Na kraju grada

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kemal Monteno


Na kraju grada u tišini,

šetamo ispod starih lipa,

tiho je, tiho, da l' mi se čini

mjesec srebrnu muziku sipa....


Na kraju grada miriše juli

i noćno nebo zlato toči,

mene tvoj topli dodir zbuni

sretan se utapam u tvoje oči...


Rekla si ljubav i sve je stalo,

za sreću treba, znaj, tako malo,

za sreću treba tren u trenu,

žena čovjeka i čovjek ženu.


Za sreću treba kao i tada lipe i

juli na kraju grada, mjesec što

sipa zlatne boje za sreću uvijek

treba dvoje....


Sad opet šetam ispod lipa

i tražim juli na kraju grada

nema te nema, a snijeg sipa

i nešto u meni, pada li, pada...