Legija stranaca

From Wikipedia

Legija stranaca granata
Uvećaj
Legija stranaca granata
Vojnici Legije stranaca
Uvećaj
Vojnici Legije stranaca

Iako postoje brojne, često pogrešne, predrasude o ovoj elitnoj jedinici, Legija stranca (francuski La Légion étrangère) je integralni dio francuske vojske i predstavlja najobičniju profesionalnu borbenu jedinicu koja koristi istu opremu i naoružanje, te sudjeluje u istim misijama kao i ostale jedinice francuske vojske. Jedina razlika u odnosu na ostale formacije je ta da su njeni pripadnici stranci, dobrovoljci svih nacionalnosti, rasa i vjerskih opredjeljenosti, ali ipak odani cilju služenja interesa Francuske, bilo gdje u svijetu.

Sadržaj

[izmijeni] Historija

[izmijeni] Tradicija

Francusku legiju stranaca osnovao je francuski kralj Luj filip, 10. marta 1831. godine sastavljenu od dobrovoljaca starih od 18 do 40 godina (tako je i sada), koja je odmah poslata u misiju osvajanja Alžira. Ova misija, kao i sama jedinica je trajala sve do 1835. godine, kada je Aližir pao u ruke Španaca. Nakon toga, jedinica u ovom obilku je ponovo formirana, te sticala brojna borbena iskustva; Alžir (1855), Italija (1859) i Meksiko (1863) gde se odigrala jedna od njaimpozantnijih bitaka koje je vodila Legija stranaca. Naime, 30. Aprila 1863 Na hacijendi "Camerone" pokraj grada Puebla , 3 oficira i 62 legionara pružila su otpor daleko nadmoćnijim meksikancima (oko 2000 boraca). Nakon celog jednog dana žestokih okršaja poslednjih 5 preživelih legionara postavilo je bajonete na svoje puške i krenulo u juriš.

Od tada, naziv ove bitke ponosno nosi svaka legionarska zastava, simbolizujući borbu "do poslednjeg čoveka". Od tih prvih dana, pa sve do danas, jedinica je prošla brojna ratišta i bitke čuvajući interese Francuske republike. U nastavku dajemo vam hronološki pregled nekih od najbitnijih borbenih aktivnosti:

Od svojih početaka pa sve do danas, svi pripadnici Legije (od Generala do redova) odani su samo jednoj - da služe Francuskoj profesionalno i dobro. Tradicija ove jedinice izražava se kroz više aspekata: posebne uniforme, posebne pesme i koračnice, izdvojene nastupe na paradama i posebne ceremonije svojstvene samo Legiji. Svečana uniforma je bela sa svečanom belom Kepi šapkom. Boje legije su crvena i zelena, a preuzete su od Švajcarske garde koja je bila u službi francuskog Kralja.

[izmijeni] Život u legiji stranaca

Uslovi za orijem u jedinicu su vrlo jednostavni i jasni, morate imati između 17 i 40 godina života, morate imati neki od validnih identifikacionih dokumenata, te morate biti fizički u dobroj kondiciji kako bi mogli da izdržite buduće napore. Francuski jezik, koji je oficijelni jezik Legije, se uči tokom faze privikavanja, a gotovo svi pripadnici jedinice nakon prve godine potpuno ovladaju jezikom.

Prijem potencijalnih regruta vrši se u 16 regrutnih centara koje se nalaze širom francuske. U ovim regrutnom centrima vrše se prve provere i testiranja, prvenstveno medicinske prirode. Nakon ovih pregleda, regruti se šalju u centar Aubagne (15 km istočno od Marseja), gde se nalazi glavni štab i komanda Legije stranca. U ovom centru regruti se podvrgavaju raznoraznim testovima, ispitivanjima i intervjuima, koji traju oko tri nedelje. Ukoliko zadovolje sve postavljene uslove, potpisivanjem petogodišnjeg ugovora regruti postaju i zvanično legionari.

Mnogo više o samom procesu prijema i uopšte o životu i radu u Legiji stranaca možete pronaći na adresi: [www.foreignlegionlife.com], i to iz prve ruke, a kuriozitet predstavlja i primer pravog ugovora koji sklapaju legionari (sa prevodom na engleski jezik).

Nakon potpisivanja ugovora, iz centra Aubagne, legionari se šalju na osnovnu obuku u glavni trening centar Castelnaudary, 50km od Tuluza. Ovde se vrši osnovno obučavanje koje se sastoji: u sticanju snage i izdržljivosti, ovladavanju rukovanjem raznim vrstama oružja, preživljavanju u terenskim uslovima, učenju posebne koračnice i sl. Non-stop tokom ove faze obuke vrše se i testiranja fizičke snage, a neka od njih su: 8 km marširanja sa ruksakom težine 12 kg koje mora da se završi za 1 sat, trčanje 12 minuta (sve iznad pretrčanih 2800m je dobar rezultat), penjanje uz konopac bez korišćenja nogu, trčanje sa džakom peska teškim 40 kg u roku od 20 sekundi i sl. Kod ovih testova nema palih, odnosno bez obzira da li regruti mogu da zadovolje postavljene kriterijume ili ne, nakon osnovne obuke nastaviće treninge u svojim borbenim regimentama. Nakon završene osnovne obuke legionari se raspoređuju u neku od 11 jedinica Legije stranaca.

