Latinski jezik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Latinski je indoevropski jezik, prvobitno govoren u oblasti oko Rima, zvanoj Latium. Veliku je važnost zadobio kao formalni jezik Antičkog Rima. Svi romanski jezici, među kojima naročito španski, francuski, portugalski, italijanski i rumunski, potekli su od latinskog, dok se mnoge riječi koje se zasnivaju na latinskom mogu naći i u drugim modernim jezicima poput engleskog. Latinski alfabet, koji je izveden iz grčkog alfabeta, još uvijek je najšire korišćeni alfabet u svijetu. Smatra se da je 80 odsto naučnih engleskih izraza izvedeno iz latinskog (u velikoj mjeri putem francuskog). Pored toga, u Zapadnom svijetu je latinski jezik služio preko hiljadu godina kao lingua franca, tj. učeni jezik nauke i politike, da bi ga napokon u 18. vijeku zamijenio francuski, a krajem 19. vijeka engleski. Crkveni latinski je i dalje jezik rimokatoličke crkve, pa prema tome i zvanični jezik Vatikana.

Sadržaj

[izmijeni] Latinsko pismo

[izmijeni] Takođe vidi

[izmijeni] Bibliografija

  • Bennett, Charles E. Latin Grammar (Allyn and Bacon, Chicago, 1908)
  • N. Vincent: "Latin", in The Romance Languages, M. Harris and N. Vincent, eds., (Oxford Univ. Press. 1990), ISBN 0195208293
  • Waquet, Françoise, Latin, or the Empire of a Sign: From the Sixteenth to the Twentieth Centuries (Verso, 2003) ISBN 1859844022; translated from the French by John Howe.
  • Wheelock, Frederic. Latin: An Introduction (Collins, 6th ed., 2005) ISBN 0060784237

[izmijeni] Vanjski linkovi