Stjepan Džalto

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Stjepan Džalto, bosanski pisac, rođen je 21. oktobra 1931. godine u Voljicu kod Gornjeg Vakufa. Osnovnu školu završio je u Gornjem Vakufu, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Objavio je dvadesetak knjiga priča, pjesama, romana i putopisa. U bliskom je srodstvu sa Davorom Džaltom, umjetnikom, filozofom i historičarem umjetnosti.


[izmijeni] Djela

Selo Svađalovo, pripovjetke, (Zagreb,1972.);

Gladne i nemirne godine, roman, (Zagreb,1974.),

Priče iz Pasjih Korita, roman (Zagreb,1982.);

Svečev kafić, pripovjetke (Mostar,1988.);

Spontanosti, pjesme (Mostar,1988.);

Mladenački raj i njegov sjaj, pripovjetke (Đakovo,1989.);

Pod Jurcanovim orahom, roman (Zagreb,1990.);

Eva i ja, pripovjetke (Zagreb,1995.)

Novo selo, roman (Zagreb,1995.);

Čudna zemlja, roman (Zagreb,1995.);

Birane stranice, izbor iz djela (Bol-Sarajevo,1995.);

Župna kronika, pripovjetke (Mostar,1995.);

Trzaji, pjesme (Mostar,1995.);

Zvonimirovo, roman (Zagreb,1996.);

Fra Marijanova Bosna, pripovjetke (Zagreb,1997.);

Birane stranice II., izbor iz djela (Zagreb, 1997.);

Krv i suze, pjesme, drama (Zagreb, 1998.);

S ljudima, crtice (Zagreb, 1998.);

Drug nastavnik iz predvojničke, roman (Zagreb,1999.),

Posljednji dominikanac, putopisna proza (Zagreb, 2000.)

Spaljeno ognjište, pripovjetke (Uskoplje,2001.);

Pismo i druge drame, drame (Zagreb,2002.)