Hipernatrijemija i hiponatrijemija

From Wikipedia

Normalne vrijednosti natrijuma u serumu iznose 135-145 mmol/L. Poremećaj koncentracije natrijuma (odnosno natrijum-hlorida - NaCl) pruzrokuje poremećaj količine vode u organizmu.

Precizno utvrđivanje nedostatka natrijuma vrši se laboratorijskim mjerenjem koncentracije natrijuma u serumu.


Hipernatrijemija predstavlja povećanje koncentracije natrijuma u serumu iznad 145 mmol/L.

Uzroci koji dovode do hipernatrijemije su gubitak slobodne tečnosti iz organizma kao kod visoke temperature (Perspiratio insensibilis), dijabetes insipidusa, terapije osmodiureticima, psihičkih i drugih poremećaja unosa tečnosti.

Hipernatrijemija se javlja i posle kratkog vremena unošenja natrijuma u organizam putem pogrešnih hipertoničnih infuzionih terapija.

Terapija hipernatrijemije sa pratećom dehidratacijom se sastoji u davanju elektrolitskih infuzionih rastvora koji sadrže polovinu ili trećinu sadržaja elektrolita sve do postizanja diureze preko 0,5 ml/kg na sat i normalnog centralnog venskog pritiska.

Ako je hipernatrijemija praćena hiperhidratacijom daju se diuretici, npr. furosemid 10-40 mg u više pojedinačnih doza. Furosemidom se eliminiše natrijum koji sa sobom povlači i jon kalijuma, te je neophodno određivanje koncentracije kalijuma u krvi (uraditi mineralogram).


Hiponatrijemija predstavlja smanjenje koncentracije natrijuma u serumu ispod 135 mmol/L. Ona nastaje kod jakog gubitka natrijuma (npr. jako znojenje, primjena diuretika) ili kod nekritičnog davanja rastvora koji ne sadrže elektrolite (npr. rastvor 5% glukoze).

Terapija se sastoji davanjem rastvora koji sadrže veće količine natrijuma (npr. 10-20 ml rastvora 20% NaCl). Ako je prisutna prateća hiperhidratacija daju se dodatno diuretici (npr. furosemid 10-40 mg u više navrata) uz stalno praćenje laboratorijskih vrijednosti elektrolita.

Hiponatrijemiju treba liječiti postepeno za period od 12-24 sata. Ako se sprovede brza nadoknada ekstracelularnog natrijuma postoji opasnost od razvoja teškog oboljenja moždanog stabla (tzv. centralna pontinska mijelinoliza).