Gušterača

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Shema probavnog sistema: Vanjsko lučenje žlijezde gušterače u duodenum
Uvećaj
Shema probavnog sistema: Vanjsko lučenje žlijezde gušterače u duodenum

Gušterača (pankreas) je žlijezda posebna po tome što ima vanjsko i unutrašnje lučenje:

  • unutrašnjim lučenjem u krv luči hormone inzulin i glukagon koji reguliraju razinu šećera u krvi.
  • vanjskim lučenjem ona lučeći enzime amilazu i lipazu (koji uglavnom služe za otapanje masti), učestvuje u hemijskoj razgradnji hrane do molekula koje se mogu upiti u krv.

Sadržaj

[izmijeni] Anatomija gušterače

U probavnom sistemu, gušterača se nalazi ispod želuca i pored prvog dijela tankog crijeva, duodenuma. Kod čovjeka dugačka je od 15 do 25 cm.

[izmijeni] Bolesti gušterače

[izmijeni] Šećerna bolest

Dijabetes mellitus ili šećerna bolest, je poremećaj povećavanja nivoa šećera u krvi žlijezde gušterače (pankreas), koji se zbiva kada gušterača ne luči dovoljno hormona inzulina koji smanjuje razinu šećera u krvi. Šećerna bolest se u početku liječi tabletama i dijetom, a kasnije i inekcijama hormona inzulina. Bolest je nasljedna, a vjerojatnost da će je osoba dobiti (50%) povećava se ukoliko je osoba pretila. Znaci šećerne bolesti su:

  • često mokrenje
  • umor
  • slabost
  • žeđ
  • glad
  • mršavljenje

[izmijeni] Akutna bolest gušterače

Žućni kamenac može uzrokovati začepljenje papile vateri, zajedničkog izlaza za žućovod i gušteraču prema duodenumu. To uzrokuje zastoj žući (bolest žuticu) te stoga i zastoj enzima gušterače (akutnu bolest gušterače). Takva bolest znači pucanje papile vateri i konačno ulaz enzima gušterače u krvotok (kada se dobije akutna bolest gušterače često se mjeri postotak amilaze u krvi koja se normalno ne nalaze u krvi).