Gradska plinara zagreb
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
u skladu sa policom Wikipedije o radovima u javnom domenu i slobodnom dokumentacijom.
Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija. |
Daleke 1862. godine Gradsko zastupstvo sklapa ugovor o izgradnji tvornice rasvjetnog plina s haugsburškim industrijalcem A.L. Riedingerom. Prvi pogoni, koji su koristili postupak suhe destilacije iz drveta, bili su locirani na tadašnjoj periferiji grada, na uglu Gundulićeve i Hebrangove (danas zgrada Elektre).
31.10.1863. godine puštena su u pogon prva postrojenja omogućivši na taj način da zagrebačke ulice i trgove osvijetli svjetlost 364 plinske svjetiljke. Ubrzo se počinje i s dovođenjem plina u domaćinstva. Domaći dioničari preuzimaju Plinaru 1873. godine.
Gradsko zastupstvo 1898. godine donosi odluku o otkupu Plinare koja je realizirana 1900. godine čime Plinara postaje Gradska plinara Zagreb d.o.o. Godine 1911. otvaraju se novi pogoni na današnjoj lokaciji u Radničkoj cesti. Širenjem grada, širi se i plinska mreža.
22. prosinca 1955. stiže do Zagreba prirodni plin. Postrojenja za proizvodnju gradskog plina iz prirodnog puštaju se u pogon 1958. godine. Radi zaštite čistoće zraka Grad provodi akciju zamjene ložišta na kruta goriva. Pri tome je u akciji "gašenja 30.000 peći na kruto gorivo", koja je počela 1975. godine metanizirano najuže područje grada, sjeverno od željezničke pruge između Draškovićeve ulice na istoku i današnje ulice Republike Austrije na sjeveru. Mreža se rekonstruira i širi.