Sredačka Župa

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

  
Ovaj članak nije preveden uopće ili djelimično.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o stilu i pravopisu bosanskog jezika.


  
Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Proučite kako poboljšati članak ovdje, kliknite na link "uredi" i popravite ga vodeći računa o standardima bosanske Wikipedije.


Sredačka župa je jedna od župa oko Prizrena (Sredačka župa, Sirinićka župa, Gora, Opolje, Prizrenski Podgor). Sredačka župa je kotlina između Prizrena i Brezovice. Prema popisu iz 1977. godine ima ukupnu površinu od 162,82 kvadratna kilometra. Dominiraju planinski pašnjaci na 92 kvadratna kilometra ili 56,7%, šume čine 40 kvadratnih kilometara ili 24,6%, njive oranice 17 kvadratnih kilometra ili 10,4%, livade 8 kvadratnih kilometara ili 4,9%, vočnjaci i vinogradi 0,57 kvadratnih kilometara ili 0,4%.

U periodu od 1918-1940, Sredačka župa predstavlja administrativnu oblast Kraljevine Jugoslavije.

U poslijeratnoj FNR Jugoslaviji, Sredačka župa gubi status administrativne oblasti i sva naselja koja su joj pripadala dobijaju status mjesnih zajednica opštine Prizren.

Sadržaj

[izmijeni] Pousko

Iznad drevnog Višegrada (Kosovo) i manastira Sveti Arhanđeli ("Dušanov Grad") su smješteni zaseoci sela Pousko.

Toponimi

Koordinate Latitude: 42° 11' 37" North; Longitude: 20° 45' 58" East


Familije Demiri, Pandži, Skenderi

Stanovništvo Ukupno: 600 [Bošnjaci 100%]


Linkovi

Pousko.Net

[izmijeni] Jablanica

Iza samog vrha Cvilen je selo Jablanica. Tokom NATO intervencije 1999., Jablanica je pogođena projektilom koji je najvjerovatnije bio upućen prema TV tornju na vrhu Cvilen.


Toponimi

Blato.

Koordinate

Latitude  : 42°10'24" North; Longitude : 20°46'37" East



Stanovništvo

Ukupno: 800 [Bosnjaci 100%]

Linkovi

[izmijeni] Lokvica

Na nepuna tri kilometra od Prizrena na magistralnom putu Prizren - Brezovica - Skoplje odvaja se desno put koji ide uzbrdo kroz bagremovu šumu i vodi pravo u selo Lokvica. Selo je relativno zbijenog tipa i u njemu žive Bošnjaci i Srbi. Prema popisima iz 1961. i 1971. jedan dio Bošnjaka se izjasnio kao Albanci, da bi se već 1981. svi izjasnili kao Bošnjaci (tada pod imenom Muslimani).

Zemljište je jako erozivno i ima puno klizišta, sami nazivi pojedinih dijelova seoskog atara "Mlake" i "Lokov" (Lokve, Lokvanji) asociraju da je naziv samog sela najvjerovatnije došao odatle. (Lokve, Lokvanji => Lokvica).

Smatra se jednim od najstarijih sela u Sredačkoj župi, atar ovog sela se graniči sa atarima Opolja, općina Dragaš.

1276. se prvi put pominje ime Lokvica. (srpski kralj Dragutin)

1899. je otvorena prva škola (vladavina Osmanlija) u privatnoj kući, ali je ubrzo podignuta posebna zgrada za potrebe škole.

Atar Lokvice ima dobre pašnjake i u prošlosti je bilo brojnih katuna. 1900. u selu je bilo preko 4000 grla stoke od kojih 2500 ovaca i 18 katuna. Krađa stoke tokom ratova utjecala je na znatno smanjenje stočnog fonda, tako da je po popisu 1981. broj stoke opao na 1037 grla. Početkom dvadesetog stoljeća opada interes stanovništva za stočarstvo i stanovnici se orijentiraju na odlazak u pečalbu. Prvi pečalbari iz ovog sela su radili kao građevinci u Rumuniji dok je jedan broj žitelja otišao u Ameriku.

1960-1980 veliki broj stanovnika odlazi na pečalbu u Njemačku, Švicarsku i Francusku.

1982-1984, uz pomoć JNA mještani grade vodovod dugačak preko tri kilometra. Kasnije je i uspostavljena i kanalizaciona mreža.

