Gradska plinara zagreb

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kandidat za brisanje

Ovaj članak je predložen za brisanje. Korisnici Wikipedije u narednom kratkom periodu mogu da iznose svoja mišljenja o ovome.

Razlog predlaganja za brisanje je: Autorska prava
Ukoliko se ne slažete sa brisanjem ovog članka, molimo ukratko pojasnite na stranici za glasanje (detaljna razjašnjenja možete ostaviti i objasniti na stranici za razgovor). Samu ovu poruku obrišite jedino ako namerjavate da prepravite članak, ili nakon što se do odluke da se članak zadrži dođe na stranicu Wikipedia:Kandidati za brisanje.

Administratori - Ne zaboravite da provjerite da li članci vode ovdje i historiju stranice.
  
Sporno je da li ovaj članak poštuje autorska prava
u skladu sa policom Wikipedije o radovima u javnom domenu i slobodnom dokumentacijom.
Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija.


Daleke 1862. godine Gradsko zastupstvo sklapa ugovor o izgradnji tvornice rasvjetnog plina s haugsburškim industrijalcem A.L. Riedingerom. Prvi pogoni, koji su koristili postupak suhe destilacije iz drveta, bili su locirani na tadašnjoj periferiji grada, na uglu Gundulićeve i Hebrangove (danas zgrada Elektre).

31.10.1863. godine puštena su u pogon prva postrojenja omogućivši na taj način da zagrebačke ulice i trgove osvijetli svjetlost 364 plinske svjetiljke. Ubrzo se počinje i s dovođenjem plina u domaćinstva. Domaći dioničari preuzimaju Plinaru 1873. godine.


Gradsko zastupstvo 1898. godine donosi odluku o otkupu Plinare koja je realizirana 1900. godine čime Plinara postaje Gradska plinara Zagreb d.o.o. Godine 1911. otvaraju se novi pogoni na današnjoj lokaciji u Radničkoj cesti. Širenjem grada, širi se i plinska mreža.

22. prosinca 1955. stiže do Zagreba prirodni plin. Postrojenja za proizvodnju gradskog plina iz prirodnog puštaju se u pogon 1958. godine. Radi zaštite čistoće zraka Grad provodi akciju zamjene ložišta na kruta goriva. Pri tome je u akciji "gašenja 30.000 peći na kruto gorivo", koja je počela 1975. godine metanizirano najuže područje grada, sjeverno od željezničke pruge između Draškovićeve ulice na istoku i današnje ulice Republike Austrije na sjeveru. Mreža se rekonstruira i širi.