Stjepan Tomašević

From Wikipedia

Stjepan Tomašević Kotromanić, posljednji bosanski kralj i sin iz prvoga braka kralja Stjepana Tomaša. Došao na vlast nakon očeve smrti 1461. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila Tomašević je već 1461. godine u poslanici Papi predvidio tursku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć. Budući da su Turci sve više nadirali, novi se kralj pomirio s hercegom Stjepanom i pismeno molio europske vladare da mu pomognu u obrani Bosne. Kao znak potpore papa Pio II. poslao mu je krunu kojom je u Jajcu 1461. godine okrunjen za bosanskoga kralja. Stjepan Tomašević je priznavao vrhovnu vlast hrvatsko-ugarskoga kralja Matijaša Korvina, nadajući se obećanoj pomoći. Stoga je 3. juna 1462. otkazao sultanu plaćanje danka. Na početku 1463. godine obratio se opet Mlecima upozoravajući ih da Osmanlije smjeraju tog ljeta zauzeti svu Bosnu i Hercegovinu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji. Ali pomoći niotkuda. Velika osmalijska vojska pod vodstvom Mehmeda II. okupila se u proljeće 1463. u Adriano-polu (Edirnu) i krenula na Bosnu. Kralj je pobjegao iz kraljevskoga grada Bobovca, koji je bez otpora predao zapovjednik Radak 20. maja 1463. Stjepan se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na Sani. Tu se Mehmet-paša Anđelković pismeno i pod zakletvom obvezao da će mu poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad. Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Turcima. Ujedno je sultan Mehmetovu zakletvu proglasio nevaljanom i u svom taboru pred Jajcem 5.juna dao pogubiti kralja, njegova strica Radivoja i vrlo mnogo bosanske vlastele. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala turski Bosanski sandžak. Zemaljski ostatci kralja Stjepana pohranjeni su u Franjevačkome samostanu u Jajcu, a uspomena na njega i danas je u narodu živa i mnogi hodočaste na Kraljev geb na brdu iznad Jajca. Udovica Stjepana Tomaša Kotromanića, kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, uspjela je preko Kupresa i Dubrovnika pobjeći u Rim, gdje je i umrla 1478. godine, a grobnica joj se još može vidjeti u crkvi Santa Maria in Aracoeli na Kapitolu. Dvoje njihove djece ,Sigmund, poslije smrti Stjepana Tomaševića nasljednik bosanske krune, i mala Katarina, je zarobljeno i odvedeno u Istanbul. Tako se ugasila loza Kotromanića.