1999. je NATO-intervencija izazvala brojne promjene u selu. U selu je ostalo samo nekoliko ljudi srpske nacionalnosti. Skoro svi preostali stanovnici koji su bili zapošljeni u Prizrenu ostaju bez posla. Ovo dodatno intenzivira odlazak stanovnika u pečalbu u zemlje EU i u USA. Neke porodice su preko Skoplja otišle u USA još tokom NATO kampanje.

2000. se situacija normalizira i Lokvica dobija u nekoliko navrata humanitarnu pomoć u hrani.

2002. stara škola je srušena i na istom mjestu je izgrađena nova zgrada donacijama humanitarnih organizacija iz Njemačke.

2001-2004 je obnovljen dom kulture i seoska ambulanta.

2005. je donacijama obnovljena i modernizirana vodovodna mreža.


Toponimi

Lokov, Mlake, Manastirica, Breze, Đurđejca, Gari, Višenica, Mišji Krst, KT, Širina, Kraljev Dvor, Mrtvilo, Pogibelj, Garišta, Gabrovnik, Leska, Šipkovica.


Koordinate

Latitude  : 42°10'18" North; Longitude : 20°47'58" East

Familije

Vujić, Pavlović, Popović, Repić, Birdaini, Smailović, Mustafi, Duraki, Alijević, Azizović.

Stanovništvo

Ukupno: 200 [Bošnjaci 98%, Srbi 2%]

Linkovi

lokvica-mustafi.com

[izmijeni] Rečane

Na putu Prizren - Brezovica odmah posle izlaska iz Duvske klisure i skretanja za Lokvicu nalazi se Rečane. Selo je relativno zbijenog tipa i u njemu žive Bošnjaci.

Rečane je najveća raskrsnica u Sredačkoj župi iz koje se odvajaju putevi do Manastirice, Nebregošta, Donjeg i Gornjeg Ljubinja, Živinjana, Planjana i dalje prema Brezovici.

2004. inicijativa bošnjačkih udruženja na Kosovu i Metohiji da se procesom decentralizacije Rečane kao najpropulzivnije naselje u Sredačkoj Župi proglasi za sedište opštine.

Toponimi

Lupurda, Ploča.

Koordinate

Latitude  : 42°10'27" North; Longitude : 20°49'3" East


Familije

Sagdati, Huduti, Kurešepi, Ljimani, Miftari, Aslani, Abazi, Jamini, Ferati, Ajdini, Ilijazi, Tahirovic, Halilović, Bahtjarević, Alijević, Etemović, Aslanagić

Stanovništvo

Ukupno: 2600 [Bošnjaci 100%]

Linkovi

[izmijeni] Živinjane

Na brdu iznad Rečana, na samim padinama planine smešteno je Živinjane.


Toponimi

Koordinate

Latitude  : 42°10'45" North; Longitude : 20°49'07" East


Familije

Ljubisavljević.


Stanovništvo

Ukupno: 5 [Srbi 100%]


Linkovi

[izmijeni] Planjane

Kilometar posle Rečana kod mesta "Kopač" levo se odvaja put koji vodi u Planjane. Planjane je tipično naselje zbijenog tipa.

Toponimi


Koordinate

Latitude  : 42°10'47" North; Longitude : 20°50'23" East

Familije

Azari

Stanovništvo

Ukupno: 1600 [Bošnjaci 90%, Srbi 10%]

Linkovi

[izmijeni] Nebregošte

Ako pored zgrade zdravstvene stanice u Rečanu pođete desnim krakom puta, idete u selo Nebrogošte, koje velika jaruga-potok dijeli na dva zaseoka. Selo je relativno zbijenog tipa i u njemu žive Bošnjaci.

1348. se selo Nebregošte pominje u Hrisovulji Cara Dušana.

U starim zapisima selo se pominje pod istim imenom, a po nekim izvorima, ime je nastalo, kada je prilikom očekivanja nekih gostiju neko uzviknuo:

"Na breg gosti", pa je otud došla reč "Nebregošte".


1948. je sagrađena zgrada za potrebe osnovne škole. Nekoliko godina kasnije je u njenoj blizini napravljena i moderna zgrada. Škola je osmorazredna, ali joj je matična skola u Rečanu. Dok meštani Nebregošta nisu imali svoju školu, djeca su išla u osnovnu školu Donjeg Ljubinja, a kasnije je jedan broj djece pohađao školu u Manastirici.

