Historijski tekstovi na bosanskoj ikavici

From Wikipedia

[izmijeni] Historijski tekstovi na bosanskoj ikavici

Stećak kod Kočerina
Uvećaj
Stećak kod Kočerina

V ime Oca i Sina i Svetago duha amin. Se leži Viganj Milošević. Služi banu Stipanu i kralju Tvrtku i kralju Dabiši i kraljici Grubi i kralju Ostoji. I u to vrime dojde i svadi se Ostoja kralj se hercegom i z Bosnom i na Ugre poje Ostoja. To vrime mene Vignja dojde končina na svom plemenitom pod Kočerinom i molju vas, ne nastupajte na me. Ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti kako jesam ja.

(Stećak kod Kočerina kraj Širokog Briga, 1411.)


V ime Oca i Sina i Svetago duha amen. Se je kami Radojica Bilića. Milostiju božijom i pomoćiju roda moga izidah mnogočasnu grobnicu i postavih si kamen na grobnici mojej i ugotovih si vični dom za života svojega, ako hoće gospodin Bog, sebi i drugu mojemu. Molju bratiju i strine i neviste: pristupite i žalite me i ne popirajte me nogama, jere ćete biti vi kakov jesam ja, a ja neću biti kakovi jeste vi. [A se] pisa Veseoko Kukulamović.

Staro selo, Jajce, po Jagiću oko 1500

Vidimo da je vernakular na stećcima u 15. st. štokavsko-čakavski ikavski idiom (čakavizmi: "dojde", "poje", "bil",..ikavski oblici: "vrime", "Stipko", "vični", neviste",...te jedan štokavski particip: "legao"). Nalazimo i pokoji crkvenoslavizam i zastarjeli oblik ("svetago", "se", ..).

U slučaju pjesme bošnjačkog pisca i leksikografa Mehmeda Uskufija imamo zanimljiv primjer štokavsko ikavskoga vernakulara u kojem nema turcizama ili islamskih orijentalizama. Tekst je zanimljiv i zbog ščakavskoga oblika ("išćemo"), a po jeziku je štokavsko ikavski. Interesantno je i to da kojih 150 do 200 godina nakon Osmanskoga osvojenja islamski leksik ne dominira (niti ga uopće ima) u ovoj pjesmi koja pripada bošnjačkoj alhamijado književnosti.


MOLIMO SE TEBI, BOŽE


Molimo se tebi, Bože,

ukaži smilje nami.

Lik išćemo sebi, Bože:

ukaži smilje nami.


Uruči nam - nije nešto,

već molidba jedna isto;

omiluj nas, lipo, čisto,

ukaži smilje nami.


Ne muči nas ti rastankom,

oveseli srce sastankom,

i javi nam i još sankom:

ukaži smilje nami.


Za tobom srce nam tuži

milostim uviravavši

ne odbijaj i ne ruži:

ukaži smilje nami.


Život othodi dan po dan;

ne zaborav', Bože jedan,

moli ti se Huvo jadan:

ukaži smilje nami.


Mehmed Hevaji Uskjufi, Tuzla, oko 1630