Amazonija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

  
Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Proučite kako poboljšati članak ovdje, kliknite na link "uredi" i popravite ga vodeći računa o standardima bosanske Wikipedije.


  
Sporno je da li ovaj članak poštuje autorska prava
u skladu sa policom Wikipedije o radovima u javnom domenu i slobodnom dokumentacijom.
Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija.


Amazonska kišna šuma...

Posljednja granica na Zemlji Golemo prostranstvo riječnog sliva Amazone gotovo da ne može pojmiti ljudski um. Da je Amazonija država bila bi po veličini deveta na Svijetu. Amazonska kišna šuma, najveći preostali svjetski resurs, najmoćniji je i najjače bio-aktivno promjenljiv prirodni fenomen na planetu. Naziva se "Plućima Pla-neta" jer opslužuje u bitno okolišnom smislu svijet neprekidno reciklirajući ugljični dioksdid u kisik. Procjenjuje se da se više od 20% svjetskog kisika proizvodi u tom području. Asimetrično poriječje prekriva 7 milijuna km2, od čega trećina leži sjeverno, a dvije trećine južno od matične rijeke. Središnji dio poriječja, udaljen više od 3000 km od mora, na nadmorskoj je visini od samo 152 m, što znači da je pad toga golemog sliva, počevši od duboke unutrašnjosti pa do mora, vrlo blag. Zbog toga većina voda, osim rijetkih brzica, tromo teče svojim dugim koritima. Kiše i vlažna razdoblja u raznim dijelovima Amazone nastupaju u različito doba godine, pa i jedno i drugo pridono-si ujednačenom toku matične rijeke. I led što se topi na Andama opskrbljuje vodom taj sliv koji je – prema nekim mišljenjima – sličniji dubokom prodoru mora nego riječnoj mreži. Amazonska kišna šuma prekriva preko 0.6 milijardi hektara i predstavlja dvije petine golemog Južno-američkog konti-nenta, a proteže se kroz devet južno-američkih država: Brazil, Kolumbija, Peru, Venezuela, Ekvador, Bolivija i tri Gvajane. Sa 6.5 milijuna kvadratnih kilometara kišnih šuma, Amazonska kišna šuma čini 54% sveukupnih kišnih šuma na planetu. Životna sila amazonske kišne šume je moćna rijeka Amazona. Izvire u sitnim kapljicama visoko u sni-jegom pokrivenim Andama i teče više od 6500 kilometara preko južnoameričkog kontinenta da bi se ulila u Atlantski ocean kod Belema u Brazilu gdje je 300 do 500 kilometara široka, ovisno o godiš-njem dobu. Čak 1600 km u unutrašnjost ona je još uvijek 11 km široka. Rijeka je toliko duboka da prekooceanski brodovi mogu ploviti 3700 km u unutrašnjost uzduž nje. Rijeka Amazona teče sredi-nom kišne šume, a hrani je 1100 pritoka od kojih je 17 duljih od 1600 km. Amazona je, bez sumnje, najveći rječni sustav Svijeta i više od dvije trećine slatke vode na Zemlji nalazi se u rijekama, brzaci-ma i pritokama amazonskog bazena. Uz toliko mnogo vode nije čudno da je glavni način transporta brodski. Najmanji i najčešći čamci koji se danas koriste još uvijek su građeni od izdubljenih debala, bilo da ih pogone vanbrodski motori ili, što je češće, vesla na ljudski pogon. Skoro 22500 kilometara amazonskih vodenih puteva je plovno, a kroz više milijuna kilometara močvara i šuma moguće je doprijeti kanuima. Biljni i životinjski svijet Amazone pretežno se opskrbljuje hranom iz andskog ekosustava. Velika Amazona nosi sa sobom goleme količine mulja ispranog iz tla kišne šume. Goleme količine mulja ko-je se nalaze u ustima rijeke Amazone