1975. je izgrađen makadamski put Rečane - Nebrogoste u dužini od četiri kilometara.

1978. napravljena je kaptaža na izvoru Torista u dužini od četiri kilometara i dovedena zdrava voda za piće. Pored vodovoda mještani su izgradili kanalizaciju koristeći Asanov potok, koji dijeli selo na dvije mahale i Pirov potok, koji po vjerovanju ima lijekovite vode, za odvod kanalizacione mreže. Izgrađena je i električna mreža.

1985 - 1995 put Rečane - Nebrogoste je asfaltiran samodoprinosom stanovnika.

Zgrada ambulante sa stalnim medicinskim osobljem omogućuje mještanima elementarne medicinske usluge, u izuzetnim slučajevima ljekar dolazi u selo. Bolesnici iz sela za ozbiljnije preglede idu u zdravstvenu stanicu Rečane.

Pojedini meštani koji rade u inostranstvu pokušavaju da kroz malu privredu ožive život u ovom selu.


Toponimi

Asanov potok, Torista, Pirov potok


Familije

Murati, Abdiji, Ferati, Fazlji, Zulji, Ljatifi

Stanovništvo

Ukupno: 400 [Bošnjaci 100%]

Linkovi

Ganija Nebregoste

Nebregoste Home Page

[izmijeni] Manastirica

Na samoj granici sa Makedonijom, na severnim obodima Šar-Planine i nadmorskoj visini od 900 metara nalazi se Manastirica. Manastirica nije najjužnija tačka Kosova, ali je zato najjužnije naselje Sredačke župe.

Ne postoje tačni podaci ni pouzdane informacije kada je selo podignuto niti kako je dobilo ime, tako da o tome danas postoje samo nagađanja i legende. Jedna od legendi pripoveda da je Manastirica naselje stočara i građevinara koji su prve kuće podigli u danas centralnoj mahali "KARADZICI". Ovakve teorije, da danasnja Manastirica vuce korenje iz nekada stočarske naseobine je danas najprihvatljivija, s obzirom na njen položaj koji je pogodan samo za stocarstvo.

Sam naziv sela je oduvek bio zgodan za manipulacije u službi dnevne politike.

Današnja Manastirica je moderno naselje rasprostranjeno na brežuljcima i obalama obe strane Bistrice, koja ga deli na dva, gotovo podjednaka djela. Visoki priraštaj stanovništva i nedostatak prostora pogodnog za izgradnju novih kuća, uslovio je da Manastirica preraste u naselje tipicnog zbijenog tipa.

Veliki broj kuća u selu je prazan a vlasnici se vraćaju na 2-3 nedelje u letnjim mesecima. Oni su krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina XX veka u potrazi za stalnim zaposlenjem i finansijskom sigurnošću otišli u zemlje Zapadne Evrope (Švajcarska, Nemačka, Austrija).

Prvih desetak godina pečalbarenja ovi su ljudi bili sami, odvojeni od svojih porodica tako da su koristili svaki duži, neradni vremenski period za obilazak porodice i rodnog kraja. Kasnije su sa sobom počeli odvoditi i porodice tako da u jednom periodu taj odliv stanovništva poprimio odlike egzodusa.

Ovo masovno iseljavanje ljudi se osetilo u svim sferama zivota.

Kao posledica burnih ratnih događaja na prostorima SFR Jugoslavije, početkom devedesetih godina XX veka, javlja se novi talas iseljavanja ljudi iz kraja. Istina je da ovaj talas nije tako masovan kao prethodni. Treći talas je usledio 1999 godine. Sva ova iseljavanja za posledicu imaju da se skoro polovina ljudi iz Manastirice nalazi u zemljama EU.

Južni susedi su makedonska sela, naseljina albanskim življem, Vesalo i Vejce. Zapadni susedi su albanska sela koja se jednim imenom nazivaju Opoja. Na severu od Manastirice je Rečane sa kojim postoji veza modernim asfaltnim putem, a odatle i sa regionalnim centrom Prizrenom.

Pored postojećih od davnina poznatih zaseoka na ulazu u selo nikla još jedna, medzu meštanima poznata po nazivu "NOVO NASELJE" ili "Kruljica".

Godine 1997 je izgrađen vodovod iz planine do sela.

Selo ima i modernu ambulantu u kojoj ordinira seoski lekar, tako da svaki stanovnik može zatražiti lekarsku pomoć u bilo koje doba dana.

