Književnost 19. vijeka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovaj članak je dio
serije o književnosti
Bosanska književnosti

Autori - Djela

Historija književnosti

Antička - Rimska - Srednjevjekovna
XVI vijek - XVII vijek
XVIII vijek - XIX vijek XX vijek - XXI vijek

Vrste književnosti

Drama - Poezija - Proza

Kategorije književnosti

Autobiografija - Biografija
Dječja literatura - Dnevnici
Fantastika - Pjesništvo

Književnost na stranim jezicima

Američka - Arapska
Engleska - Francuska
Grčka - Hrvatska
Irska - Italijanska
Kineska - Njemačka
Perzijska - Ruska
Slovenska - Srpska
Španska

REALIZAM (tridesete godine XIX do sedamdesetih XIX vijeka)

U realizmu prozni književni oblici ostvaruju dominaciju – roman, pripovjetka, novela. Fabula je podređena temeljnom postupku realizma – otkrivanju likova. Fabula se oblikuje tako da se lik podjednako prikaže i osvijetli i kao društveno, i psihološko i intelektualno biće. Svojstvene su joj socijalno-psihološke motivacije. Ističe se čovjekova uvjetovanost društvenom i prirodnom sredinom.

Deskriptivnost (opisi pejzaža, enterijera, portreta, karaktera, sredine, atmosfere) u realizmu je u funkciji socijalno-psihološke karakterizacije. Odlikuje se fotografskom preciznošću i detaljnošću.

Česti su primjeri metaforičke karakterizacije kada se opisom ambijenta predočavaju karakterne osobine ili psihološko stanje junaka. Realisti stvaraju reprezentativne književne likove. U stilskoj formaciji realizma u razvijenim književnostima mogu se izdvojiti posebne razvojne faze:

  • rani realizam, tridesetih godina 19. st. (Balzac, Stendhal, Dickens, Gogolj),
  • razvijeni realizam, pedesete i šezdesete godine 19. st. (braća Goncourt, Flaubert, Daudet, Thackeray, Turgenjev, Gončarov, Keller),
  • visoki realizam (Dostojevski, Tolstoj), poslije čega nastupa opadanje, odnosno dezintegracija realizma.