Razgovor:Osmanlijsko Carstvo
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Imate Mehmet I Mehmed II. Je li to OK?
-
- Ja mislim, da je pravilno Mehmed, te da bi se tako trebalo pisati. --Kal-El 10:06, 18 septembar 2005 (CEST)
-
-
- Ja mislim da je izvorno arapski D dok je T turcizam, tj da su turci to ubacili. Moje misljenje je da treba koristiti ono sto je odomaceno u nasem jeziku. Zato "Mehmed Spaho" ali "Mehmet pasa Sokolovic". Sto se tice ovoga ja sam na vise mjesta vidio (u engleskoj literaturi) Mehmet II El Fatih. Na engleskoj wikipediji koriste Mehmed dok na turskoj koriste Mehmet. Ja mislim da treba da pratimo turski primjer, oni valjda znaju kako da pisu ime svog sultana. --EmirA 23:07, 18 septembar 2005 (CEST)
-
-
- Sve to stoji, u vezi stranih wikipedija, ali ja lično sam u svakoj knjizi vidio da piše Mehmed II El-Fatih. Ponavlja se priča sa Evropa, umjesto Europa... --Kal-El 23:23, 18 septembar 2005 (CEST)
-
-
- Kal-El. Meni je svejedno, ali sam i dalje misljenja da je T pravilnije posto ga turci koriste sami. Koristi ono koje ti mislis da je bolje. Samo da se standariziramo na jedno od ta dva. --EmirA 23:31, 18 septembar 2005 (CEST)
-
-
- Ja razumijem i poštujem tvoje mišljenje, i slažem se, da se nešto od to dvoje treba standardizirati. --Kal-El 23:34, 18 septembar 2005 (CEST)
-
-
- Pošto je ovo pitanje standardizacije pisanja imena iz stranog jezika, mogu vam reći samo da je Mehmed, sa d već standardizovano u 99,9% historijskih udžbenika na bosanskom jeziku, možda da je neko napisao izvorno u knjizi kako su tada turci pisali harfovima, ali siguran sam da se to u bos jeziku prilagodilo tj izgovoru formiralo kao Mehmed. Emir Kotromanić 01:15, 19 septembar 2005 (CEST)
-
[izmijeni] Dvojnik
Izgleda da neki nisu shvatili znacenje "Dvojnik" sablona. Zato sam spojio ova dva clanka i sav tekst na bosanskom sa clanka osmanlijsko carstvo se nalazi ispod:
Osmanlijsko carstvo (na osmanlijskom turskom: دولتِ عَليه عُثمانيه, Devlet-i Aliye-i Osmaniye, što znači "Osmanlijska Uzvišena Država"; na modernom turskom: Osmanlı Devleti ili Osmanlı Imparatorluğu), bilo je imperijalna snaga, smještena na obodu Sredozemnog Mora, trajajući od 1299. do 1922. Na vrhuncu moći, tokom 16. vijeka, ovo carstvo je obuhvaćalo Anadoliju, Bliski istok, dijelove Sjeverne Afrike, dobar dio jugoistočne Evrope, i na sjever sve do Kavkaza. Carstvo je obuhvaćalo oblast od oko 19.9 miliona km², mada je dobar dio ovog bio pod indirektnom kontrolom centralne vlade. Carstvo je bilo smješteno napola između Istoka i Zapada, tako da je tokom svog 600-godišnjeg postojanja bilo u međusobnom odnosu sa Istokom i sa Zapadom.
Pleme Oghuz Turaka je u zapadnoj Anadoliji osnovalo ovo carstvo, kojim je vladala osmanlijska (na turskom, Osmanlı) loza, koja je potekla od Oghuz Turaka. Carstvo je osnovao Osman I (na arapskom ʿUthmān, عُثمَان , što je u zapadno-evropskim jezicima prilagođeno / iskvareno u ime "Ottoman," pa otuda i ime carstva - Osmanlijsko ili "Otomansko" carstvo). 1453., nakon što su Osmanlije osvojile Carigrad (Konstantinopolj) (danas moderni İstanbul), kao posljednji ostatak Bizantijskog carstva, ovaj grad je postao treća osmanlijska prestonica. U 16. i 17. vijeku, Osmanlijsko carstvo je postalo jedna od svjetskih najmoćnijih političkih sila, od čijeg su se napredovanja uzduž Balkanskog poluostrva i južnim obodom Poljsko-litvanskog kraljevstva evropske zemlje osjećale ugroženim.
Na svom vrhuncu, Carstvo je uključivalo mnoga važna mjesta klasične starine, među kojima su Homerov Olimp, Zeusova Evropa, Ijin Bosfor, Dijanin hram u Efesu, sarkofag Aleksandra Velikog, Rajski vrtovi, Nojeva (Nuhova) Gora Ararat, Avramova (Ibrahimova) oaza i izvori, Nil, Besjeda na gori, brijeg Golgota.
Propad Osmanlijskog carstva je bio posljedica Prvog svjetskog rata, tokom kojeg su savezničke sile, uključujući i Arape, konačno porazile osmanlijske snage na Bliskom Istoku. Na kraju rata osmanlijska vlada se potpuno raspala, dok su carstvo međusobno podijelile pobjedničke snage. Predstojeće dvije godine su okončane proglašavanjem novih država. Jedna od novih država bila je Republika Turska. Članovi Osmanlijske dinastije su protjerani iz Anadolije, gdje su njihovi preci nekoć sagradili jedno od najvećih carstava svijeta. 1999., turska skupština (parlament) je povratila državljanstvo članovima Osmanlijske porodice, nakon 76 godina.
Historija Počeci Osmanlijsko carstvo je započelo kao vrsta "pokrajinske begovine" (na turskom, uç beyliği), ili "grofovije / marke" (uporedi s markom), unutar Seldžučke države u Anadoliji, poznate kao Rumski sultanat iz 13. vijeka, kada je taj sultanat već postao umjetna država i Ilhansko vazalstvo. Prema predanju, Osman I je 1299. proglasio nezavisnot svoje begovine, beylika.
Uspon (1299–1453)
Mehmed II Osvajač (na turskom, Fatih), bio je svega 22 godine star kad je postao sultan; on je bio poznat kao naobraženi ratnik. Njegova vojna sposobnost se pokazala osvajanjem Carigrada (vidi Pad Konstantinopolja). Mehmed je takođe uživao punu podrsku carstva. On je to iskoristio da bi reorganizovao državnu strukturu i vojsku.