Husrev-beg Gazi
From Wikipedia
![]() |
|
[izmijeni] Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu
U onoj gustoj vrevi dućana, sokačića i raznih zgrada, koje sa svih strana opasuju Begovu džamiju, zasjenjenu hladom drveća u njenom haremu, zasađenom unaokolo slabi se ponešto dojam monumentalnosti na posmatrača,koji je motri podalje spolja; ali čim uđe u sam harem (dvorište)i ugleda pred džamijom masivne kolone sofa, stvorit će tek pravi sud o veličini i impozantnosti ove građevine. Sofe su ograđene masivnim tesanim kamenicima i poprečno aršin visoko izdignute nad površinom dvorišta kao jedan masivni stilobat taj trijem, koji se s jedne strane prislonio uz džamiju, ograđuju prema dvorištu arkade, nošene od četiri velika obla stupa a na kraju od dva masivna pročelja pobočnih zidova. Mermerni stupovi, visoki 4,90 m, debeli 0,66 m, opasani su pri dnu, po vrhu i po srijedi jakim profilovanim bronzanim obručima, a nose goleme kubične kapitele, na uglovima urešene prema dolje proširenim nizovima stalaktita a spojeni su međusobno i zidom džamije golemim potkovastim lukovima.Da uzmognu bolje odoljeti silnom pritisku masivnih lukova, što ih nose, svezani su na vrhu kapitela međusobno i sa zidom jakim gvozdenim šipkama. Ovo svodovlje dijeli strop trijema u pet kvadratnih polja, a svako je presvođeno kubetom. Na zidnom kraju pred munarom prislonjen je uz trijem pomalehan, nešto uži prostor, kojem je podnica jednako visoka kao u sofa. Sa trijemom je vezan svodom, na pročelju ima jedan, a sa zapadne strane dva prostrana prozora. Ovdje je takozvani mejtaš (mrtvački kamen), kuda Sarajlije muslimani iz svih mahala u doba podnevnog ili ikindijskog namaza donose na tabutu svoje pokojnike, prije nego će ih sahraniti, da im obilan, na molitvu sakupljen narod, klanja dženazu. Tabut pokojnikov čuva onda obično fukara, koju će sakupljeni narod, pošto izmoli Fatihu, darivati. Pod stednjim svodom trijema sofe su odprilike aršin niže i ostavljaju prolaz do džamijskih vrata. Vrata su drvena,vrlo umjetnički izrađena i lijepo urešena ornamentiranim klincima sa sa širokim plosnatim glavicama a gornje polje svakog krila urešeno je krasno stilizovanim, arabeskama bogato ornamentiranim pozlaćenim natpisom, koji je izrađen u reljefu. Još krasniji od vrata je dovratnik: masivna mermerna, iz duvara izbočena četvorina, u kojoj su usađena vrata. Iznad vrata je mramorna ploča sa tarihom (natpis), navodno spjevanim od Husrev-begovog prvog muderiza, kojeg narod još danas spominje pod imenom Arap hodže a više tariha je konka, umjetnički urešena nizovima stalaktita,koji svojim kristalima ukrašavaju njenu udubinu. Naš Mirza-Safet prepjevao je epigram više vrata ovako: Husrevbeg za božiju ljubav tu džamiju diže, Da u njojzi dobri ljudi Bogu sedždu čine, on je sijo dobra djela,pomago junake, Uzdržavao pobožnjake,sjeko dušmanine. Hvala Bogu, tarih reći, koji mi dosudi: "To je kuća pravovjernih i zahvalnih ljudi!"
Posljednji stih, zbrojiv brojčane znakove arapskih slova, daje nam godinu sagrađenja 973 po Hidžri (1530). Desno do vrata iznad prozora nalazi se uz duvar prislonjen kandilj, mala, parmacima ograđena prodikaonica, sa koje se kroz malešna vrata u debelom zidu džamije ulazi na mahfil u samoj džamiji. Sa toga kandilja uči pred sabranim pobožnim narodom mujezin svaki dan u podne i u ikindiju. Ušav na vrata u samu džamiju, posjetioca će, ako uopće ima osjećaja i arhitektonskog shvatanja, upravo zadiviti jedinstvenost i veličajnost ovoga prostora. Očima se tu razgaljuje četvrtasta, u temeljnim linijama skroz jednostavna, građevna figura od 13 m širine i 13 m dužine – takozvana orta-jeri, koja se u vertikalnom profilu razvija do savršenosti. Sa tri strane masivni 2 m debeli zidovi, a sa četvrte, jugoistočne, impozantni luk koji se upire o oba pobočna zida, nose četiri stalaktitima bogato urešena padantiva, vezena gore snažnim, bogato profiliranim okruglim vijencem, koji je nadvisio podnicu džamije sa 19 m. Nad ovim vijencem uzdiže se 2,5 m visoki tambur, proviđen sa nizom uskih, gore zašiljenih prozora a pred njime drvenim parmacima ograđena galerija, koja obilazi oko vijenca. Do te galerije uspinje se stepenicama, nevidljivo ugrađena u masivni zid džamije a služila je za to, da se mogu zapaljivati one nebrojene svjetiljke, kojima bi se u