Osman Nuri Hadžić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Osman Nuri Hadžić (lijevo) sa Ivanom Azizom Miličevićem (desno)
Uvećaj
Osman Nuri Hadžić (lijevo) sa Ivanom Azizom Miličevićem (desno)

Osman Nuri Hadžić (1869-1937) rođen je u Mostaru. Šerijatsku školu završio je u Sarajevu a studij prava pohađao je u Beču a diplomirao je u Zagrebu. Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Edhemom Mulabdićem pokreće list Behar 1. maja 1900. Službovao je u Okružnom sudu u Sarajevu, a poslije toga stalno boravi u Sarajevu sve do 1. svijetskog rata i tu istovremeno radi u Zemaljskoj vladi i Šerijatskoj sudačkoj školi, kao profesor i jedno vrijeme kao direktor škole. Za vrijeme rata je kotarski predstojnik u Dubnici a zatim u Banjoj Luci. Poslije rata bio je načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova u Beogradu, gdje je penzionisan i živio sve do svoje smrti.

Osman Nuri Hadžić umro je u Beogradu.


[izmijeni] Djela

  • "Istočne iskre", zbirka istočnih mudrih izreka i narodnih priča
  • "Ago Šarić", pripovijetka