Amir Talić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Amir Talić

rođen: 5. april, 1953.
Sanski Most, Bosna i Hercegovina


Amir Talić, rođen 5. aprila 1953. u Šehovcima, Sanski Most, je bosanskohercegovački pisac. Profesionalni je kniževnik i novinar. Objavljuje poeziju i prozu za djecu i odrasle, a bavi se i književnom kritikom. Djela su mu prevođena na slovenački, engleski, njemački, švedski, francuski, ruski i albanski. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Živi i radi u Sanskom Mostu.

[izmijeni] Biografija

U rodnom gradu Amir Talić je odrastao i školovao se. Radio je u RMK Zenica, a potom u Geološkom zavodu Ljubljana, učestvujući u geološkim istraživanjima na prostoru bivše Jugoslavije.

Početkom devedesetih se vraća u Sanski Most na porodično imanje gdje se između ostalog bavi i poljoprivredom. Istovremeno intenzivno piše i objavljuje poeziju i prozu u književnoj periodici bivše Jugoslavije. Pred sam rat objavljuje dvije knjige. 1991. godine postaje akreditirani novinar «Oslobođenja» i RTV BiH, dopisnik iz Sanskog Mosta. Na tom poslu zatiče ga rat, što će mu kasnije pričiniti mnoge životne probleme od okupacijskih vlasti. Tokom rata 1992.-1995. zbog svog angažiranja protiv nasilja u BiH hapšen je i zatvaran od vlasti samozvane Republike Srpske BiH. Proveo na robiji 13 mjeseci. Robijao je u Sanskom Mostu, Prijedoru, Banja Luci i Doboju. U VIZ «Mali logor» u Banja Luci proveo je godinu dana, gdje je bio izložen strašnim psiho-fizičkim torturama, čije posljedice i danas nosi. To mu je kasnije bila i tematska preokupacija za knjigu poezije «Mali logor» i kratku prozu «Samica».

Tokom boravka u zatvoru vodi se živa aktivnost Međunarodnog PEN-a i grupe novinara u Njemačkoj (Jurgen i Maria Klocke) za njegovo oslobađanje iz zatvora. Posebno se ističe slovenski PEN (Jaša Zlobec i Boris Novak), te njemački PEN. Njegovoj porodici u izbjeglištvu u Zenici šalje se novčana pomoć švedskog PEN-a, uz posebno angažiranje Terya Korlboma. U akciji spašavanja učestvuje Međunarodni PEN, Amnesty International, MCK, razne organizacije za zaštitu ljudskih prava i mnoge humanitarne organizacije. Posebno je angažiranje njegove porodice, koja šalje pisma i apele na naznačene adrese. To inicira i posjetu povjerenice za ljudska prava UN-a gospođu Elizabet Ren, koja ga posjećuje u zatvoru u Banja Luci, ali ni to nije pomoglo da bude oslobođen. Stalni apeli, upućena pisma moćnicima bivše Jugoslavije, pismo optuženiku za ratne zločine tadašnjem predsjedniku samozvane Republike Srpske, Radovanu Karadžiću, održava stanje koje zatočeniku osigurava samo goli život. Razmijenjen je u razmjeni ratnih zarobljenika, tek poslije Daytonskog sporazuma 1996. godine. Iste godine učestvuje u radu Međunarodnog PEN centra u Sloveniji na Bledu, gdje ga predlažu za prestižnu stipendiju njemačkog nobelovca Heinricha Bolla.

Po povratku iz Bollovog doma u Njemačkoj nastanjuje se u Sanskom Mostu i intenzivno učestvuje u kreiranju kulturnog života u lokalnoj zajednici i BiH. Nažalost ne dobija stalan posao, ali plod njegovog individualnog književnog rada su objavljene tri knjige, koje su tematski vezane za protekli rat i visoko ocijenjene od književne kritike.

I dalje angažirano radi u BH novinarstvu, a u lokalnim medijima radi na animaciji kulturnih sadržaja, ekologije, ljudskih prava. Posebno se ističe u radu sa djecom u Nevladinoj organizaciji «Dom mladih» Sanski Most za što dobija nagrade. Uređuje kulturni program na NTV 101. Tokom boravka u VIZ-u tzv. Republike Srpske BiH zbog svog angažiranja u ratu protiv nasilja u BiH optužen je za špijunažu, gdje je po tadašnjim Zakonima bila predviđena smrtna kazna.

Član je Saveza novinara BiH i Društva pisaca BiH i ima status slobodnog umjetnika. Nažalost, iako mu po Zakonu pripada pravo na penzionu i socijalnu zaštitu do danas mu Ministarstvo za kulturu USK ne uplaćuje novčana sredstva. Iako narušenog zdravlja, intenzivno piše i objavljuje, što je ove godine potvrđeno i nagrađenim rukopisom Fonda za izdavaštvo BiH knjige poezije «Vraća se kući bosanski kralj».

Zastupljen u više Izbora i Antologija za poeziju. Djela su mu prevođene na: slovenački, njemački, švedski, francuski, ruski, engleski i albanski jezik. Prevodio je pjesme sa slovenačkog jezika. Trenutno se očekuje objavljivanje proze „Samica“ na švedskom. Učesnik je mnogih međunarodnih i bosanskohercegovačkih književnih manifestacija.

[izmijeni] Bibliografija

  • Paoci uma, poezija, Epoha-Yu, Beograd - Požega, 1980.
  • Može li snijeg da bude lud, poezija, Književna omladina BiH, Sarajevo, 1991.
  • Vilini konji, poezija, Književni klub «Branko Miljković», Sanski Most, 1992.
  • Prah i polen, poezija, «Sanas», Sanski Most, 1997.
  • Mali logor, poezija, «Wieser Verlag», Tuzla-Sarajevo-Klagenfurt, 1999.
  • Samica, kratka proza, priče Savez logoraša BiH, Sarajevo, 1999.
  • Uglovima šetaju tajne, poezija, Centar za kulturu, Tešanj, 2001.
  • Knjige koje hodaju na leđima, pjesme za djecu, Centar za kulturu, Tešanj, 2003.
  • Očev zagrljaj - Priče o Srebrenici, proza (grupa autora) – «Behar», Sarajevo, 2006.

Knjige u štampi:

  • Petica iz bosanskog (grupa autora), Tuzla
  • Vraća se kući bosanski kralj (nagrađeni rukopis), poezija, «Bosanka riječ», Tuzla, 2006.

Nagrade za poeziju i prozu:

  • Nagrada Književnih susreta na Kozari za najbolju pjesmu
  • Tri nagrade Književne omladine BiH
  • Književna nagrada u Jajcu
  • Novinska nagrada «Vijesnika» u Zagrebu
  • Nagrada Fonda za izdavaštvo

[izmijeni] Vanjski linkovi

Wikicitat
Wikicitat na bosanskom jeziku ima članak pod nazivom:



Nedovršeni bosanskohercegovački biografski članak o Amir Talić treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.