Viktoria Faust
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Viktoria Faust je rođena 12. jula 1972. u Požegi. Zovu je kraljica hrvatskih horror romana. Tri puta je nagradivana od cega prvi puta nagradom Gaia, osjeckog SF kluba za dostignuca 1998/1999. godinu, a 2001. i 2003. nagradom SFera.
Viktoriina specijalizacija su vampiri. 2000. godine nastaje njen prvi objavljeni roman "U Anđeoskom Liku Zvijeri". Zatim 2005 godine slijedi nastavak, "Neizgovorena priča" Zadnji roman koji je izdala je pričao o vukodlaku, "Smrtno Uplašen". Roman koji je trenutno u tisku, "Anastazija", je priča o duhovima. Trenutno radi na jednom krimiću i sf priči.
Sadržaj |
[izmijeni] Biografija
Prvi put eksperimentalno počinje pisati u trinaestoj godini. Razlog tom eksperimentu bila je knjiga koju je nekoliko godina ranije pročitala, knjiga koja je se veoma dojmila i koju je željela ponovno pročitati. No kako se više nije mogla sjetiti ni imena knjige niti autora potraga se pokazala uzaludnom. Stoga na ostacima sjećanja stvara svoju priču koju ce nazvati "Adam i Dario u Plavoj zemlji". Ono što je bilo u pocetku samo eksperiment postat ce nešto posve drugo - otkrice jednog posve novog svemira. Jednom kad je okusila pisanje - više nije mogla stati. Mogla je stvarati svoje svjetove, mogla je odredivati što ce likovi raditi, što ce govoriti … bila je malo božanstvo koje je otkrilo posve novi svijet, a cijeli - samo za nju. Kome se ne bi svidjela takva moc? I tako je krenulo. Prvi "roman" zvao se "Tajna grofice Viktorie" (bilo je to vrijeme kad je citala Zagorku pa su svi njeni likovi iz toga doba, manje-više imali plemicke titule - oprostimo joj taj djetinji romantizam). "Roman" srecom cak nikada nije ni pretipkala na pisacem stroju koji je dobila za rodendan (narancastom Union) vec je ostao u bilježnici tvrdih, crvenih korica, medu stranicama koje je sama ilustrirala što svakako nije slutilo na dobro. To je samo ukazivalo na to da se njena boleciva želja za talentom za slikanje pojavila u toj ranoj dobi. Talent nikada nije pronašla, ali je nastavila slikati kroz godine. Platno svašta podnese. A bome i papir. Uskoro zakljucuje kako joj je najdraže pisati romane jer na taj nacin može što temeljitije izmuciti čitatelja. Uzmimo u obzir to da je tada imala nekih 15 godina, a vec je pisala stvari od 300-tinjak kartica kao da je to djecja igra. U tih nekoliko godina njen narancasti Union natipkat ce hrpu stranica koje njena mama još uvijek čuva u metarskom kupu u jednom ormaru. I kad kažemo metarskom - to doista doslovno tako i mislimo. Hrpa natipkanih stranica, jedna naslagana na drugu, visoko je gotovo metar. Tada nastaje roman "Gospodar svog života", koji srecom po autoricu nikada nije ugledao svjetlost dana jer ne samo da se prvi mačići u vodu bacaju, ponekad ih je potrebno javno spaliti, na lomaci. Ulomke tog romana (koji se bavi temom reinkarnacije i prati djevojku Kristianu kroz njena tri života) pokušala je pročitati na jednom od satova literarne skupine, a ciji ce neslavni prijem opisati na stranicama svog uspješnijeg i prvo-objavljenog romana "U Andeoskom Liku Zvijeri". No, u svakom slucaju od literarne skupine je brzo odustala. Ovaj roman (Gospodar svog života) potpisala je svojim pravim imenom, s tom razlikom što je izmedu imena i prezimena dodala povijesno - "Viktoria". Slijedeći roman je SF "Lov na leptira". Lijepa izgnanica sa Sjevera (Zemlja je nakon velike katastrofe podijeljena na razvijeni Jug i zaostali Sjever) Armanda Emerald i svemirski krijumcar Victor M. Grande upustit ce se u avanturu svog života. Zvuci poznato? Ljubic u svemiru! Ili nešto slicno. Tristotinjak kartica bačeno u vjetar? Pa, baš i ne. Roman srećom