Dinastija Qing

From Wikipedia

  
Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Proučite kako poboljšati članak ovdje, kliknite na link "uredi" i popravite ga vodeći računa o standardima bosanske Wikipedije.


KARAKTERISTIKE VLADAVINE DINASTIJE QING


U prvoj polovini 17. veka dinastija Ming gubi kontrolu nad carstvom , otvara se prostor za vojni prodor Mandzuraca koji su uspostavili kontrolu nad Kinom i osnovali dinastiju Qing.Međutim vojna pobeda nad narodom Han nije rešila problem kako ni a koji način vladati Kinom. Superiornost kineske kulture u odnosu na kulturu osvajača učinila je da carevi Kang Xi i Zong Zheng private konfučijansko nasleđe i da na tim osnovama razvijaju kinesko društvo. Kina je od 1644 potčinjena vlasti mandzurske dinastije Qing.Mandzurci su vodili veštu politiku i samo tako su i mogli da se odrze. Usvojili su kineske običaje i njihovu tradiciju, zaveli jednakost Kineza i Mandzuraca u visokim vladinim zvanjima, prepustili Kinezima čitavu opštinsku upravui veći deo pokrajinske administracije. Ponašali su se kao da nastavljaju delo kineskih dinastija i uspeli su za sebe da vezu većinu kineskih intelektualaca.Od kraja 18. veka počinju da se javljaju znaci opadanja mandzurske dinastije, tajna društva organizuju pobune i to sve češće.


Kineska politička doktrina zasnovana na Konfučijevim načelima uči da vlast i odgovornost treba da budu sjedinjene.Car dobija svoj mandat od Boga tako da je njegova vlast apsolutna.U naknadu za to njegva duznost je da odrzava društveni poredak.Ukoliko ne uspeva da izbegne nered pobuna je opravdana ali ne i zakonita.Svako ministarstvo "kolegij" a ima ih 6 se sastoji od 2 predsednika, 1 kneza i 2 podpredsednika.Ali oni ne upravljaju krupnim poslovima. Bitne odluke Drzavni Savet predlaze vladaru. Drzavni savet se sastoji od 5 lica koja se biraju među predsednicima ili podpredsednicima ministrastva. Dinastija je pored Drzavnog Saveta zadrzala i Veliki Sekreterijat. Zadrzala je Cenzorat čiji su članovi Kinezi ili Mandzurci koji su ukazivali na propuste ili greške ministara ili činovnika.Dešavalo se da svoje primedbe upute i caru.


Kina je bila podeljena na 18 provincija u kojim guvrner ima široku inicijativu.On je ponekad potčinjen vicekralju pod čijom su vlašću okupljene 2 ili 3 provincije. Centralna vlast se ne meša u zivot provincija. Ovakav sistem dozvoljava preteranu nezavisnost guvernera. Provincije su podeljene na okruge i srezove.Na njihovom čelu se nalaze činovnici koje imenuje vlada. Na selima se sačuvala autonomija, starešina sela imenuju starešine porodica koji sačinjavaju opštinsku skupštinu.Njega postavlja šef sreza.


Postoji i mandzurska vojska koja je grupisana u čete i stegove. Brojila je 300 000 ljudi, trećina se nalazila u oblasti oko Pekinga a ostali su razmešteni po garnizonima koji su bili postavljeni u 11 provincija.Svaka provincija je imala svoju miliciju pod zapovedništvom guvernera.To su trupe koje se nazivaju "zeleni steg" , brojili su do 400 000 ljudi do 1840 godine. Ni mandzurska vojska ni milicija ne predstavljaju ozbiljnu vojnu snagu.Nedovoljno naoruzanje im ne dozvoljava da izdrze borbu sa evropskim silama.

Visinu poreza koji treba da plati svaka provincija određuje vlada: zemljišni porez srazmerno godišnjem proizvodu zemlje, solarina, desetak naplaćivan u naturi. Ali dohodak od tih poreza namenjen je za rashode same provincije.Samo su pojedine bogate provincije morale da uplaćuju dohodak u zajednički fond koji se posle deli u siromašnije provincije.

Društvena struktura nije olakšavala vladinu delatost. 4/5 stanovnika su seljaci koji najčešće raspolazu samo malom delom zemlje.Po gradovima zive i mnogobrojne zanatlije koji uspevaju da proizvedu predmete potrebne za svakodnevni zivot al i umetnicka dela.Trgovci imaju vaznu ulogu pogotovu za unutrašnju razmenu gde rečni saobraćaj nadoknadjuje nedostatak puteva.Mada ,oni nemaju društvenog uticaja.

Trgovci i zanatlije su organizovani u gilde.Seljaci su često okupljeni u udruzenja radi štićenja i odrzavanja brana.Gilde i udruzeja se organizuju dobrovoljno i priličnio su ravnodušni prema političkim i nacionalnim pitanjima.

Plemstvo postoji. Postoje 2 kategorije plemića:

Prvo plemstvo je "carski rod". Muški potomci prvog mandzurskog cara, primaju godišnju penziju ali nemaju pravo da vrše javnu funkciju, retko imaju polozaje u vladi zbog spletki.Mandzursko plemstvo je dvorsko plemstvo povezaono krvnim vezama.Ljudi iz ovog roda do 9 . pokolenja imaju titule prinčeva.

Drugo plemstvo je "careva tvorevina". Kao nagradu za vojne i građanske usluge car najčešće daruje titule ( najveća je vovjodska) koje povlače dodeljivanje zemlje i penzije.Ti plemići ne čine stalez i ne poseduju plemićke povlastice.


Postoji jedna klasa kojoj ni jedna u svetu nije slična a to je klasa učenih. Ona se odabira putem ispita. Konkursi dozvoljavaju da se mešu učenima odrede oni koji će obavljati sudske i upravne funkcije.To odabiranje ima demokratski izgled. Sistem ispita ostao je do 19. veka onakav kako je zaveden u 7. veku. Rasprava o filozofskoj temi uzetoj iz kineskih klasika, građenje stihova i lepo pisanje su bitni delovi ispita. Prirodne nauke nisu nikako zastupjene među predmetima za ispitni konkurs.Kada se kandidatima da da napišu istorijski ogled reč je o kineskoj istoriji. Vlada , iako se ne bavi organizovanjem nastave, pridaje veliku vaznost ispitnim pitanjima.Klasa činovnika koje Evropljani nazivaju "mandarini" ostaje privrzena kineskim tradicionalnim shvatanjima.Oni se trudi da odrzi tradiciju.