužina {{{Dužina}}}
Izdavač RTV Ljubljana
Producent(i) {{{Producent(i)}}}
Kritike
  • nema
Diskografija Atomsko sklonište
nema Ne Cvikaj Generacijo
(1978)
Infarkt
(1978)


Sadržaj

[izmijeni] Lista pjesama

  1. Od rata do rata
  2. Ne cvikaj generacijo
  3. Tko će tad na zgarištu reći
  4. Saznao sam dijagnozu
  5. Umro je najveći mrav
  6. Pomorac sam majko
  7. Posljednji let Boinga 707
  8. Otmica naše ljubavi
  9. Kinematograf našeg djetinjstva
  10. Nek vam je sa srećom


[izmijeni] Članovi grupe

  • Sergio (Serđo) Blažić "Đoser" - vokalni solista
  • Bruno Langer - bas-gitara, vokal
  • Dragan Gužvan - gitara
  • Eduard Kancelar - klavijature, vokal
  • Saša Dadić - bubnjevi
  • Rudolf Grum - prateći vokali
  • Boško B. Obradović - recitacija
  • Irena, Ljiljana i Elida GLAD - vokalna pratnja


[izmijeni] Lirika

[izmijeni] Od rata do rata

Čovjek je danas 
Sve prazniji u duši,
I planetu Zemlju
Polagano ruši.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

Uz cvijeće mlado
Raste crna droga,
I tko još tvrdi 
Da ima boga.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

Ostaće nam samo
Te betonske ruke, 
I mrtva mora,
Bez valova i luke.

Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.

[izmijeni] Ne cvikaj generacijo

Nebo je olovno,
Vjetar krešti,
Neki su već pobjegli
U gudure.
Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.
Što te panika hvata
neće biti trećeg svjetskog rata.

Gospoda lažu,
Spiker krešti,
Neki su već zaglavili 
U psihozi.
Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.
Što te panika hvata
neće biti trećeg svjetskog rata.


Nećemo valjda biti mi
Ta nesretna generacija,
Nad kojom će se izvršiti
Velika posljednja racija.

[izmijeni] Tko će tad na zgarištu reći

Rođen sam u soliteru,
Lift vozi osmi kat.
I prvo što ko klinac pamtim
Mojih susjeda je rat.
Već tad su, ne znam zašto rekli,
Počni počni nanovo.

Tračali su soliterom:
Evo ide dječak plah.
U školi ja sam, dobro pamtim,
Doživio pravi krah.
Tad mi dobra mati reče
Počni počni nanovo.

Ljubav mi se uselila
U srce kao vrag.
Al’ curi, dobro pamtim,
Nisam bio sasvim drag.
Tad mi dobri tata reče
Počni počni nanovo.

Živim još u soliteru
Lit vozi osmi kat.
I počinju me plašit vijesti
Gdje spominju treći rat.
Tko će tad na zgarištu reći
Počni počni nanovo.

[izmijeni] Saznao sam dijagnozu

Umjesto atomske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

Iako pjevam o ljudima,
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.

Umjesto hidrogenske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

Iako pjevam o ljudima,
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.

Umjesto neutronske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.

Iako pjevam o ljudima
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.

[izmijeni] Umro je najveći mrav

Najveći mrav u mom vrtu
Umro je od srčane kapi.
Svi mravi tuguju,
Isplakaše za njim
Suza već dvije, tri kapi.

Umro je kad su sa vrata 
Otjerali starog prosjaka,
I kad je čuo, pred školom, 
Psovke gomile đaka.

Svi mravi tuguju,
I meni je žao,
Jer zbog svega što je vidio
Mrav će dospjeti u pakao.

[izmijeni] Pomorac sam majko

Četiri broda,
Četiri mora,
I lumbago što me hvata,
Ko mog dobrog tatu iza rata.

Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Četiri luke,
Četiri raja,
I cura što me hvata,
Do dorata bijela oko vrata. 

Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Četiri svađe,
Četiri tuče
Nitko ne zna tko je bio.
A možda sam mlađan i ubio.

Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.

Četiri noći,
Kroz oluje,
Olupina dok izranja,
Svatko svoju toplu kuću sanja.

Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.

[izmijeni] Posljednji let Boinga 707

Ja ti mašem svakog dana,
A boing, zaglušuje mi buku srca
Zato danas objavljujem
Zadnje vijesti iz svog srca:
Poslednji let boinga 707.

Neću više da strahujem zbog tebe,
Hoću da budeš na zemlji,
Stjuardesa cvjetnih polja
I zelenih livada bez ograda.
Hoću da zajedno sa mnom
Mašeš pticama u letu.

[izmijeni] Otmica naše ljubavi

Nepoznata lica ,
Sa čarapama preko lica,
Odveli su je 
Sa, tek prolistalih, ulica.

Imala je šal
Ne zelene,
Već neupadljive boje,
A u torbi, uz ostalo,
I slike moje.

Po gradu se priča 
Da u otmicu je umješana
Njena mama,
Što već duže živi 
U drugom braku.
A kad sam upitao njenu baku
Ona kao da ništa ne zna.

Po gradu se priča
U nekoliko zlobnih varijacija,
Kako sam loša kombinacija.
A kad sam preklinjao njenog tatu
On me je upitao za platu.

[izmijeni] Kinematograf našeg djetinjstva

Jedna mala kino sala
Iz našeg djetinjstva,
Parter ima, balkon ima,
A na njima:
Pletenice,
Školske kute,
Traperice,
Voljene djevojčice,
Momke, drage prijatelje
I mangupe, siledžije.

U tri dana tri junaka,
I ubistvo usred mraka,
Pretučeno deset baka,
Iskopano petnaest raka.

A slijedećih sedam dana
Strašno lice Frankenštajna,
Predpremijera rasprodana
O životu Don Žuana.

Čudovišta u svemiru
Polagano već umiru,
Nacrtano je i lice
Neuhvatljivog ubice.
 
I nedeljna matineja,
Silovanje podno keja,
Nekoliko manijaka
Što presreću usred parka.

Vojevanja atamana,
Iz dalekih nekih dana,
I marinci pacifika,
Pet brutalnih narednika.

Zemljotresi što sve ruše,
Nož zabijen usred guše,
Ljudožderska gozba teče,
Bacili su ih u smeće.

[izmijeni] Nek vam je sa srećom

Neuroze i alkohol
Rađaju debile,
Iako su im majke 
Ljepotice bile.

Rađaonom kriče
Novi narkomani,
Pravljeni u bašti
Opojne nemani.

Nek vam je sa srećom
U krevetu i izvan kreveta,
Čuvajte se samo
Nezdravog djeteta.


[izmijeni] Vanjski linkovi