stvorile su najveći riječni otok na svijetu, Marajo otok, koji je približno velik poput Švicarske. U tako velikom slatkovodnom sustavu nije neobično da je podvodni život jednako bujan i raznolik kao i obližnji šumski biljni i životinjski svijet. Posve suprotne uloge imaju amazonske pliskavice (mesojedi) i dobroćudni lamantini (biljojedi). Mnogobrojne životne niše zauzele su ribe plućašice, električne ribe, „četverooki” anableps, divovski mesojedi kao što su arapa-ime, zatim proždrljive pirane te golemo mnoštvo drugih vrsta. Više od 2000 ribljih vrsta je identifici-rano u Amazonskom bazenu – više nego u čitavom Atlantskom oceanu. Na pješčanim obalama kornja-če legu jaja, sunčaju se kajmani, a jaguari i anakonde love vodenprasad, koja se hrani obilnim obalnim rastinjem. Amazonski je bazen nastao u Paleozoiku, negdje pred 500 do 200 milijuna godina. Ekstremna starost područja u geološkom smislu uvelike je povezana sa relativnom neplodnošću tla kišnih šuma i bogat-stvom i jedinstvenom raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta. Više je plodnih površina u kišnoj ravni Amazonske rijeke, gdje riječni nanosi obogaćuju tlo nanešeno iz Anda koje su formirane samo pred 20-ak milijuna godina. Bogata raznolikost biljnih vrsta Amazonske kišne šume najveća je na svijetu. Stručnjaci objašnjavaju da jedan hektar može sadržavati više od 750 tipova stabala i 1,500 vrsta viših biljaka, a procjenjuje se da jedan hektar amazonske kišne šume sadrži oko 900 tona živih biljaka. Sve u svemu, tu se nalazi najveća zbirka živih biljnih i životinjskih vrsta na Svijetu. Područje Andskog gorja i Amazonske džungle dom je više od polovici svjetskih vrsta flore i faune, a jedna od pet ptičjih vrsta na svijetu živi u kišnim šumama Amazone. Do danas je 438,000 biljnih vrsta od gos-podarskog i društvenog interesa registrirano u toj regiji, a još su mnoge naknadno katalogizirane ili čak otkrivene. Indijanska plemena u tim krajevima bave se najviše lovom. Glavno im je oružje luk sa strijelama i 3 – 4 m dugačka puhaljka, iz koje puhanjem izbacuju malene otrovne strelice. Najvještije rukuju tim neo-bičnim oružjem Indijanci Živaro. Ptica u letu sigurna im je meta. Mnogi brazilski domoroci žive još kao u kameno doba iako im nad glavom često lete avioni. Jednom golemo more tropske šume, danas je Amazonska kišna šuma izbrazdana cestama, farmama, rančevima i branama. Brazilu je darovana jedna trećina preostalih svjetskih kišnih šuma ali na nesreću, Brazil je jedan od najvećih svjetskih uni-štavatelja kišnih šuma koji spaljuje ili siječe više od 1.3 milijuna hektara svake godine. Do danas je više od 20% kišne šume Amazone zbrisano i zauvijek uništeno. Ovaj ocean zelenila koji je velik skoro kao Australija posljednja je velika kišna šuma u poznatom svemiru, a desetkuje se kao i sve ostale prije nje. Zašto? Poput ostalih kišnih šuma koje su već zauvijek izgubljene, njeno se zemljište raščiš-ćava zbog drvne građe, golemih stočnih rančeva, rudarskih poduzeća, izgradnje državnih cesta i hidro-elektrana, vojnih projekata i postojeće zemljoradnje poljoprivrednika i naseljenika bezemljaša. I, što je još žalosnije, na mnogim se mjestima kišna šuma spaljuje jednostavno zbog stvaranja ugljena za po-gon obližnjih industrijskih postrojenja. Pogoni destrukcije Komercijalno korištenje drveta najveći je uzrok uništavanja kišnih šuma i neposredno