Električna struja
From Wikipedia
![]() |
Odjeljak isključivo posvećen fizici |
Električna struja je naziv za tok električne energije, tj. električki nabijenih dijelića.
El. struja može biti istosmjerna ili izmjenična.
Struja teče kroz metale, elektrolite (vodene otopine), plinove i poluvodiče. Nosioci naboja u metalima su slobodni elektroni, u elektrolitima negativni i pozitivni ioni (anioni i kationi), u plinovima ioni i elektroni, a u poluvodičima elektroni i šupljine.
Metali koji obiluju slobodnim elektronima su dobri vodiči struje, npr. srebro, bakar, zlato...
Slobodni elektroni su oni elektroni koji nisu u atomu, npr. omjer slobodnih i neslobodnih elektrona u bakru je 1:1, a to znači da na svaki kubični centimetar bakra dolazi 10na 22 slobodnih elektrona, pa se bakar odlikuje dobrom vodljivošću.
Elektroni se gibaju od -pola prema +polu, ali dogovorom naučnika određen je tehnički smjer struje od + prema - polu, iako je u stvarnosti obrnuto, kod istosmjerne struje.
Da bi pokrenuli elektrone u nekom vodiču potrebna nam je razlika potencijala na njegovim krajevima, tj. napon.
Napon djeluje preko električnog polja. Kad nema el. polja, tada se elektroni u vodiču gibaju kaotično, što znači da je svaki smjer jednako moguć i to brzinom oko 1000 km/s(srednja termička brzina) Kad preko el. polja pokrenemo elektrone, oni se gibaju prema pozitivnom polu brzinom od nekoliko mm/s,(driftna brzina) oni klize, ali usmjereno.
Količina naboja (Q) u nekom vodiču jednaka je umnošku naboja elektrona (e) i broju tih elektrona (N)
Q = e * N
Ako se gibanje naboja odvija direktno na neku površinu S (poprečni presjek vodiča), i ako količina naboja Q prođe kroz tu površinu u vremenskom intervalu t tada je
I = Q / t