Sjenica
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Sjenica je grad i općina u Sandžaku, Srbija.
Sadržaj |
[izmijeni] Historija
Sjenica je staro naselje, prvi put se pominje 1253. godine kao mjesto na dubrovačkom putu, gde su pristajali i plaćali carinu dubrovački trgovci. Vjekovima se u Sjenici trgovalo stokom i stočnim proizvodima. U osmansko doba Sjenica je bila dobro utvrđena kasaba i značajna trgovačka i karavanska stanica. Osmanlije su, na uzvišenom djelu podigli utvrđenje Grad koje je kasnije porušeno. U blizini utvrđenja bila je čaršija sa dućanima i kućama od brvana i dasaka. U 16. i 17. veku Sjenica se pominje kao stanica na trgovačkom putu Dubrovnik-Novi Pazar.
Zbog svog strateškog, vojnog i političkog značaja u 19. vijeku Sjenica se od samog početka ovog vijeka smatra važnom strategijskom tačkom, pa su prema njoj bile usmeravane vojne operacije i u Prvom Srpskom ustanku kojima je rukovodio Karađorđe. Po jednom zapisu iz 1809. godine " Karađorđe osvoji Sjenicu, poruši grad i izgna Turke" (K.Kostić, Naši gradovi na jugu, Beograd 1922, str. 64-65). Karađorđe je potom obustavio ratovanje u Sandžaku i povukao se u Šumadiju. Nema podataka da li je bilo neke graditeljske aktivnosti posle razaranja Sjenice, ali je poznato da je 1821. obnovljena tvrđava i opremljena sa šest topova.
Uskoro je usledio novi talas nemira u ovom kraju, vezan za pokret otpora radikalnim reformama Sultana Mahmuta II (1809-1839). Ukidanje janjičara i zavođenje regularne vojske (nizama) izazvalo je širom carstva otpore, što se odrazilo i na feudalce u Bosni i Albaniji. Počev od 1831. godine kada su Bosanci predvođeni Huseinom Kapetanom Gradaščevićem ( u narodu zvanim Zmaj od Bosne) krenuli u direktan okršaj sa sultanovom vojskom na Kosovu, u narednim godinama sve do slamanja otpora 1850.godine od strane Omer- paše Latasa, bosansko pobunjeničko plemstvo je stajalo na putu Porti da sprovede zacrtane reforme. Sjenica je tada bila u sastavu Bosanskog sandžaka kao nahija Stari Vlah. Kroz Sjenicu je tada prolazio put koji je preko Nove Varoši i Priboja vezivao Bosanski pašaluk sa ostalim djelovima Osmanskog Carstva, tzv. carskim drumom. Ovim putem prošla je kroz Sjenicu bosanska vojska na čelu sa Huseinom Kapetanom Gradaščevićem, pozdravljena ispaljivanjem topovske salve iz topova sa tvrđave, a na isti način pozdravljena je i pobjeda ustanika na povratku. Za bosanskom vojskom, koja nije znala pravilno da iskoristi pobjedu već je došlo do rasula pri povratku prema Bosni, nastupala je sultanova vojska sa zadatkom da smiri Bosnu. Sjenički kraj je tada stradao zbog svoje podrške ustanicima.
Koliko je Sjenica postradala i osiromašila u svim tim ratnim pohodima govori opis Anri Bue-a iz 1836. godine, koji Sjenicu naziva selom od 150 kuća-brvnara, daskama pokrivenim. Ostalo je zabilježeno da je stanovništvo bilo većinom bošnjačko i da je ta mala Sjenica, sa obzirom da je bila na važnom drumu imala poštu. Za poređenje o padu broja stanovnika treba navesti podatke putopisca Baron Božura (kraj 18. vijeka) po kome varošica Sjenica, koju je branila četvrtasta tvrđava ima 3000-4000 stanovnika, i zapis Anri Pokolje (sam početak 19.veka) koji je u svom opisu naveo 700 kuća i čak 9 džamija.
Omer-paša Latas je poslije smrti prethodnog bosanskog valije i njegovog neuspjeha da umiri pobunjene Krajišnike imenovan za novog bosanskog valiju. Pošto je umirio Bosnu svojom krvavom ekspedicijom i tako slomio i dobrim djelom uništio tradicionalno bošnjačko plemstvo, pozatvarao je 1000 najuglednijih aga i begova i oko 400 okovanih poslao u Carigrad. On je sproveo i novu teritorijalnu podjelu podjelivši Bosnu i Hercegovinu na dva zasebna ejaleta. Bosanski ejalet je imao šest kajmakamlija pet u samoj Bosni i šesti Novopazarski sa sjedištem u Sjenici koji je obuhvatao mudirluke: Novi Pazar, Višegrad, Sjenica, Bijelo Polje, Trgovište i Nova Varoš. Poslije smjene Sultana u Carigradu, novom uredbom od 1865. godine obnovljen je Bosanski vilajet sastavljen od sedam sandžaka . Novopazarski sandžak sa kazama (srezovima): Novi Pazar, Sjenica, Plevlja, Nova Varoš, Prijepolje, Mitrovica, Berane i Kolašin imao je sedište u Sjenici, čime je definitivno potvrđen njen strateški značaj.
