Razgovor:Vrbas
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
DOLINA RIJEKE VRBAS
Rijeka Vrbas je desna pritoka rijeke Save. Izvire na južnoj padini planine Vranice tj. izvire tačno ispod Zec planine na 1780 m n.v. Dužina Vrbasa je 192 km, a površina sliva je 5570 km², a zbog podzemnog dotoka se povećava na 6386 km². -na istoku Vrbas je ograničen slivovima Bosne i Ukrine -na jugu i jugozapadu ograničen je slivovima Neretve i Cetine -na zapadu slivom Une, tj. njene najveće pritoke Sane, a -na sjeveru je ograničen neposrednim slivom rijeke u koju se ulijeva – Save. Vrbas je u gornjem toku, od izvorišta do Jajca, položen prema zapadnom dijelu sliva, a dalje nizvodno presjeca centralni dio sliva; tako da od izvora do Banja Luke teče pravcem JI-SZ, a od Banja Luke do ušća pravcem JZ-SI. Najveći dio doline rijeke Vrbas je visinskog karaktera. Od izvora do izlaza iz Zvečajske klisure, Vrbas je brza planinska rijeka, okružena planinskim masivima, različite starosti i geološke građe. Od Karanovca do ušća, Vrbas prvo protiče Peripanonijom, a onda Panonskim basenom kroz Lijevče polje – gdje ima osobine ravničarske rijeke. Vrbas presjeca Lijevče polje njegovim istočnim obodom, praveći različite akumulativne oblike fluvijalne erozije – mnoge meandre i aluvijalne ravni. Vrbas je usjekao kompozitnu dolinu – banjalučku kotlinu dugu 15 km sa klisurom i kanjonskom dolinom Tijesno uzvodno i laktaškim suženjem nizvodno od Banja Luke. Mjestimična proširenja se javljaju u neogenim basenima kod Bočca i Krupe, i oko Vinca, a aluvijalne zaravni su od Karanovca do Novoselije. Na fizionomiju doline uticalo je više geomorfoloških agenasa, tako da dolina Vrbasa pripada grupi poligenetskih dolina. Agensi su tektonski pokreti, fluvijalna erozija i denudacija, koji su svojim radom stvorili kompozitnu dolinu. Tektonski pokreti, tj. glavna ubiranja su se desila pri kraju gornje krede i u paleogenu (najintenzivnija tektonska kretanja). Seizmički pokreti, tj. često podrhtavanje tla se javlja u banjalučkoj i jajačkoj kotlini. Dolina Vrbasa je predstavljala zaliv nekadašnjeg Panonskog mora. Na mjestu današnjih kotlina nalazila su se neogena jezera, a klisure su bile tzv. jezerouzine koje su spajale jezerske basene. Dolina Vrbasa je izgrađena pretežno od sedimenata mezozoika, a manjim dijelom ima sedimenata paleozoika i neogena. Kvartarni sedimenti su najmanje zastupljeni, a prekrivaju aluvijalne ravni doline. Najstarije tvorevine, koje učestvuju u građi doline su metamorfne stijene silur-devonske starosti (škriljasta planina Vranica). Najvećim dijelom učestvuju sedimenti krede- kredni krečnjaci na Manjači, Osmači, Tisovcu i Čemernici. U srednjem toku je tzv. senonski fliš koji se taložio za vrijeme gornje krede, debljine 20-40 m (a i do 100 m); flišne stijene su meke i neotporne, pa na kontaktu ovih stijena i krečnjaka javljaju se izvori i vrela. Vrela su: Plivska vrela, Janjsko, Bistrica, Subunar (kod Bočca), Begovac, Gašića i Krupska vrela, mnoga vrela u koritu Ugra. Ponori se javljaju u kraškim poljima: Kupreško, Glamočko, Podrašničko i na planinama: Manjači i Čemernici. Prirodna jezera: Malo i Veliko jezero (na Plivi). Vještačke akumulacije: HE Jajce 2 i HE Bočac.
Prosječan pad glavnog toka iznosi 6 m/km, gornji tok ima pad 7,8%, srednji 2,75% i donji tok ima pad 0,93%. Prosječna nadmorska visina je 690 m, a kreće se između 1800 m do 93 m n.v. na ušću u Savu. Dolina se sastoji od naizmjeničnih dolinskih proširenja – kotlina (bočna erozija) i dolinskih suženja – klisura (vertikalna erozija). Kotline: uskopljanska, jajačka, bočačka, krupska i banjalučka, a između su Klisure: vinačka, bočačka, grebenska, zvečajska i laktaška.
Pritoke:
-gornji tok: desne: Bistrica, Goruški i Vileški potok, Oboračka rijeka lijeve: Desna Trlica, Trnovača, Gračanica, Okašnica, Veseočica, Porečnica, Semešnica i Prusačka rijeka
-srednji tok:
desne: Rijeka, Ugar lijeve: Pliva sa Janjem, Crna rijeka, Krupa
-na prelazu srednjeg toka u donji s desne strane Vrbas prima Vrbanju (koja teče pravcem SI-JZ, a ostale teku u pravcu sjevera) -donji tok:
desne: Turjanica, Crkvena, Gumjera, Povelič lijeve: Suturlija, Dragočaj i Bukovica
Klima je umjereno kontinentalna sa svojim podtipovima.U planinsko-kotlinskom dijelu doline je umjereno kontinentalni planinski humidni podtip, u donjem dijelu toka je kontinentalna klima. Prosječna godišnja temperatura opada sa udaljenošću od Jadrana. Zimi su prosječne temperature oko -1º, a ljetne prosječne oko 20ºS. Padavine: maritimni uticaji se osjete u gornjem i većem dijelu srednjeg toka, a kontinentalni uticaji u Panonskom – donjem dijelu toka. Prosječne godišnje padavine na ušću su 800 l/m², a u južnom dijelu sliva do 1500 l/m². Vlažnost vazduha: srednja godišnja relativna vlažnost vazduha je 78,5%. Insolacija: godišnje 1588,4 sati u Jajcu i 1811,4 sati u B.Luci. Oblačnost: srednja mjesečna 6,6(Jajce), 6,2(B.Luka). Vodostaj: maksimalni vodostaji su u aprilu i maju, jer se Vrbas najviše hrani snježnicom (pluvijalni režim). Prosječan vodostaj 1980-2003. g. je 71,63 cm, a srednji godišnji vodostaj je u intervalu od 63,25 do 83,13 cm. Režim rijeke Vrbas se odlikuje izraženim oscilacijama vodostaja. Velika je razlika između niskih i visokih voda, tako da je Vrbas neravnomjeran vodeni tok. Prosječne vrijednosti vodostaja od 1980-2003.godine: niski 36 cm, srednji 122 cm i visoki 687 cm. Proticaj: srednje vrijednosti u (m³/s) su: minimalni 22,7, srednji 84,5 i maksimalni 415,2.