Godine 2001. i 2002. sagrađena je nova škola čiju je izgradnju finansirala arapska humanitarna organizacija "ISLAMSKA BANKA" čime je rešen veliki problem mestana.

Godine 2003. samodoprinosom i uz pomoć opštine je izvršena rekonstrukcija putne mreže na relaciji Manastirica – Rečane u dužini preko 4000 metara


Toponimi

Novo Naselje, Karadzici, Bangovci, Kuljici, Kusinci, Kalajdzinci, Bajšinci...

Familije

Bangoji, Bajšini, Bašini, Banovi, Bahšani, Durmiši, Gorani, Kuljići, Kusini, Karadži, Kalajdžini, Terzini, Zejeri, ...

Stanovništvo

Ukupno: 2500 [Bošnjaci 100%]

Linkovi

Manastirica.Com

[izmijeni] Struže

Kada se od Lokvice produži putem prema lokaciji "Planinarski dom" i pređe Goježnik otvara se vidik na selo Struže. Selo je zbijenog tipa, smešteno je na kamenitim padinama brda koja se graniče sa atarom mesta Opolje sa južne strane. Jedna od pritoka Bistrice ("Manastirička reka") deli atar sela Struže sa jugoistočne strane od sela Manastirica. Selo je nastanjeno Albancima.


Toponimi

Planinarski dom, Crn kamen, Preslup.


Familije


Stanovništvo

Ukupno: 200 [Albanci 100%]


Linkovi

[izmijeni] Donje Ljubinje

Kod mesta Makaze na dva kilometra ispred sela put se račva. Desni krak vodi u Donje Ljubinje a levi u Gornje Ljubinje. Naselja su tipično zbijenog tipa. Kroz Donje Ljubinje protiče duecka ili slapska reka koja je prepuna vodopada.

U drugoj polovini XVIII veka stanovništvo Ljubinja primilo je islam.

Za starosedeoce se smatraju familije: Kusici, Pirovci, Karadolami, Bilibani, Duginjovci i Peranci dok se doseljenicima smatraju: Musici, Laskovci, Karadjinci i Drasovci.

Tokom otomanske vladavine meštanima Donjeg Ljubinja je glavno zanimanje bilo stočarstvo. U pomenutom periodu 6-7 domačinstva su imala 70-150 svojih ovaca. Neka od tih domaćinstava su : Ajruš Bilibani, Sinan Idrizi, Abo Kurteši, Ismailj Abdi, Ramadan Sadiki. Bilo je 17 katuna. Porodice Ajruša Bilibani i Sinan idrizi su održale stado i kasnije. Bez obzira na velike površine pod livadama (190 hektara) i 542 hektara pod pašnjacima i u ovom selu naglo je počeo opadati interes za stočarstvom u drugoj polovini XX veka.

Pljačke stoke su jedan od od razloga gubljenja interesa za stočrstvom. Još za vreme Kraljevine Jugoslavije je postavljena žandarmeriska stanica na mestu zvanom Vardišta kako bi se brzo reagovalo na dolazak pljačkaša (uglavnom iz Albanije).

XX vek je najavio prve gastarbajtere koji su isli u Grčku (Kaplan i Sabidin Sadiki), Tursku (Biliban Kurtesi), Rumunuju (Mislim Ajdini) i USA (Šefit Kurtesi, Ajvas Mislimi i Redžo Sadiki). Do Grčke se putovalo peške 7-8 dana.

Kao i u ostalim selima Sredačke Župe i ovde se gladovalo u periodu bugarske okupacije kad su ljudi morali da nabavljaju žito iz Makedonije prelazeći peške preko Šar planine. Mnogi su tokom tih zimskih marševa ostavili živote u planini zbog hladnoće u pokušaju da spasu svoje familije od gladi.

U centru sela je stara džamija koja je 1930. godine adaptirana dok je krajem XX veka izgrađena i nova džamija sa minaretom.

1926. otvorena je prva škola koja je radila je sve dok nije izgrađena nova školska zgrada 1930.

1951. je učinjen pokušaj formiranja osmogodišnje škole, ali se od toga ubrzo odustalo.

1962. je ipak pokrenuta ismogodišnja škola. Savremena zgrada osnovne škole je podignuta na mestu dotadašnje zgrade osnovne škole. Donje Ljubinje ima nekoliko inženjera, profesora, doktora i veliki broj drugih akademskih gradjana.

1948. trasiran je prvi put za Donje i Gornje Ljubinje.

