Nova nauka
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nova nauka (Scienza Nuova) je djelo italijanskog filozofa Giambattista Vico-a. U svom fundamentalnom djelu "Nova nauka", filozof Đan Batista Viko, razmatra historiju kao nužan uzročno-posljedični, determinantni, odnos i proces. Njegova razmatranja historijske stvarnosti nisu špekulativnog (metafizičkog) karaktera, jer on putem indukcije i dedukcije, racionalno razmatra historijske i kulturne činjenice antike i feudalizma, pa dolazi do poimanja historije kao imanentne nužnosti koja se odvija kroz tri temeljne faze:
- građanska epoha
- herojska epoha
- opće-ljudska epoha
Značajno je što je Viko utvrdio uzročno-posljedične zakone historijskih procesa, političke i ekonomske determinizme. Prema njemu, historija nija rezultanta individualnog, transcendentalnog, metafizičkog, stanja nego je nužan razvojni proces. Prema ovome se odbacuje stajalište da je historija ponavljanje jednog te istog, nego je riječ o nužnom, uzročno-posljedičnom procesu koji vodi progresu. Zato on historijsko razdoblje završava sa "opće-ljudskom epohom", gdje je čovjek emancipiran od same nužnosti, od prirode za koju je bio vezan i nužnosti teoloških sila koje su određivale njegovu egzistenciju. Po ovom stajalištu, da historijski proces ima imanentne zakonitosti, Viko napušta teološko-metafizičko poimanje historije, pa se na taj način distancira i od same filozofije historije.
Viko je poznat i po tome što je naučno utvrdio socijalne, kulturne, antropološke korijene mita i drugih kulturnih fenomena.