nikada nije objavljen, ali je bila dobra vježba za buducu spisateljicu. U to vrijeme "biti spisateljica" bilo je i dalje nešto jako, jako egzoticno i nedostižno. Nije ni shvacala kako ona to vec jeste, bez obzira što nije još uvijek ništa objavila. No što je osobito značajno za ovaj roman je to što ga je prvi put potpisala imenom Viktoria Eva Faust. Eva?! Da, autorica se toga duboko srami, ali ne može pobjeci od istine. Srecom, pa se s godinama opametila. Bar što se imena tiče. Sada je vec imala 18, 19, 20 godina i pocela je brijati na stvari na koje djevojke tih godina briju. Jedno vrijeme cak je ozbiljno razmišljala o tome da se bavi manekenstvom. ?! Da. ?! Vaša voljena autorica hororaca imala je jednu vrlo cudnu fazu u kojoj je bila - guska. No, neke pojedinosti njene anoreksične mladosti sakrit cemo od javnosti. Bar što se trenutka sadašnjeg tice. Spasilo ju je - pisanje. Vjerna narančasta Union pisaća mašina koja je vidjela dovoljno popravaka da je vec sama znala otici majstoru i kojoj je, u žaru pisanja, jednom prilikom otrgnula skretnicu tako da je doticni predmet odletio na drugi kraj sobe. Nježnost joj nikada nije bila vrlina. U ovo vrijeme piše SF roman "Civilizacija izgubljenog identiteta" koji nikada nece završiti. Naime, tada je otkrila casopis "Futura" i shvatila kako postoje mjesta gdje pisac može objavljivati priče. Iiiideš! To je bilo nešto što nikako nije mogla propustiti. Uzela je ideju romana i preradila je u priču. Otkrila je još i casopis "Plima" i poslala dvije, tri price koje je u meduvremenu napisala. Ovaj puta cak joj nisu ni odgovorili. No to je naravno nije omelo. Sistematski je, u inat, pocela slati svaku pricu koju je napisala. Od 1999. godine kad joj u "Plimi" napokon pocinju objavljivati price, u svakom ce broju biti bar jedna njena prica. Za prvu koju su objavili saznala je da je objavljena tek godinu dana kasnije i to posve slucajno. Radilo se o prici "Koridor užasa" koji ce kasnije biti ponovno objavljena u Monolithu 002 pod imenom "Galerija užasa", a bit ce objavljena i u istoimenoj zbirci prica 2003. godine. Od tada po raznim casopisima objavit ce tridesetak prica. Još ce ih napisati bar toliko no nece ih sve objaviti, dapace neke od njih nikada neće ni ponuditi nekom časopisu ili izdavaču. Neke stvari jednostavno nisu za javnost. 1996. dolazi u Zagreb i od tada piše takvim tempom da se čini se da je ništa ne može zaustaviti. Neki je hvale, neki kude, a ona radi ono u cemu ponajviše uživa - piše. Od 2003. živi u Samoboru. Nakon toga redovito, gotovo svake godine izbacuje po jednu, dvije ili desetak knjiga.
[izmijeni] Knjige
Publicistika: za nakladnika "Zagrebacka naklada":
- Vampiri - legenda koja ne umire iz 1999. godine
- Vještice - Knjiga Sjena iz 2000. godine
- Vile - iz 2002. godine
- Parapsihologija - iz 2002. godine
- Leksikon ezoterije (u suradnji sa Sandrom Filipcic) - iz 2002. godine
za nakladnika "Distri-book" sve u 2003. godini
- Tarot
- Hiromantija
- Rune
- Numerologija
- Nostradamus
- Vještice
zajedno sa Thomasom H. Knightom:
- Voodoo
- Sotonizam
- Hermetizam
Romani:
- "U Andeoskom Liku Zvijeri" u izdanju Zagrebacke naklade iz 2000. godine,
- "Neizgovorena Priča" i "Smrtno uplašen" u izdanju Centruma iz 2005. godine
- kratki roman koji se direktno nadovezuje na "U Andeoskom Liku Zvijeri" - "Andeo na Mome Grobu" u izdanju Distribooka u čijem izdanju ce izaći i slijedece zbirke priča:
- "Galerija užasa" sa pricama:
- Galerija užasa
- Reciklant (autorici jedna od najdražih prica)
- Harem mene same
- Još jedna šansa
- "Vampirski snovi" sa pricama:
- Leptirica (prica koju je pisala pod velikom prijetnjom užasa koji je vrebao na nju)
- Sanjaju li vampiri zaklane ovce?'