[izmijeni] Obuka

Svaki legoinar bez obzira u koju regimentu je raspoređen prolazi kroz razne vrste borbene obuke. U dve padobranske regimente, osnovnu specijalističku obuku predstavlja padobranski kurs koji traje 3 - 5 nedelja. Za tih par nedelja, obavezno se obavi najmanje 6 skokova, nakon kojih legionari dobijaju svoja "krila" (padobrasnku značku).

Svaki od legionara tokom svoje karijere mora da prođe najmanje jedan specijalistički "komando" kurs (trajanje 3 nedelje) koji se održava u nekoliko centara širom Francuske. Ovu obuku sačinjavaju sledeći kursevi: obuka u veranju, postavljanje zamki i eksploziva, ručne tehnike borbe, metode borbi u gradskim područjima, veslanje, plivanje u moru bez prsluka sa borbenim rancem i puškom...

[izmijeni] Naoružanje

[izmijeni] FA MAS 5.56

Osnovno legionarsko naoružanje predstavlja automatska puška FA MAS kalibra 5.56 mm (Fusil Automatique Manufacture d'Armes de St Etienne), dizajnirana početkom 80-tih, te načinjena od platike i fiberglasa, trebala je da bude pandan pušci M-16 A1. Vrlo je slična engleskoj automatskoj pušci, stim što je dosta lakša i prepoznatljiva je po dugačkom rukohvatu za lakše nošenje. Puška je sposobna za pojedinačnu paljbu, kratki rafal od 3 metka, te kontinualni rafal, a izbacivanje čaura može se podesiti i na levu i na desnu stranu. Takođe, može da ispaljuje ručne granate i anti-tenkovske projektile od 500 grama. Slično pušci M-16, vrlo je osetljiva na prašinu, pesak i druge nečistoće, pa zahteva odgovarajući tretman.

[izmijeni] Snajperska puška FR F-2

Sastavljena od modernih kompozitnih materijala, zamenila je staru FRF pušku. Ovo je snajperska puška kalibra 7.5 mm, osnovnog dometa 600 metara, koji se dodavanjem bipod oslonca može dodatno uvećati. Oružje je opremljeno teleskopskim nišanom za dnevnu svetlos, a može se dodati i noćni nišan za upotrebu u mraku.

[izmijeni] 89mm LRAC

Ručni raketni bacač LRAC 89 težak 8kg dejstvuje na daljinama od 100 do 600 metara, a opslužuju ga dva borca. Projektil koji lansira ovaj bacač sposoban je da probije 40 čelični oklop na daljini od 300 metara. U Legiji se takođe koristi i verzija kalibra 120 mm koja može da probije bilo koji oklop, na manjim udaljenostima.

[izmijeni] Zanimljivosti

Svaki legionar ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 15 dana (u prvoj godini ugovora), dok je taj odmor čitavih 45 dana u petoj godini ugovornog perioda. Tokom odmora legionari ne smeju da napuštaju teritoriju Francuske i moraju da se javljaju svojoj jedinici.

Plate u legiji su strogo definisane i nisu nikakva tajna. svaki legionar uvek znak koliko je zaradio i koliko može da očekuje. Plata se isplaćuje jednom mesečno i to u kešu, dok je zabranjeno otvaranje bilo kakvog tekućeg ili sličnog bankovnog računa. Ukoliko to želi, pripadnik ove jedinice može da dobije bankovni račun o kome se brine sama jedinica. Mesečna primanja se kreću od 975 evra za običnog legionara, i idu do 1372 evra za legionara u činu kaplara. Visina plate zavisi i od jedinice, odnosno regimente u kojoj legionar služi, kao i od borbenog angažovanja. U slučaju da je njegova regimenta angažovana u nekom borbenom okruženju, plata mu se može i udvostručiti.

Jedan od najvećih problema, sa kojim se inače suočvaju i druge vojne jedinice u svetu, je problem dezertiranja. Ovaj problem je posebno izražen u Legiji stranaca u kojoj godišnje dezertira oko stotinu vojnika.

Nakon najmanje tri godine odanog služenja Francuskoj, svaki legionar može da zatraži dobijanje francuskog državljanstva.

[izmijeni] Legionarska očekivanja

Pre svega, svaki legionar je dobrovoljac, koji se svojevoljno priključuje ovoj vojnoj jedinici, prihavatajući sve obaveze i rizike. Najčešće u legiju pristižu ljudi koji na neki način beže od svoje prošlosti. Generalno, regruti se priključuju jedinici najčešće zbog ličnih ili porodičnih kriza, ili zbog neprilagođavanja socijalnim ili političkim promenama u njihovim matičnim državama. Upravo u prilog ove konstatacije idu masovna kandidovanja dobrovoljaca iz Španije (nakon građanskog rata 1939.), zatim regruta iz istočne Evrope nakon 1945. godine, te sa prostora bivše Jugoslavije - početkom građanskog rata 90-tih godina prošlog veka. Iz drugih područja Sveta, u Legiju stranaca uglavnom dolaze ljudi iz srednje klase koji su nezadovoljni svojim životima i koji u Legiji traže avanturizam.

U budućnosti Legija stranaca će biti sve manje angažovana u borbenim misijama, pre svega zbog smanjenja kolonijalnih aspiracija Francuske (koje verovatno nikada neće biti ugašene), a sve više u mirovnim operacijama širom planete.