i posredno. Jed-nostavna je činjenica da oni razaraju Amazonsku kišnu šumu i ostale kišne šume svijeta jer „od staba-la ne vide šumu”. Korištenje tropskog drveta poput tikovine, mahagonija, palisandra i drugog drveta za izradu pokućstva, građevinarstvo, gorivo i druge drvne proizvode veliki je biznis i velika zarada. Mnoge vrste tropskog građevnog drveta uvoze razvijene zemlje, uključujući Ameriku. Drvna građa iz kišnih šuma veliki je gospodarski izvor, a u mnogim slučajevima, glavni izvor prihoda za isplatu naci-onalnih dugovanja zemalja u razvoju. Vlade rasprodaju svoje nacionalne resurse za sitan novac, resur-se koji će uskoro vrijediti milijarde dolara. Osim rušenja stabala radi izvoza drveta, drvo kišnih šuma zemalja u razvoju koristi se kao gorivo i za proizvodnju drvenog ugljena. Jedna jedina brazilska čeličana koja proizvodi čelik za japanske automo-bile troši svake godine milijune tona drveta za proizvodnju drvenog ugljena koji se koristi u izradi če-lika. A onda tu je i papirna industrija. Projekt proizvodne papira u brazilskoj Amazoniji sastoji se od japanskih tvornica i postrojenja za proizvodnju papirne kaše. Samo za uvođenje tog jednog tvorničkog procesa do temelja je spaljeno 14500 km2 amazonske kišne šume i tu su onda zasađena stabla za proiz-vodnju papirne kaše. Samo ta jedna tvornica troši svaki dan 2000 tona drveta okolne kišne šume radi proizvodnje 55 megawata struje koja pogoni tvornicu. Tvornica koja je u pogonu od 1978. proizvodi 750 tona papirne kaše dnevno izgradila je 4500 km cesta kroz amazonsku kišnu šumu kojima se kreće njezinih 700 strojeva. Pored ovog mlina za kašu, najveći svjetski mlin za kašu je Aracruz mlin u Bra-zilu; njegove dvije jedinice proizvode milijun tona kaše godišnje, a zbog njega je preseljeno tisuće urođeničkih plemena, sve da bi tvornica nastavila proizvodnju. Sve se više i više kišne šume uništava radi udovoljavanja prohtjeva papirne industrije razvijenog svijeta koja potražuje razmetljivih 200 mili-juna tona drveta svake godine jednostavno zbog proizvodnje papira. Nastavi li svijet ovom brzinom, procjenjuje se da će se do 2020. godine samo u papirnoj industriji trošiti godišnje 4 milijarde tona drveta. No još više kišne šume uništava se zbog rudarskog djelovanja. Brazil je smješten na jednom od najve-ćih svjetskih ležišta željezne rudače i ima obilje zlata, poludragog i dragog kamenja, prirodnog plina te naftnih ležišta. Površinski rudnici su česti u Amazoniji i golema područja zemljišta kišnih šuma gube se svake godine zbog rudarskih aktivnosti. A još više se gubi zbog zagađenja uzrokovanog tim rudar-skim aktivnostima jer neprekidni vodeni slivovi u kišnoj šumi nose sa sobom otpadna ulja, živu i osta-lu prljavštinu te druge korištene kontaminante. Otrovanje životinja i ljudskog stanovništva živom po-staje opći problem jer se živa korištena pri površinskim kopanjima i u rudnicima zlata slijeva u rijeke i brzace i tako raznosi stotinama kilometara. Jednom kada je područje kišne šume posječeno, čak i ako mu se pruži šansa za oporavak, ono više nikada neće postati ono što je bilo. Zamršeni ekosustav kojeg je stvorila priroda izgubljen je zauvijek. Samo 1-2% svjetlosti prisutne na vrhu šumskog baldahina uspijeva doći dolje do šumskog tla. Uglav-nom kada se žanje drvo, biljke i životinje izvorne šume bivaju istrijebljene, a stabla i ostale biljke