Glukoza
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
Odjeljak isključivo posvećen hemiji |
Glukoza je jednostavni šećer, monosaharid, te je jedan od najvažnijih ugljikohidrata. Koristi se kao izvor energije kod životinja i biljaka. Glukoza je jedan od glavnih produkata fotosinteze i služi kao početna supstanca za respiraciju tj. disanje. Prirodni oblik, (D-glukoza), naziva se još i dekstroza, posebice u prehrambenoj industriji.
Glukoza (C6H12O6, molekulska masa 180.18) je heksoza—tj. monosaharid koji sadrži šest ugljikovih atoma. Glukoza sadrži aldehidnu (-CHO) grupu. Zbog toga se još svrstava u skupinu šećera aldoza. Pet atoma ugljika i jedan atom kisika formiraju takozvani "piranozni prsten", koji je najstabilnija forma za aldoze sa šest ugljikovih atoma. U ovom prstenu svaki je ugljikov atom vezan za hidroksilnu(-OH)grupu s jedne strane i za vodonik s druge. Izuzetak je jedino peti ugljikov atom koji se veže za šesti ugljikov atom, koji se nalazi izvan prstena tako formirajući CH2OH grupu. Ova ciklična forma glukoze postoji u ravnoteži sa reaktivnijom acikličnom formom koja čini 0.0026% glukoze pri pH 7.
Glukoza je univerzalno gorivo u biologiji. Možemo jedino nagađati zašto je baš glukoza, a ne neki drugi monosaharid kao npr. fruktoza, tako raznovrsno korištena. Glukoza se može dobiti iz formaldehida u abiotičkim uslovima, te je zbog toga vjerovatno bila dostupna i primitivnim biohemijskim sistemima. Za visoko organizovane organizme vjerovatno je najvažnija karakteristika glukoze ta da ona ima malu tendenciju, u poređenju sa ostalim heksozama, da nespecifično reaguje sa amino (-NH2) grupom proteina u reakciji koja se naziva glikolizacija. Tokom glikolizacije dolazi do redukcije ili uništenja aktivnosti enzima. Mala tendencija glukoze za ulazak u glikolizaciju je uzrokovana činjenicom da se glukoza većinom nalazi u formi manje reaktivnog cikličnog izomera. Uprkos tome, mnoge dugoročne posljedice dijabetesa (npr. sljepilo, otkazivanje bubrega i periferna neuropatija) su vjerovatno uzrokovani glikolizacijom proteina.
Tokom respiracije, pomoću niza enzimski katalizovanih reakcija, glukoza biva oksidovana do ugljen diokisda (CO2) i vode (H2O) pri čemu se oslobađa energija većinom u formi adenozin trifosfata/ATP-a. Glukoza koja se koristi tokom respiracije se dobiva razgradnjom složenih šećera, polisaharida.
Hemijskim vezivanjem glukoze i fruktoze nastaje saharoza, dok su škrob, celuloza i glikogen neki od [[polimer|polimera] glukoze (polisaharidi).
Starije ime dekstroza se pojavilo budući da rastvor D-glukoze rotira polarizovanu svjetlost u desno. Iz istog razloga D-fruktoza se zvala "levuloza" zbog toga što rastvor levuloze rotira polarizovanu svjetlost u lijevo.