Cio Novopazarski sandžak je za portu dobio povećan značaj u trenutku kada su počeli da se javljaju novi ratovi. Ojačavanjem linije na Limu i utvrđenih mjesta Nova Varoš, Sjenica i Novi Pazar formiran je trougao utvrđenja koji je trebao da štiti Novopazarski sandžak od napada Srbije sa sjevera. U Sjenici je bilo glavno utvrđenje čitavog područja, a istovremeno sjedište civilnih i vojnih vlasti, što je sigurno bilo praćeno značajnom graditeljskom aktivnošću, od popravljanja tvrđave do izgradnje čitavog niza objekata različite namjene. Kada su buknuli ustanak u Hercegovini i srpsko-osmanski ratovi (1876-1878) Osmansko carstvo je popustila pod htenjima velikih hrišćanskih sila Austro-Ugarske i Rusije da se suoči sa gubitkom pobunjenog Bosanskog vilajeta i da Srbiji i Crnoj Gori prizna samostalnost. Na Berlinskom kongresu 1878.godine Austro-Ugarska je stekla pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu, sa motivom da se vojno, politički i ekonomski konsoliduje ova regija.
Osmansko carstvo je izgubila i gradove Niš, Vranje, Pirot, Prokuplje, Nikšić, Podgoricu, Bar sa okolinom koji su pripojeni novoproglašenim državama Srbiji i Crnoj Gori. Okupacija Bosne i Hercegovine uslijedila je 1878. godine a nepunu godinu posle toga Austro_Ugarske trupe ušle su i u Priboj, Prijepolje, i Pljevlja. Kaze Pljevlja, Prijepolje kao i nahija Priboj odvojene su od Novopazarskog sandžaka i pripojene novostvorenom Pljevaljskom sandžaku (1880) čije su se granice poklopile sa granicama okupacionog područja. Sjenica je tako ostala središte sandžaka sa kazama: Sjenica, Novi Pazar, Bijelo Polje, Nova Varoš i Kolašin koja je priključena Kosovskom vilajetu u čijem je sastavu ostao do 1912. godine kada je Turska napustila ove krajeve. Za vrijeme Balkanskih ratova srpska vojska je ušla u Sjenicu 10. oktobra 1912. godine U toku Drugog svjetskog rata snage NOP-a su ušle u Sjenicu 8. januara 1945. godine.
[izmijeni] Georafija
Sjenica se nalazi u jugo-zapadnom delu Srbije, na nadmorskoj visini 1000-1030m, u sjeničkoj kotlini na desnoj strani reke Uvac i obalama rečice Grabovice i predstavlja sedište poznatog stočarskog kraja Pešterske visoravni. Sjenica je sedište po površini jedne od najvećih opština u našoj zemlji. Nalazi se na poprečnom putu Raška-Novi Pazar-Sjenica-Nova Varoš koji spaja Ibarsku magistralu sa Zlatiborskom magistralom pa ima dobre saobraćajne veze sa Prijepoljem, Novim Pazarom, Ivanjicom i Novom Varoši.
Dobila je naziv po obilju trave-sena, koja je u okolini Sjenice kosi i po tri puta godišnje, Sjenica na staroslovenskom znači "Zemlja sena".
Čitavo područje Sjeničko-Pešterske visoravni je planinskog karaktera. Iako reč visoravan asocira na određen pojam prostora sa izvesnom crtom monotonije, morfologija Sjeničko-pešterske visoravni sa svojim planinama i rekama , vodopadima i slapovima , pećinama i jamama, klisurama i kanjonima, vrelima i ponornicama, vrtačama, škrapama, uvalama, poljima, močvarama i jezerima, šumama i pašnjacima predstavlja iznenađenje ne samo za onoga ko se po prvi put upoznaje sa ovim krajem, već i za dugogodišnje istraživače, kojima svaki novi boravak na Pešteri donosi nova saznanja, uzbuđenja i emocije. U okolini Sjenice nalaze se planine: Jadovnik (1734m), Zlatar (1627m), Ozren (1680m), Giljeva (1617m), Žilidar (1616m), Javor (1520m) i Golija(1833m). Ima dosta smučarskih terena, a na Radišića brdu, igrađen je moderan ski-lift.
