Infarkt (Atomsko sklonište)
From Wikipedia
Infarkt | ||
---|---|---|
![]() |
||
Album Atomsko sklonište | ||
Izdat | 1978 | |
Produciran | 1978 | |
Žanr | {{{Žanr}}} | |
Dužina | {{{Dužina}}} | |
Izdavač | RTV Ljubljana | |
Producent(i) | {{{Producent(i)}}} | |
Kritike | ||
|
||
Diskografija Atomsko sklonište | ||
Ne Cvikaj Generacijo (1978) |
Infarkt (1978) |
U Vremenu Horoskopa (1980) |
Sadržaj |
[izmijeni] Lista pjesama
- Na proplanku čeka cvijet
- Na kraju stoljeća
- Infarkt
- Rađaju se nova djeca
- Bez kaputa
- Djevojka broj 8
- Pakleni vozači
- Zvao sam i miliciju
- Periferni vremeplov
- Oni što dolaze za nama
[izmijeni] Članovi grupe
- Sergio (Serđo) Blažić "Đoser" - vokalni solista
- Bruno Langer - bas-gitara, vokal
- Dragan Gužvan - gitara
- Paul Bilandžić - orgulje, vokal
- Saša Dadić - bubnjevi
- Boško B. Obradović - recitacija
[izmijeni] Lirika
[izmijeni] Na proplanku čeka cvijet
Kao da smo se zaželjeli Dinosaurusa i visoke paprati. Kao da ne znamo Da na pepelu neće nicati cvijet. Kao da svi želimo postati astronauti, I pobjeći u neki drugi svijet. Kakve se sve ludosti Ne vrzmaju u ljudskoj glavi, I kako sad stoje stvari, Ljudski rod neće da se proslavi. Kao da smo se zasitili Prijateljstava i nježnih ljubavi. Kao da smo zaboravili Da na proplanku čeka cvijet. Kao da ne znamo više da uživamo U ljepoti kojom se okitio ovaj naš svijet.
[izmijeni] Na kraju stoljeća
Molim Da već jednom dođe do razoružanja, Kako bi mladost Živjela bez crnih sanja. Dok ljubim tvoje preplašene oči, I sam sam preplašen Zbog ljudske nemoći. Djevojko s kraja dvadesetog stoljeća.
[izmijeni] Infarkt
Čuvaj srce čuvaj, Da ne krene sa planeta, Na svemirska neka tijela, Što već davno su od pepela. Čuvaj srce čuvaj, Od velikih zahlađenja, Od kojih i naša mladost Može lako da se mijenja. A naš infarkt nek se desi Na livadi punoj cvijeća, I sa pulsom 210 Otkucaja tvog proljeća.
[izmijeni] Rađaju se nova djeca
Dok drugi kuću grade, Ja pjevam tužne balade. Dok drugi za novcem trče, Gledam kako svijet posrće. Rađaju se nova djeca U prašini ludog svijeta. I već plaču kako nema, Za njih nove, dovoljno banketa. Al’ i ja sam bez morala, Što mi ga je mladost dala. Al’ i ja sam bez morala, Što mi ga je mladost, nekad, dala. Zaboravljen je miris cvijeća, Zaboravljene su dobre knjige, A roditelji prenijeli na djecu Velike i teške brige. Al’ i ja sam bez morala, Što mi ga je mladost dala. Al’ i ja sam bez morala, Što mi ga je mladost, nekad, dala.
[izmijeni] Bez kaputa
Zbog tebe sam navlačio odjela, Jer samo si me takvog htjela. I zbog jedne smiješne kravate Uspjeli su da te odvrate. Duša mi ulicom luta, Bez kaputa, Srce mi kuca jače, Spale su mu hlače. Duša mi ulicom luta Bez kaputa, A glava ne da mira, Bez šešira. Zbog tebe sam stavljao manžetne, Za uzdahe kad nas netko sretne. A onda je došlo do skandala, Kad su mi dva dugmeta otpala.
[izmijeni] Djevojka broj 8
Hej šoferu, Kondukteru, Zaustavi, Vraćam kartu. Jer nje nema na sjedištu, Na sjedištu s brojem 8. Da li je netko vidio djevojku koju volim? Hej šoferu, Kondukteru, Zaustavi, Vraćam kartu. Hej čovječe, Prolazniče, Zastani, Pa mi reci: Da li je prošla tud' djevojka S brojem 8 u očima? Oprostite, Ja sam sanjar, Osam dana, Osam noći. Oprostite, Baš nju volim, Onu koja neće doći.
[izmijeni] Pakleni vozači
Prvi put viđeno, U vašem su gradu, Pakleni vozači, Čeličnih živaca. Pripremite karte, Zauzmite mjesta, Tu na galeriji, Pravog zida smrti. Ovo je vrijeme paklenih vozača. Dva brata rođena, Na zidu smrti. Da ne vjeruješ Rođenim očima. Kuda oni jure, Dal’ ih slava vuče, Ili možda novac, Titula neka. Ovo je vrijeme paklenih vozača.
[izmijeni] Zvao sam i miliciju
Mračna noć je davno pala, A ti si još uvijek mala. Zvao sam i miliciju, Da te traže i dovedu. Kaiš vadim da proplačeš, Gdje si do sad kćeri moja? S kim to hodaš tko te vuče Da ne slušaš svoga oca. Ne razumijem i ne shvaćam: Pa i mi smo bili mladi, Voljeli se i plesali. Pa i mi smo bili mladi, I kaiša oprobali, I ponekad zakasnili. Na prozoru susjedi su, Postavili svoje straže. Kažu žele tvojoj majci Strah veliki da ublaže. Kaiš vadim da proplačeš, Gdje si do sad kćeri moja? Ti nesrećo našeg doma, Što ne slušaš svoga oca. Vidjećeš ti svoga boga, Što na vrijeme nisi došla. A još jednom, samo jednom, U popravni dom te šaljem. Kaiš vadim da proplačeš, Gdje si do sad kćeri moja? Izbjeglico propalico, Što ne slušaš svoga oca.
[izmijeni] Periferni vremeplov
Bake su imale Rudolf Valentina, A majke i kćeri Džems Dina. Iza rata pjesme Majakovskog i Bloka, A onda Elvis Prisli I prvi zvuci roka. Danas ti sjediš U uglu diskaća, A vrijeme, Vrijeme se ne vraća. U modi su bile Frizure tarzanice, A pravo bogatstvo Polovne traperice. Zatim se pojavila Merlin plava bomba, I prva prošvercana Bolf roba. Danas ti sjediš U uglu diskaća, A vrijeme, Vrijeme se ne vraća.
[izmijeni] Oni što dolaze za nama
Oni što dolaze za nama, Imat će samo Betonirane pejzaže, Nosit će na glavi Zelene kape i šešire, A iz očiju Cvjetovi će da im vire. Oni što dolaze za nama, Slušat će samo Cvrkut plastičnih ptica, Imat će u osmijeh, U osmijeh, namještena lica. Oni što dolaze za nama, Imat će sterilizirane osjećaje Bez klica. Oni što dolaze za nama, Imat će i u WC-u, I u WC-u, televiziju. Sklapat će prijateljstva Putem kućnog kompjutera. Oni što dolaze za nama, Umjesto šljivovice Ispijat će čaše etera.