Velika Kladuša
From Wikipedia
|
|||
![]() |
|||
Općina | Velika Kladuša | ||
Središte općine | Velika Kladuša | ||
Površina | 331,6 km² | ||
Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
44.350 133,7/km² |
||
Načelnik | Admil Mulalić |
Velika Kladuša je grad i središte općine na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. S južne strane graniči sa općinama Unsko-sanskog kantona Bužim i Cazin, a sa zapada, sjevera i istoka Republikom Hrvatskom, odnosno općinama Cetingrad, Vojnić, Topusko, Glina i Dvor na Uni. U općini je 1991. živjelo 52.908 stanovnika, dok teritorija općine iznosi 331,55 km 2, što velikokladušku općinu uvrštava u najgušće naseljene prostore Bosne i Hercegovine. Procjenjuje se da danas općina ima oko 44.350 stanovnika. Administrativno je teritorij općine podijeljen na 14 mjesnih zajednica, različitih po teritorijalnoj veličini i po broju stanovnika. Geoprometni položaj Velika Kladuša je veoma značajan za njeno stanovništvo, za Unsko-sanski kanton i Bosnu i Hercegovinu u cjelini. Mnogi je nazivaju "kapijom Bosne". Njenim teritorijem prolazi magistralni put M4-2 koji je povezan sa središtem Kantona na jugu, a na sjeveru sa privrednim središtima u Hrvatskoj. Zemljište općine Velika Kladuša predstavlja jedan od najvažnijih činilaca u razvoju općine s obzirom na geografski položaj, klimatske i hidrološke prilike, geološke i pedološke karakteristike. Od ukupne površine zemljišta najveći procenat predstavlja poljoprivredno zemljište - 22.375 hektara ili 67,48 % ukupne teritorije.
Ranih 1980-tih godina Velika Kladuša je ostvarila najveći privredni procvat u historiji svog postojanja. U tom vremenu ostvaren je ravnomjerni privredni razvoj općine kao cjeline, jer su praktično na području svake mjesne zajednice izgrađeni privredni kapaciteti poljoprivredno-prehrambenog kombinata "Agrokomerc" d.d. sa respektabilnom biološkom, poljoprivrednom i prerađivačkom proizvodnjom. Prepoznatljivosti Velike Kladuše svakako su doprinijeli i "Saniteks" d.d. u tekstilnoj industriji i "Grupex" d.d. u građevinarstvu i proizvodnji betonskih konstrukcija. Do sada izvršenim geološkim istraživanjima utvrđene su pojave i ležišta nemetaličnih i metaličnih mineralnih sirovina . Od nemetaličnih mineralnih sirovina značajnija su nalazište barita (intenzivna eksploatacija od 1948. godine), krečnjaka i dolomita. Metalične mineralne sirovine su nedovoljno istražene i eksplatisane na području općine, iako se procjenjuje da se ležišta mangana na ovom području mogu svrstati među najveća u Evropi. Za privredu općine nisu zanemarljiva ni ostala prirodna bogatstva kojima ovo područje obiluje: tekuće i termalne vode, 9.057 hektara šumskog zemljišta pokrivenog mješovitim šumama bukve, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
Sadržaj |
[izmijeni] Velika Kladuša za vrijeme agresije na BiH
Dana 29. septembra 1993, Fikret Abdić Babo preuzeo je vlast u Velikoj Kladuši (sa namjerom da isto učini i u Bihaću) i uspostavio tzv. "Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu" po ugledu na tzv. Srpske autonomne oblasti (SAO) iz 1991. To je uradio u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom, kojima je u tom trenutku odgovarao unutarbošnjački sukob. Čin proglašenja pokrajine je bio neustavnan i protivzakonit čin, koji se suprotstavljao Ustavu Republike Bosne i Hercegovine. Zbog kršenja ustavnog poretka RBiH je izbačen iz Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.
