Braća Morići

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

[izmijeni] Braća Morići

Ferman stiže iz Stambola,
bujruntija iz Travnika
da uhvate dva hrabra mladića,
dva mladića, dva brata Morića.
Petak l'jepi osvanuo,
nad šeherom silnim.
Dva Morića džumu klanjali,
u džamiji Hadžimagribiji.


Uhvatiše dva Morića,
pa ih vode uz Sarače,
pa ih vode uz strme Kovače,
u tvrđavu da ih zadave.
Kad to čula pašinica, majka Morića,
da joj vode dva njena mladića,
iz halvata kule b'jele, leti, grli noge
i u ruke ljubi pašu saraj'skog,
brata rođenog.


"Pusti meni dva moja mladića,
dva mladića, dva moja Morića.
Dat ću tebi ključe i harače,
dat ću harač za sedam godina,
od kada se gradila bijela tabija."
Kada su ih davit' stali,
Morići su zapjevali:
"Sarajevo, široko si,
oj tvrđavo, mračna li si,
sultan care, proklet li si,
kad ti sablja pravdu kroji,
na zulumu carstvo stoji."


Ne prestaše paše i veziri,
Bosnu moju niko ne umiri.