- Psiho faktor
- Vrištac (nagrada Sfera 2004. godine)
- Hotel "Kalifornia"
- Teško je biti vampir (nagrada Sfera 2002. godine)
- "Skice za umiranje" sa pricama:
- Oci
- Oni se tiho dižu iz magle
- Metempsihoza
- Skica za umiranje
- Narcis (prica koja strašno ide frendu Marinu na živce)
- Jigarkhwar (napisana u birtiji dok su decki igrali belu).
[izmijeni] U pripremi
Autorica ce objaviti ukupno pet romana o doživljajima Damiana i Viktorie. Serijal nosi naziv "Saga o Vampiru". Treći dio "Posljednja Molitva za Ðavola" autorica je zapocela, ali ga je potom stavila po strani jer se predozirala vampirima pa je morala početi pisati nešto drugo. Nedavno je završila roman o vukodlaku. Naziv romana je "Smrtno Uplašen". Autorica je naprosto zaljubljena u lik koji je stvorila i silno je uživala pišuci roman, koji ce biti nešto kraci od monstruoznog "U Andeoskom Liku Zvijeri" sa 880 kartica, nešto kraceg 450 kartica "Neizgovorene Price". Tek nekih 260 kartica. Upozorava citatelje takoder da je ovo roman posve različit od onih na koje su čitatelji navikli vidati s njenim imenom na koricama. Vrlo je nasilan, likovi su okarakterizirani kroz pricu koja granici sa krimi pricom, ali je definitivno zacinjena stravom. Radnja se dogada u Samoboru za koji autorica tvrdi da je savršeni grad za horor pricu, upravo gradic o kojemu bi i King rado pisao. Kako joj se Samobor svidio (a obzirom da je to sad grad u kojemu živi) i slijedeci roman smjestit ce u ondje. Naziv romana je "Anastazia" i obecava velike tajne i intrige. Jednako tako radi i na SF-horror-trileru "CybegGhotic" za kojega se nada da ce takoder biti kratki roman od nekih 250 kartica. U skoroj buducnosti autorica bi trebala završiti i posljednju pricu u serijalu "Covjek sa osmerokutnom kutijom". Radi se o komicnom romanu sacinjenom od osam prica, a koji pricaju o neobicnom paru Alexu i Stephanie. Likove za ove price autorica je zasnovala na sebi i njenom dragom, Thomasu H. Knightu. Neke od tih priča vec su objavljene po raznim časopisima, a nose sljedeca imena:
- COVJEK S OSMEROKUTNOM KUTIJOM - Alex i Stephanie, o tome kako je sve pocelo
- OTKRICE ALEXANDRIJE - Alex i Stephanie, kao da se ništa nije dogodilo
- JA NISAM NESPRETAN! - (samo se stvari nalaze na krivim mjestima) Alex i Stephanie, o tome kako je stvari najbolje ne planirati
- PREDSJEDNIK SVIJETA - Alex i Stephanie, u borbi za vlast
- VANZEMALJCI SU GENIJALNI FREAKOVI ZA TULUME - Alex i Stephanie, o tome kako su spasili svijet
- MEÐUZVJEZDANI PUTELJCI, BIRTIJSKE TUCNJAVE NA RUBOVIMA GALAKCIJA I… TUÐINCI SA ZEMLJE - Alex i Stephanie, a tko je tom ludaku dozvolio da vozi?!
- COVJEK KOJI JE MISLIO DA JE ISUS KRIST - Alex i Stephanie, svjedoceci što se dogada kad netko oboli od kompleksa boga
- OSMI COŠAK - Alex i Stephanie, na tragu istine
[izmijeni] Najave
- “Centar”