Na Sjeničko-Pešterskoj visoravni preovladavaju krečnjački tereni pa ima dosta razvijenih kraških oblika reljefa. Kao osobene prirodne lepote i retkosti izdvajaju se: jame (Bezdan, Suho Polje i Turki Vrh) i pećine od kojih su najpoznatije Tubića pećina i Ušačka pećina. Okolina je bogata rekama, sa prelepim vodopadima i slapovima (Skudline i Uvac) i raznovrsnom ribom (mladicom, pastrmkom, lipljenom, krkušom i drugima). Vapa spada u reke najbogatije ribom u našoj zemlji. U blizini Sjenice nalazi se i veštačko jezero Uvac dugačko 20km. Peštersko polje (lokalni naziv za pećine su pešteri otuda i naziv Pešter) je posebna prirodna lepota. Najveće je polje u Srbiji (50 kvadratnih kilometara) i najviše (oko 1100m iznad mora) kraško polje na Balkanskom poluostrvu.
U pradavnim geološkim periodima polje je bilo ispunjeno velikim jezerom koje je oteklo a čiji je ostatak sadašnje malo jezero u ataru sela Tuzinje. Pešter je uglavnom nenastanjena i neobrađena (nastanjen je delimično samo njen obodni deo).Velika nadmorska visina, oštra klima nisu pogodovali za razvoj zemljoradnje, a sa obzirom da nema ni bogatih šuma to ni eksploatacija drveta nije bila moguća. Ali zato prostrani pašnjaci bogati kvalitetnom travom pogoduju gajenju svih vrsta stoke a posebno ovaca.Na nepreglednim pešterskim poljima mogu se videti stočari koji napasaju svoja brojna stada ovaca i goveda. Sir napravljen od mleka sjeničke ovce spada u najkvalitetnije sireve, a izuzetna poslastica je i sjeničko jagnje, poznato po svom dobrom ukusu.Od fine vune sjeničkih ovaca tkaju se poznati ćilimi.
[izmijeni] Okolina Sjenice
Šume u okolini Sjenice, su mešovite gde preovladavaju četinari. Od zimzelenih vrsta drveća zastupljeni su: bor, jela, smrča i kleka, a od listopadnih breza, leska, jesika, dren, grab, bukva na višim terenima, a pored reka jova i vrba. Šume su bogate visokom i niskom divljači što stvara izuzetne uslove za lov.Sjenica je omiljeno izletište. Na dobroj lokaciji, pored puta Sjenica-Novi Pazar, nalaze se Sjenički borići (borova šuma zasađena 1929- 1934) poznato izletište. Borići se nalaze na nadmorskoj visini 1000-1045m okruženi prostranim livadama, sa čistim vazduhom i hladnom vodom. Pogodni su za odmor i osveženje a sa zdravstvenog aspekta pogoduju za popravljanje krvne slike, za nervna oboljenja itd. Ispod borića protiče reka Jablanica, a na ulazu su restoran i lepo uređen hotel.
Sjenica se odlikuje posebnom vrstom kontinentalne klime sa izrazitim temperaturnim razlikama u toku godine, godišnjeg doba pa i jednog dana kao i sa velikim snežnim padavinama u toku zime, koja u ovim krajevima neuobičajeno dugo traje. Sjenica ima i meteorološku stanicu u kojoj su zabeležene posebno niske temperature, naime, 26. januara 1954. godine u Sjenici je zabeležena najniža temperatura u Srbiji od -36 stepeni Celzijusa, zbog čega Sjenicu i zovu "Jugoslovenski Sibir". Sjenica je poznata i po karakterističnom načinu gradnje pojedinih seoskih naselja koja i dan danas postoje (poznati Tuzinjski stanovi).
Stanovništvo : Sjenica (gradsko područje) je 1910. godine imala 4840 stanovnika. U 710 kuća ovog naselja 1921. godine bilo je 3503 stanovnika, 1931. godine Sjenica je imala 3446 stanovnika. Po popisu 1948. godine ona je imala 4083 stanovnika, 1953. godine 4801 stanovnika, 1961. godine 5494 stanovnika dok je u opštini živelo 36 950 stanovnika.Aprila 1971. godine Sjenica ima 8834 stanovnika. 1981. godine Sjenica sa okolinom ima 33681 stanovnika a 2002 oko 34500 u 101 naselju od kojih najviše ima Bošnjaka (Muslimana)80,1%, pa zatim Srba 19,6% i neznatno ostalih.
Od većih privrednih organizacija tu su : Fabrika lasteksa, pozamaterije i ženske modne konfekcije "Vesna", Rudnik uglja "Štavalj", Poljoprivredno-šumarski kombinat "Pešter" koji se bavi ratarskom i stočarskom proizvodnjom, otkupom poljoprivrednih proizvoda, domaćom radinošću a poseduje za preradu mesa i šumski kompleks od 9000 hektara šuma.