koje su stoljećima evoluirale kako bi rasle u tamnom i vlažnom donjem okružju ispod baldahina, nisu u sta-nju živjeti na otvorenom. Čak i ako su samo dijelovi šume u nekom području uništeni, ovi se ostaci drastično mijenjaju. Ptice i ostale životinje ne mogu se više premještati s jednog na drugo mjesto u baldahinu pa se biljke više ne oprašuju, sjeme se ne raspršuje pomoću životinja, a bilje uz rubove više nije okruženo visokom vlagom džungle koja je nužna za normalan rast. Kao rezultat, ostaci lagano de-gradiraju i izumiru. Kiše zatim nadolaze i ispiru tanki površinski sloj koji je ranije bio zaštićen balda-hinom kroz eroziju nastaje to pusto i neplodno tlo. Katkad se tlo zasijava afričkom travom koja se koristi za ispašu stoke, ili se još i više djevičanske šume uništava radi stočarskih aktivnosti jer na tek spaljenom tlu trava još bolje raste. Budući da u Zapadnom svijetu potražnja za jeftinim mesom sve više raste, sve se više i više kišnih šuma uništava radi stvaranja pašnjaka za stoku. Samo u Južnoj Americi procjenjuje se da ima 220 milijuna grla krupne stoke, 20 milijuna koza, 60 milijuna svinja i 700 milijuna pilića. Da bi se uzgojilo jedno june u Amazoniji potreban je jedan hektar zemljišta. Sadašnji pristup kultiviranja kišnih šuma stvara bogatstvo samo rijetkima i samo na kratko jer poljoprivreda na spaljenim područjima amazon-ske kišne šume rijetko funkcionira na dulje vrijeme. Manje od 10% amazonijskokg tla pogodno je za održivu konvencionalnu poljoprivredu. Kako god bujno izgledale, kišne šume često bujaju na tako slabo hranjivom tlu da u stvari predstavljaju "vlažne pustinje" koje je lakše uništiti i teže kultivirati nego i jedno drugo tlo. Uglavnom se iscrpe nakon tri do četiri žetve. Zbog neplodnosti tla, i zbog ne-dostatka znanja o principima održive zemljoradnje, takva vrsta poljodjelstva iscrpljuje tlo nakon par žetvi, a zemljoradnici se nastavljaju pomicati sve dalje u kišnu šumu u potrazi za novom zemljom. Njima treba pomoći i obrazovati ih kako ne bi ovisili o neprekidnom čišćenju kišne šume u potrazi za svježom, plodnom zemljom ako se želi spasiti kišnu šumu. Kišne šume – ljekarne svijeta Procjenjuje se da će skoro polovica od procijenjenih 10 milijuna svjetskih vrsta biljaka, životinja i mikro-organizama biti uništena ili ozbiljno ugrožena tokom slijedećih četvrt stoljeća zbog deforesta-cije kišnih šuma. Edward O. Wilson, biolog sa Harvarda, dobitnik Pulitzerove nagrade, procjenjuje da svakodnevno nestaje 137 vrsta što biljaka što životinja i kukaca. To je 50000 vrsta godišnje! I onda, zašto bismo mi u (dalekoj Europi, ili) Americi, brinuli zbog uništavanja tih dalekih tropskih kišnih šuma? Zato, jer su biljke kišnih šuma složena hemijski rezervoari koji sadrže mnoge još neotkrivene biodinamičke sastojke neostvarenog potencijala za korištenje u modernoj medicini. Tom materijalu možemo prići samo ako proučavamo i očuvamo vrste koje ga sadrže. Kišne šume u ovom trenutku pružaju četvrtinu današnjih lijekova, a 70% biljaka za koje je nađeno da imaju anti-kancerogena svoj-stva uspijeva jedino u kišnoj šumi. Kišna šuma i njena ogromna neotkrivena biološka raznolikost čuvaju ključ koji otvara sutrašnje terapije za pogubne bolesti. Koliko smo terapija do sada već izgubili? Dva lijeka dobivena iz biljke periwinkle iz madagaskarske kišne šume, koja je sada istrijebljena iz divljine