Razgovor:Vehid Gunić
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vehid Gunić. Rođen je 9. februara 1941. godine u Kozarcu. Dugogodišnji je novinar, voditelj i urednik u Radio–televiziji Sarajevo, odnosno Radio–televiziji Bosne i Hercegovine.
Objavio je brojne knjige historijskih rasprava, putopisa, intervjua, dokumentarne proze, te knjige sevdalinki s komentarima.
U red njegovih najznačajnijih djela spadaju knjiga bosanskih izreka Na nebu paučina, te knjige putopisa Rodna Bosno, daleko odosmo i Bilješke univerzalnog nezanalice, kao i antologijski izbori sevdalinki s komentarima Sevdalinke o gradovima i Sarajevo divno mjesto.
Upućeni posebno cijene napore i doprinose koje je ovaj autor uložio u očuvanje bosanskohercegovačkog duhovnog blaga, prije svega revitalizaciju i reafirmaciju bosanske gradske pjesme sevdalinke. Iz te oblasti Gunic je do sada objavio pet knjiga, među kojima dva antologijska izbora sevdalinki sa komentarima. Evo samo nekoliko izvoda iz tekstova o toj njegovoj djelatnosti koje su napisale dvije istaknute bošnjačke intelektualke prof. dr. Lamija Hadžiosmanović i prof. dr. Fatima Lačević i književnik Ivan Kordić.
“...Pjesnik i filozof, Arif Hikmet-beg Stočević Rizvanbegović (1839-1903), koji je trećinu svoga života proveo u Carigradu, kada je na jednom sijelu zapjevala neka Sarajka:
Kun' ga, majko, i ja ću ga kleti Ali stani, ja ću započeti Tamnica mu moja njedra bila
skočio je i zanesen uzviknuo: Moj narod je najveći pjesnik. I autor zbirke sevdalinki o Sarajevu, Vehid Gunić pod naslovom Sarajevo divno mjesto, iscizeliranim senzibilitetom i snažnim porivom za Ljepotom i Lijepim, osjetio je poetsku snagu sevdalinke, pjesme jedinstvene u svijetu, koja pripada Bosni i bošnjačkom narodu.
Iz ogromnog opusa odabrao je one koje pjevaju o Sarajevu, izdvajajući znalački pjesmu po pjesmu, onako kako se u ružičnjaku beru pupoljci, koji su se tek počeli rascvjetavati i najavljivati neiskazanu ljepotu boja i mirisa...
...Vehid Gunić će iza sebe ostaviti još jedan spomen svome gradu, još jedan kamen u nedovršenom mozaiku...
Prof. dr. Lamija Hadžiosmanović”
“...Djelo Sarajevo divno mjesto je osobna i osobita molitva. Gradu u kome je sve lijepo i u kome se čuva Ljepota, daruje se pobožna riječ, tiha i velika. Autor je vjernik takve riječi. Ona je moćna i strepnja pred Darom kojemu se djelo samo-daruje.
Jutro raskriljuje dan, a svaki je dan iz novog jutra. Pisac djela raskriljuje Sarajevo u novi dan. Djelom Sarajevo divno mjesto dočekujemo novi dan Sarajeva. Autoru Vehidu Guniću posigurno, već davno, pripada ime koje treba izgovoriti, pjesnik pjesme. Zbirka najljepših pjesama o Šeheru je ovovrsna i ovovremena Poslanica koja poručuje i traga, traga i čuva i sabire Pjesmu u navlastito joj Buduće mjesto i vrijeme. Gunićevo pjesnikovanje pjesme njegovo slušanje sevdalinke, rijetka je začućenost čudom riječi-misli. Baš osobna začuđenost svijetom sevdalinke je čuvarica da ona ne postane zatočenica vremena, jednako kad je ono uništava i kad je neprimjereno ljubi. Najljepše pjesme Šehera u Gunićevoj knjizi slobodno dišu. Autorova tankoćutnost i, svakako, dobrohotnost, osobita osjetljivost za biće sevdalinke, predvode je čitaocu unutarnjim putevima, pa se čitanje - slušanje pjesme događa u srcu Pjesme. Tamo smo zazvani, u svijet koji je naše pismo, naša misao. Sarajevo je svakome baš njegova pjesma, a Vehidu najveća radost, nesanica i tuga.
Vehid Gunić polazi od ishodišnjeg određenja da je sevdalinka gradska pjesma. Sve mi se više čini ovo određenje nedostatnim. Sevdalinka nije samo nastala u gradu, grad je nastajao u sevdalinki. Sevdalinka nije sa-činjanje života grada u riječ-pjesmu već je sam život grada pjesničko sa-činjanje, pjesnikovanje koje nikome ne pripada kao umjeće već je svako biće tkanica sa-činjanja. Grad-pjesma je priroda, kosmoms, vrijeme, čovjek i Bog. Grad je zato čitav jedan svijet susreta ljudi, susret svjetova-ljudi, grad je potpunost života. Jedna hermeneutika sevdalinke bez sumnje bi prostrano raskrilila prilaze europocentričnim ogradama svijeta koji pripada samo čovjeku, i svijetu u kome je sve zanijemilo unutar funkcije uma da konstruira. Sevdalinka je drugovrsna paradigma umnog uređenja svijeta.
Doista, ovaj dragulj bošnjačkog lirskog stvaralaštva i više je nego što imenuje njeno pripadanje. Ona je samo bivstvo, nepodijeljeno vrijeme, njegov govor i šutnja. Cijenim autorove uvide u "općenito" i "općenitije" značenje sevdalinke pa tako i razumijem rečenicu sa početnih stranica "U našem narodu, ali i u meni više nije htjelo da šuti. Zato je, mislim, naš narod napisao i ovu knjigu.
Prof. dr. Fatima Lačević”
“...Nekada u knjigama nisam mogao pronaći riječi što sam ih čuo u Vehidovim televizijskim emisijama, jer je njegovo oblikovanje i prezentacija sevdalinke podrazumijevalo i dragocjeni dar istraživanja i bilježenja nezapisanog, pa su mnoge zapretane pjesme što su ostale uokvirene u memoriji Bosanki i Bosanaca, po avlijama i mahalama, po pitomim krajolicima i gradskim kvartovima ove zemlje nježnih ljudi, u zadnji čas zabilježene njegovom rukom, uz autentični tonski zapis što se samim tim pretvorio u fundament na kojem se mogu praviti glazbene varijacije i dorade i što mogu poslužiti za nova nadahnuća.
Tako se svrhovitost ovog posla ne ogleda samo u bogaćenju televizijskog arhiva, već i u poticanju da se jasnije osvijetli vrst duhovnosti što je pomicana ukraj pred bjesomučnom navalom različitih i primitivnih, agresivnih i tuđih obrazaca, uglavnom sa istoka plasirane, zaglušujuće i hibridne, pijačne i šatorske, takozvane narodne pjesme. U takvom kontekstu i naspram tako neprikladne konkurencije Vehid Gunić je ostvario jednu cjelovitu ideju o kojoj svjedoči i ova knjiga.
Ivan Kordić