Liješanj
From Wikipedia
Liješanj je naselje u opštini Zvornik. Sa juga se graniči rijekom Drinjačom, a sa sjeveroistoka se nalazi planina Grkinja. Na sjeverozapadu su sela Kamenica i Glodi.
Sadržaj |
[izmijeni] Historija
Ime Liješanj je najvjerovatnije nastalo po crnogorskim doseljenicima iz lješanske nahije po kojoj je selo i dobilo ime. Nije tačno poznato kada su se doselili, ali se pretpostavlja da je to bilo početkom druge polovine XVIII stoljeća nakon smirivanja političke situacije u Bosni koju su neposredno prije toga potresali ustanci lokalnog bosanskog, prije svega islamskog, stanovništva nezadovojnog poreskom politikom iz Istanbula. Takodje nisu sasvim poznati motivi niti okolnostu u vezi sa njihovim doseljenjem, ali se pretpostavlja da su došli dobrovoljno iz ekonomskih razloga. Predanje kaže da su prvi dosejenici bili braća Miljan, Jovan i Nikola. Od njih je dobro sačuvan rodoslov Miljanovih potomaka.
[izmijeni] Rodoslov Miljanovih potomaka
Miljan je vjerovatno imao pet sinova, ali je predanje sačuvalo samo imena njegova dva sina koji su imali potomke. To su bili Stjepan i Ilija. Ilija je imao sina Ristu po kom su dobili ime prezime Ristići, a Stjepanovi sinovi koji su ostavili potomke su bili Grujica i Sava. Grujicin sin se zvao Spasoje i po njemu su nastali Spasojevići. Sava je imao dva sina Maksima po kom su nastali Maksimovići i Stevana po kom su nastali Stevanovići. Ilijin sin Risto je imao dva sina Miladina i Stevu po kom su nastali Stevići a Miladinovi potomci su dobili prezime Ristići po njegovim ocu.
Stevići: Stevo (sinovi Simo i Marko). Simini sinovi: Ilija i Pero, a Markov sin je Jovo koji je imao dva sina: Aleksu i Milana; Pero nije imao muskih nasljednika, a Ilija je imao sina Stanka ciji su sinovi Tomislav, Dobro i Ilija.
Ristići: Risto, Miladin, Prodan (sinovi Risto i David). Davidovi sinovi Savo i Diko, Dikin sin Milan, a Savo je imao sina Stevana. Drugi Prodanov sin Risto je imao sina Djordju, a on je imao cetiri sina: Strahinju, Momčila, Sekulu i Uglješu.
Spasojevići: Spasoje (sinovi Stevo i Jovo). Stevo je imao tri sina: Pavao, David i Todor. Jovo je imao sina Blagoja. Pavao je imao Stevu i Dušana. David je imao Krstu i Radovana. Todor je imao Milana. Dusan Pavlov je imao tri sina: Pero, Ostoja i Srećko. Radovan Davidov je imao sina Božu. Krsto Davidov je imao sinove: Jovana, Radislava i Zivorada. Milan Davidov je imao sina Milorada. Blagoje Jovin je imao tri sina: Matiju, Dragu i Marka. Markov sin je Brano. Dragini sinovi: Mijo, Cvijetin, Sava i Dragomir. Matijini sinovi: Blagoje, Radivoje i Pero.
Maksimovići: Maksim (sinovi Sava - Purko i Djukan - Crnota). Sava "Purko" je imao sinove Ristu i Nedju. Djukan "Crnota" je imao sinove Sredoja i Djordja. Risto "Purkovic" je imao sinove Mihaila i Stevu. Mihailo je imao Petka a Stevo Milivoja. Sredoje "Crnotin" je imao Dušana i Rajka. Djordje "Crnotin" je imao sinove Radovana i Peru.
Stevanovići: Stevan (sinovi Lazo "Papratnica" i Risto). Risto je imao sina Peru koji nije imao muskih potomaka. Lazo je imao sinove Jovu i Obrena. Jovo je imao sinove: Stjepana, Lazu i Radovana. Lazo je imao sina Luku. Raadovan je imao sinove Milana i Stanka. Obren Laze "Papratnice" je imao sinove: Marka, Todora, Dejana i Stevana. Todor nije imao potomaka. Markov sin je Marjan. Dejanovi sinovi: Obren, Momir, Tihomir, Luka i Stojiša. Stevanovi sinovi Drago i Kirilo.
[izmijeni] Liješanj nakon 1992. godine
Od ukupno 79 kuća 18 je napušteno, što je 23%. Od toga je 10 (13%) napušteno nakon 1992. godine. U selu živi 12 djece (9%) ispod 15 godina, 10 (8%)osoba ispod 18 godina. Odraslih osoba ispod 60 godina ima 69 (54%) a 37 osoba (29%) su osobe iznad 60 godina. Nižerazredna (prva 4 razreda) podrucna škola, koja je osnovana krajem 30-tih godina XX stoljeća je zatvorena, a 2003. godine je izradjena crkva. Selo ima makadamski put i desetak domaćinstava sa automobilom. Skoro svaka kuća ima bar jedan mobilni telefon. Selo ima takodje vodovod koji je izgradjen sredinom 80-tih godina XX stoljeća. Uz alkoholizam kji je veoma prisutan kod odraslih muškaraca, nezaposlenost je takodje veoma izražen problem. U periodu od 1992. do 1995. godine selo nije bilo izloženo ratnim razaranjima a veći broj odraslih muškaraca je učestvovalo u vojsci Republike Srpske.