prijašnje doba rasvjetljivala džamija. Tambur je presvođen oblim kubetom, kome je i unutarnji vrh nadvisio osnovnicu za 4,5 m. I tako je to kube nadvisilo podnicu džamije ravno za 26 m. Sravnimo li tu mjeru sa širinom ove orte pri dnu (13m), opažamo da je visina upravo prema osnovnici u razmjeru kao 2:1, a tome razmjeru, što ga je graditelj jamačno svjesno i pomno proračunao, pripisao bi upravo veličanstven dojam, kojim se ova kupola doimlje posmatrača, jer čudo, iako tu nema baš golemih dimenzija, čini se taj prostor daleko većim, nego je uistinu. Orta-jeri proširuje se prema jugoistoku u prestorpola tako širok kao ona sama, spojena s njome otvorom, širokim 10,5 m, koji je gore presvođen lukom, komu je vršak nadvisio podnožje za 16m. U oba ugla ove prostorije razvijaju se obilni sistemi stalaktita, koji ovdje nadomješćuju pandantive a gore ih veže poluvijenac sa pilastrima džamije. Nad njime je opet tambur sa nizom prozora a više njega polukupola, koja se opire o veliki luk prema orta-jeri. Ovo je najodlučniji dio džamije, jer se tu na sredini u masivnoj crvenoj mramornoj plohi nalazi mihrab sa svojom krasnom, stalaktitima nadvišenom udubinom, koji pobožnicima označuje Kiblu, gdje imam obavlja svoje bogoslužje. Desno od mihraba je mimber (predikaonica) začinjen od bijelog sitnozrnatog pješćenjaka a djelimično i od domaćeg mermera. Mimber ima oblik male četveraste kule, osnovica iznosi otprilike jedan kvadratni metar, uzvišene otprilike 2,5 m nad podom te je gore ograđen sa četiri stupca, spojena oštrim lukovima a pokrita šiljatim poligonim krovićem. Od ovog mimbera dolazi se basamacima sa 20 stepenica, ograđenih lijepo ornamentiranim parmacima, a vrata, koja vode do stepenica presvođena su plosnatim lukom. Taj mimber pomno je izrađen, iako nije, osim parmaka,onako bogato skulpturama rešen kao mimber u Aladže džamije u Foči. Sa mimbera hatib uči svakog petka u podne i bajrama na arapskom jeziku hudbu a time dobiva bogomolja karakter prave džamije. Lijevo od mihraba nalaze se dva mala drvenim parmacima ograđena ćursa, sa kojih muderisi tumače sakupljenom narodu vazove u maternjem jeziku. Naprotiv mihtabu, desno do vrata nalazi se takozvani mahfil ili musandra, mala uzvišena od osam mramornih stupova nošena drvenim parmacima ograđena, koru slična galerija, gdje za klanjanja stoje mujezini i uče a mala vratašca u duvaru spajaju musandaru sa kandiljem na sofama u predvorju. Ovaj prostor džamije koji zaprema ploštinu od 265 m kvadratnih ima mjesta za popriličan broj pobožnika, ali se osnivač džamije pobrinuo, da ga još znatno proširi, prizidav lijevo i desno uz pročelje džamije po jednu prostoriju – takozvane đenahe (krila) četvrtasta oblika sa stranicama od 6,5 m. Ove pobočne prostorije spojene su sa samom džamijom lukom, koji nadvisuje vrlo široki otvor a imaju s protivne strane po jedna vrata, koja vode jedna u harem a druga, na zapadnoj strani u kutubhanu. Svodovlje u ovih prostorija posve je jednako izrađeno kao u same džamije. Iz uglova se dižu pandantivi, koji su vezani oblom vjenčanicom, više njih tambur a ovoga nadvisuje kube,komu se vršak nad podnicom uzdiže za 14 m. Uza zid, koji ove prostorije rastavlja od izvanjeg trijema, protežu se takozvane mahsure, neka vrst drvene sofe ograđene s lica parmacima, koji su posve jednako izrađeni kao i ostali. Na jugozapadnom uglu ovog građevnog kompleksa prislonjeno je masivno četverasto podnožje munare, zarubljeno od prilike u visini od 6 m profilovanom nadstijenom. Ostale, počam od uglova, čine nazovi obrnutim redom poredanih stalaktita prijelaz od četvorine podnožja poligonom obliku same munare, koja se uzdiže nebu kao golemi vitki zidani stup. U visini od 34 m nad površinom iz okolnog tla proširuje se munara u šerefe, ispod koje za čudo fali običajni vijenac od stalaktita. Do toga šerefeta vodi 140 stepenica, koje se ovijaju u nutrini munare oko njene osovine u obliku spirale. Na to šerefe penje se u pet vakti namaza mujezin, da zove pravovjerni narod na molitvu. Kroz šerefe nastavlja se munara, koja se sve više suzuje, odprilike još 5 m visoko a ondje završuje u visoki, olovom pokriti šiljati krov, okrunjen velikim pozlaćenim alemom, na komu je ispod mizraka nanizano pet pozlaćenih jabuka. Čitava ova munara od zemlje do vrška alema imade od prilike visinu 45 m.