zbog deforestacije kišne šume na Madagaskaru, povećala su šanse za preživljavanje djece oboljele od leukemije sa 20% na 80%. Promislite o tome – 8 od 10 djece danas se spasi umjesto da 8 od 10 djece umre od leukemije. Koliko je djece spašeno i koliko će ih još biti spašeno zahvaljujući samo toj jednoj jedinoj biljci kišne šume? I što da smo propustili otkriti tu biljku prije nego li je ta vrsta uništena zajedno sa milijunima drugih u ljudskom razarajućem pohodu? Kad nestanu preostale kišne šume, rijetke biljke, životinje će nestati zauvijek a s njima i mogući lijekovi za bolesti poput raka. Ne može se pobiti činjenica da je čovjek u svojem liječenju još uvijek uvelike ovisan o biljkama. Skoro 90% ljudi zemalja u razvoju još uvijek ovise o tradicionalnoj medicini – koja se temelji uglav-nom na biljnim i životinjskim vrstama – u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U SAD-u, kojih 25% rece-pata ispunjeni su lijekovima čiji aktivni sastojci potječu iz biljaka. Prodaja tih na biljkama utemeljenih lijekova u Americi je 1980. dosegla vrijednost od $4.5 milijarde. A procjenjuje se da je vrijednost svjetske prodaje tih na biljkama utemeljenih lijekova 1990. godine iznosila 40 milijardi $. A još su tu lijekovi dobiveni iz životinja i mikroorganizama. Sada 121 lijek koji se prodaje širom svijeta potiče iz biljnih izvora iz samo 90 biljnih vrsta. Američki nacionalni institut za rak identificirao je preko 3000 biljaka koje su aktivne protiv stanica raka, a 70% tih biljaka nalazi se jedino u kišnim šumama. Danas preko 25% aktivnih sastojaka današ-njih lijekova protiv raka dolazi iz organizama koji su nađeni jedino u kišnim šumama. Među tisućama vrsta biljaka u kišnim šumama koje još nisu analizirana još je više tisuća nepoznatih biljnih kemikali-ja, od kojih su mnoge nastale evolucijom kako bi zaštitile biljke od bolesti. Te nam biljne kemikalije fino mogu pomoći u našoj neprekidnoj borbi protiv stalno rastućih bolesti kao što su razvijajući na bakterije otporni patogeni tuberkuloze, ospica i HIV. Stručnjaci sada vjeruju da ako uopće postoji lijek protiv raka i čak AIDS-a, on će vjerojatno biti nađen u kišnoj šumi. 1983. nije bilo ni jednog farmaceutskog proizvođača u Americi koji bi bio uključen u istraživačke pro-grame otkrivanja novih lijekova ili terapija iz biljaka. Danas više od 100 farmaceutskih kompanija i mnoge grane američke vlade učestvuju u istraživačkim projektima sa ciljem otkrivanja mogućih lije-kova i terapija za viruse, upale, rak i AIDS u biljkama. Većina tih istraživanja odvija se u kišnim šu-mama u industriji koja se sada naziva "bio-izgledi". Ta nova farmakološka industrija naglo je odsko-čila spojivši međusobno neobičnu konfederaciju: sakupljače biljaka i antropologe, ekologe i čuvare, kompanije za proizvodnju prirodnih proizvoda i proizvođače prehrambenih dodataka, istraživače AIDS-a i raka, odbore najvećih svjetskih proizvođača lijekova i urođeničke šamane. Oni su dio radi-kalnog eksperimenta – zaštite svjetskih kišnih šuma pokazivanjem koliko su one vrijednije kao žive negoli da su sasječene. A to je trka s vremenom gdje svaki otkucaj sata predstavlja gubitak novog hek-tara nevine šume. A to je također i trka u kojoj se međusobno nadmeću istraživači, jer oni koji prvi sa-kupe prvi veliki rezultat u "bio-izgledima" osigurat će sebi bogatstvo i mir znanstvene besmrtnosti.