Karate
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Karate (jap. 空手 "prazna ruka" ili "bez oružja u rukama") je borilačka vještina nastala u 16. vijeku.
Sadržaj |
[izmijeni] Šta je karate-do?
Karate je borilačka vještina porijeklom sa (Okinave) Japana (koja se danas takođe može trenirati i kao sport). U stvari, najstarije tragove karatea istraživači su pronašli u zapisima i reljefima drevne Indije. Budistički sveštenici njegovali su specifičnu vještinu golorukog borenja radi odbrane usamljenih budističkih hramova, i radi postizanja psihičkih i fizičkih sposobnosti sveštenika i njihivih učenika. Iz Indije karate se onda prenosi u Kinu, a zatim do Okinave i Japana, gdje nastaje moderni karate. U bukvalnom prijevodu sa japanskog jezika na bosanski znači KARA - prazna (gola), TE - ruka (šaka), DO - put, to jest kako se odbraniti od napadača golim rukama ( (空手道:からてどう - "put prazne ruke"). Nastanak karatea veže se za drijevne borilačke vještine sa dalekog istoka, a obnoviteljom savremenog karatea se smatra japanski profesor Gičin Funakoši.
[izmijeni] Treniranje karatea
[izmijeni] Osnove (kihon)
[izmijeni] Forme (kate)
[izmijeni] Sparing (kumite)
[izmijeni] Atituda (kokoro)
[izmijeni] Trening oružjem (kobudō)
Kobujutsu (Kobudo) sa Okinave
Stilovi:
- Yamanni-Ryu - oficijelna stranica (Chinen Sanda)
Linkovi:
- Matayoshi Kobudo u Njemackoj (Matayoshi Shinpo)
- Ryukyu Kobudo Hozon Shinkokai oficijelna stranica (Taira Shinken)
- Ryukyu Hon Kenpo Kobujutsu(Seikichi Odo)
[izmijeni] Historija karatea
Karate se razvio na japanskom ostrvu Okinava koje je dio skupine ostrva Ryukyu a nalazi se južno od Japana. Okinava je imala jednu staru borbenu formu koja se zvala Tode a koja se najviše koristila za odbranu od napadača i pljačkaša.
U 13-om vijeku Okinavin kralj Satto se je udružio sa kineskim Ming-cezarom što je otvorilo kulturalnu razmjenu među zemljama. Da bi povećali utjecaj nad Okinavom, kinezi su poslali jednu grupu zemljoradnika i trgovaca da se nasele na ostrvu, koji su poslije dobili naziv "36 familija".
Na osnovu usmene tradicije Kinezi su podučavali Okinavljane svojoj staroj borilačkoj vještini Chuan-fa. Ove dvije vještine su se vremenom isplele i izmiješale ali su zadržale zajedničko ime Tode.
Japanski utjecaj na Okinavu je počeo 1609 godine, kada je u krvavom građanskom ratu Satsuma klan izgubio protiv klana Tokugawa. Nakon svoje pobjede Tokugawa-klan je dozvolio poraženom Satsuma-klanu da napadne Okinavu, što je i učinjeno pod vođstvom Shimazu-a i tako je Okinava dospjela pod japansku vlast. Da bi lakše dobili kontrolu nad okupiranom Okinavom, Shimazu je zabranio svo oružje na ostrvu, što je izazvalo veliko ogorčenje i poniženje.
U toku sljedećih godina obje vještine i Tode su se u tajnosti praktikovale na Okinavi pod neorganizovanim formama bez kontakta i saradnje tadašnjih grupa i eksperata. Polovicom 16-og vijeka ove tri vodeće škole Tode-a su se sporazumjele da nastave podzemnu borbu protiv Japana zajedno, tako da su počeli da se uče jedni od drugih i mijenjaju imena svojih borilačkih vještina iz Tode u Te (što znači ruka).
Riječ Te se dodavala mjestima gdje su se vršili treninzi tj. Shuri-Te u gradu Shuri, Naha-Te u gradu Naha i Tomari-Te u gradu Tomari.
Sa ovim su i nastali najraniji stadiji današnjih Karate stilova koji svi na neki način vode porijeklo od nekih od ova tri temeljna stila.
Pošto se ova vještina u 16-om vijeku trenirala u tajnosti ništa u suštini nije poznato o razvoju karatea ili o njegovim pristalicama. U 17-om vijeku nekoličina majstora su postali slavni i od tog vremena se mogu pratiti ove velike škole preko svojih majstora koji su postali slavni preko usmenih historija i legendi.
[izmijeni] Stilovi
Shuri-Te 首里手 (1733) |
Tomari-Te (1829) |
Naha-Te 那覇手 (1845) |
|
Shorin-Ryu (1809) |
Shorei-Ryu (1845) |
||
Shotokan-Ryu 松涛館 (1869) |
Shito-Ryu 糸東流 (1934) |
Shorin-Ryu (1870) |
Goju-Ryu 剛柔流 (1888) |
Wado-Ryu 和道流 (1934) |
Itosu-Ryu (1830) |
Matsubayashi-Ryu (1947) |
Shoreikan-Ryu (1915) |
Shotokai-Ryu (1935) |
Nambu-Do-Ryu (1943) |
Kobayashi-Ryu (1920) |
Kyokushinkai-Ryu (1923) |
Shindo-Shizen-Ryu (1934) |
Sankukai-Ryu (1943) |
Sukunai-Hayashi-Ryu (1889) |
Seido-Ryu (1950) |
Shukokai-Ryu (1948) |
Isshin-Ryu (1906) |
||
Tozan-Ryu (1908) |
Chito-Ryu (1929) |
Uechi-Ryu (1877) |
• Gensei-Ryu -
• Ashihara -
• Shuri-Ryu -
Linkovi:
• Shorin-Ryu -
[izmijeni] Vanjski linkovi
- Karate Savez BiH
- Karate klub Panteri - Bijeljina
- Karate klub Bugojno - Bugojno
- Karate klub Doboj Istok - Doboj
- Karate klub Holiday - Goražde
- Karate klub Reweus - Lukavac
- Karate klub Ippon - Mostar
- Karate klub Student - Mostar
- Karate klub Bushido - Sarajevo
- Karate klub Stari Grad - Sarajevo
- Karate klub Salko Curic - Travnik
- Karate klub Sensei - Turija
- Karate klub Tuzla Sinalco - Tuzla
- Karate klub Visoko - Visoko
- Karate klub Hasen-do - Zenica
- Karate Klub „NICO- Zenica"
- Okinawa Karate Dojo Okinawa Shorin-Ryu Karatejutsu i Yamanni Chinen-Ryu Kobujutsu (engleski + svedski)
- All-Karate.com (engleski)
- Dansk Karate Forbund (danski)
- Tang Soo Do girl (video)
Nedovršeni članak Karate koji govori o sportu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.