1963. je izgrađen prvi vodovod.

1969. selo je elektrificirano što je omogučilo da se modernizuje život.

1979. je poplava pored jednog dela porodičnih kuća srušila i nekoliko vodenica.

1982. je vodovodna mreža modernizovana i svako domaćinstvo je priključeno na mrežu.

1989. je izgrađen asfaltni put do ovih naselja uglavnom sredstvima iz samodoprinosa.


Toponimi

Makaze, Jezera, Stavelj, Dancevo, Golubarnik, Vardista.


Familije

Kusici, Pirovci, Karadolami, Bilibani, Duginjovci, Peranci, Musici, Laskovci, Karadjinci, Drasovci, Idrizi, Kurteši, Sadiki, Abdi.


Stanovništvo

Ukupno: 3200 [Bošnjaci 100%]


Linkovi

[izmijeni] Gornje Ljubinje

Toponimi

Makaze


Familije

Osmani, Maksuti, Kasi,Ademi,Ibra,Bajrami, Šabani, Šaipi, Fazlji, Sezairi, Destanović,Hasanovic

Stanovništvo

Ukupno: 5000 [Bosnjaci 100%]

Linkovi

[izmijeni] Sredska

Selo Sredska, sa svojih sedam zaselaka, nalazi se u središnjem delu Sredačke Župe na magistralnom putu Prizren - Brezovica. Po njemu je Župa i dobila ime. Selo je relativno razbijenog tipa i u njemu žive Srbi.

Planinski uslovi života (selo se prostire na padinama Šar planine), omogućili su jedino bavljenje stočarstvom. Malo površina bilo je pod voćnjacima.

1970-1999 je većina stanovnika radila u Prizrenu, gde su se uglavnom školovali i mladi.

1999. u junu (kraj NATO kampanje) svi stanovnici napuštaju selo.

Više od tri godine u selu nije bilo života. Mnoge kuće su opljačkane i zapaljene.

2003. je planom povratka ICMC obuhvaćen i ovaj deo Kosova i Metohije. Povratnici u Sredsku popravljaju svoje kuće, pojedinci čekaju da im se izgrade nove u okolnim zaseocima.

Po rečima povratnika, želja za povratkom postoji, ali se proces veoma sporo odvija. U selu nema televizijskog signala, po štampu i namirnice mora se u susedno Rečane.

Ambulanta je trenutno smeštena u zgradi Lovačkog doma i radi ponedeljkom i četvrtkom. Prostorije Lovačkog doma koriste se i kao privremeni smeštaj za povratnike, čije kuće još nisu izgrađene.


Toponimi Sredska

Familije Ogarević, Šošević, Ljamić, Zdravković, Dobrosavljević


Stanovništvo

Ukupno: 100[Srbi 100%]

Linkovi

[izmijeni] Drajčići

Toponimi

Koordinate

Latitude : 42°9'37" N Longitude : 20°52'31" E


Familije

Stanovništvo

Ukupno: 600 [Bošnjaci 80%, Srbi 20%]

Linkovi

[izmijeni] Bogoševce

Toponimi


Familije

Stanovništvo


[izmijeni] Mušnikovo

Mnogi stanovnici Mušnikova se deklarišu kao Albanci bez obzira što kući sa članovima porodice govore Bošnjački jezik. U izveštajima UN-a se Mušnikovo opisuje kao mešovito naselje u kome žive Bošnjaci (Muslimani Slovenskog porekla) i Srbi.

Toponimi

Ošljak


Koordinate

Latitude 42° 10' 27N; Longitude 20° 53' 36E; Altitude 1080m


Familije

Rama, Dilji, Smailji, Bajrami, Veliu, Mladenović, Ljubisavljević


Stanovništvo

Ukupno: 3600 [Albanci 1%, Bošnjaci 95%, Srbi 4%]


Linkovi

Mushnikova.Com

[izmijeni] Gornje Selo

Na samom početku uspona magistralnog puta Prizren - Brezovica prema lokaciji Prevalac nalazi se Gornje Selo. Selo je relativno razbijenog tipa i naseljeno Bošnjcima i Srbima.

Toponimi

Prevalac.

Familije


Stanovništvo

Ukupno: 300 [Bošnjaci 80%, Srbi 20%]

Linkovi

[izmijeni] Vanjski linkovi



Nedovršeni članak Sredačka Župa koji govori o geografiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.