Prnjavor

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Prnjavor je bosanskohercegovački gradić kod Banja Luke. Na prostorima nekadašnje SFRJ nalazilo se čak 12 mjesta sa nazivom Prnjavor jer su manastirski posjedi u prošlosti nazivani imenom Prnjavor.

Sadržaj

[izmijeni] Historija

[izmijeni] Geografija

Općina Prnjavor nalazi se u slivu rijeke Ukrine. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 185 metara. Površina općine je oko 631 kvadratnih kilometara, a sam grad Prnjavor se prostire na površini od oko 5,5 kvadratnih kilometara. U blizini grada Prnjavora se nalazi banja Kulaši, poznata po svom ljekovitom, prirodnom vrelu mineralne vode. Prema posljednjem zvaničnom popisu, općina Prnjavor je imala 48 861 hiljada stanovnika, a prema procjenama trenutno ima oko 45 hiljada stanovnika.

[izmijeni] Stanovništvo

  
Molimo Vas da prilikom pisanja članaka poštujete standarde bosanske Wikipedije
kao što su upotreba afrikata (č,ć,đ,š,ž), pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.


Prnjavor je u prošlosti bio poznat i pod nezvaničnim nazivom Mala Evropa jer su tu krajem 19. i početkom 20. vijeka kada je Bosna i Hercegovina bila u sastavu Austro-Ugarske naselili brojni Poljaci, Ukrajinci (tada pod nazivom Rusini), Nijemci, Česi, Slovaci, Mađari i Talijani.Nijemci su organizovano iseljeni u Njemačku jos za vrijeme Drugog svjetskog rata a Poljaci u Poljsku (grad Boleslavjec i njegovu okolicu) odmah nakon njega na osnovu sporazuma između tadašnje Jugoslavije i Poljske. Mađari sa Vucijaka su nestali također za vrijeme Drugog svjetskog rata. Što se ostalih predstavnika evropskih naroda tiče, može se konstatovati da su [rat]]ni vihori i ekonomske prilike na području prnjavorskog kraja doprinijele da ih je ostalo veoma malo.

Ljubo Jankovic u neobjavljenoj knjizi "Hronika sreza Prnjavorskog" je zapisao o Poljacima i Ukrajincima: "Ovi ljudi koji su doselili da ovde medju nama žive, oni su svojim dolaskom u Potočane i druga sela prnjavorskog sreza sa sobom donijeli niz pozitivnih osobina za život bosanskog sela. Oni su prvi ovde u našim selima uveli češće i dublje oranje, upotrebu gvozdenog pluga, jer se ranije u našim selima oralo samo drvenim plugom, koji je vuklo više pari zaprege i sa kojima je radilo 4-5 ljudi. Praktično su pokazali da, ako se plug dobro postavi, njime može da ore jedan čovjek i sa jednim parom zaprege, a to je za naše ljude-seljane bila velika movost.

Sijali su više raznih poljoprivrednih kultura (djetelinu, heljdu, raž, veće površine krompira i više raznih povrtlarskih proizvoda-peršuna, mrkve, cvekle, špinata i drugog) koje su kulture ovdje u našim selima malo bile poznate. Uveli su upotrebu sjecke kod hranjenja stoke, valjkovanje i krečenje kuća, štala, kokošinjaca (izvana i iznutra), spavanje na krevetu, pečenje hljeba u pekari i kuhanje na šporetu. Sijali su više lana i konoplja od cijeg su vlakna pleli uzž i konopce i tkali bez. A oni, koji su imali konjsku zapregu, pravili su sebi i ormu za konje.

Rukovali su poljoprivrednim spravama,sjeckom, reparicom,krunilicom i vršaćim mašinama, a pojedini su počeli da vrše pripreme i za podizanje hmeljarnika (za ovaj posao se u ovim krajevima prvi angažovao ugledni domacin Korpak Maksim iz Naseobine Hrvaćani). Hmelj je u ono vrijeme bio tražen kao važna industrijska sirovina za proizvodnju piva, pa mu je i cijena bila iznimno visoka..."

[izmijeni] Kultura

Prnjavor bez obzira na svoju veličinu ima bogatu tradiciju amaterskog kulturnog rada, naročito vezano za pripadnike nacionalnih manjina koje su tamo živjele ili jos uvijek žive u manjem broju.

Kad je riječ o Ukrajincima potrebno je istaći da je prvo ukrajinsko društvo pod nazivom "Rusinska čitaonica društva Prosvita" u Prnjavoru osnovano 1909.godine. Nakon njega Ukrajinci su osnovali 1919. godine "Dramski kružok". Zatim 17. marta 1934. godine osnovali filijalu ukrajinskog zagrebačkog drustva "Prosvita" sa 58 članova. 19. decembar 1935. godine osnovali su "Ukrajinsku čitaonicu". Pred Drugi svjetski rat počelo je da radi "Ukrajinsko kulturno-prosvjetno društvo Taras Ševčenko (en: Shevchenko). Ono je nastavilo rad nakon rata i djeluje i u najnovije vrijeme (2006.god.).

Ljubinka Basovic [eng.Bashovich] u knjizi "Biblioteke i bibliotekarstvo u BiH 1918-1945" na strani 207 tvrdi "Ukrajinska drustva, a posebno ukrajinske citaonice, bile su medju najrazvijenijim ustanovama ove vrste u Bosni i Hercegovini i nalazile se u mnogim manjim mjestima gdje su zivjeli i radili pripadnici ove manjine..."

U 1966.godini u Prnjavoru je odrzan seminar ukrajinske omladine. U 1979. godini bila je smotra stvaralastva ukrajinskih kulturno-umjetnickih drustava pod nazivom "Crvena kalina". Ova smotra je kasnije prerasla u smotru stvaralastva nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine. Takvih smotri bilo je sest: 1981-1987.godine.

Nikodin Slatinac u casopisu "Nas Zavicaj" br.1 koji je izasao 1970.u Prnjavoru je objavio: "...U igri i sali medju nama mogli su se cuti u isto vrijeme srpskohrvatski, ukrajinski, ceski, poljski i njemacki jezik. Imitirajuci jedne druge govorili smo ove jezike pomalo, a posebno smo znali interesantne dosjetke, poslovice, sale, viceve, pa i psovke na svim jezicima.Ukrajinski jezik nam je bio gotovo poznat i mi smo ga rado govorili onako na uho naucenog. Obicaji i folklor su se posebno prozimali i dopunjavali izmedju ukrajinskog i domaceg stanovnistva. Koliko smo naucili samo ukrajinskih ljubavnih i rodoljubivih pjesama."

[izmijeni] Vanjski linkovi

 
Administrativna podjela Bosne i Hercegovine
Zastava Bosne i Hercegovine