S druge strane, Abdićev ratni privredni model bio je vrlo jednostavan: za sredstvo plaćanja odabrao je njemačku marku. Sklopio je sporazume s Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom, kao dio prethodnog dogovora sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom. U Zagrebu je 21. oktobra 1993. godine, u prisustvu Franje Tuđmana, Fikret Abdić potpisao sa Matom Bobanom "Zajedničku izjavu". Tim dokumentom oni su dijelili BiH po osobnim nahođenjima. Mate Boban je poslije izjavio da su se jedinice HVO-a bihaćkog okruga pridružile snagama Narodne odbrane tj. vojsci Fikreta Abdića. Dan kasnije, dana 22. oktobra 1993, poslije potpisivanja sporazuma sa Bobanom, Fikret Abdić je otputovao u Beograd i sa Radovanom Karadžićem, u prisustvu Slobodana Miloševića, potpisao Deklaraciju koja obje strane obavezuje na mir.
Kao potvrda ovih dogovora i nastavak uspješne saradnje, uslijedio je 7. novembra 1993. godine sastanak predsjednika vlada triju paradržava u Velikoj Kladuši: Jadranko Prlić, Vladimir Lukić i Zlatko Jušić.
Od hrvatskih vlasti dobio je status povlaštenog partnera i pravo na upotrebu bescarinske zone u Rijeci. Robni promet s Hrvatskom i inozemstvom obavljao je po odobrenju hrvatskih vlasti preko zagrebačke tvrtke "Voće". Iza rata se izjašnjavao kao Hrvat, nakon čega je dobio državljanstvo Republike Hrvatske i zaštitu Franje Tuđmana nakon zahtjeva Bosne i Hercegovine za njegovim izručenjem.
[izmijeni] Ratni zločini
U ovo vrijeme Abdić otvara logore za Bošnjake protivnike autonomije, lojalne regularnoj vladi u Sarajevu. Vojsku Fikreta Abdića organizuju srbijanske tajne službe i državna bezbjednost. Na suđenju Slobodanu Miloševiću, nakon objavljivanja snimka na kojem "Škorpioni" ubijaju svezane dječake i mladiće, objavljen je i snimak na kojem se jasno vidi srbijanska umiješanost u komandovanje Fikretovom vojskom, koju predvode najozloglašeniji srpski zločinci.
Fikretova vojska pod mentorstvom Srbije u vidu zloglasne jedinice "Škorpioni" je počinila strašne zločine nad Bošnjacima koji su bili vjerni Bosni i Hercegovini. Zbog tih zločina Fikret Abdić je proglašen krivim i dobija najveću moguću zatvorsku kaznu u Hrvatskoj pred sudom u Karlovcu, koja je potvrđena i pred Vrhovnim sudom Hrvatske, te nakon žalbe ponovo potvrđena s jedinstvenom i konačnom kaznom od 15 godina zatvora.
[izmijeni] Operacija "Pauk"
Vojska Fikreta Abdića učestvuje u saradnji sa srbijanskom specijalnom jedinicom "Škorpioni" u operaciji koja je imala kodno ime "Pauk", i bila je vezana za područje Cazinske krajine. Za borbu protiv Atifa Dudakovića, komandanta Armije RBiH u Bihaću, Abdiću je sa svih okupiranih srpskih teritorija stizala značajna pomoć u oružju, municiji, nafti i ostalim strateškim sirovinama, ali i u ljudstvu.
Koliko je za Srbiju bilo značajno uspostavljanje Abdićeve državice vidi se po tome što je na području RSK, uz samu granicu sa APZB (preko rijeke Une), u selu Šamarice bio oformljen poseban štab za podršku Abdiću. Načelnik tog štaba bio je Jovica Stanišić, zamjenik je bio Frenki, ali je sa njima bio i general srpske vojske Krajine Mile Novaković. Pomoć Fikretu Abdiću su obezbjeđivali Simatović i Stanišić dovlačeći potrebnu robu za rat, od Arkanovih "Tigrova", preko "Pantera" Ljubiše Savića Mauzera, do "Škorpiona".
[izmijeni] Logori
Po nalogu Fikreta Abdića otvaraju se logori za Bošnjake vjerne Ustavu RBiH. U Drmeljevu je bio logor kroz koji je za dva mjeseca prošlo 520 ljudi. U jednom dopisu Abdićevih autonomaša, od 12. januara 1995, piše da je u "vojnom zatvoru Miljkovići 1.567 zatvorenika". Logore u Kladuši je obišao i Tadeusz Mazowiecki, specijalni izaslanik za ljudska prava, i nakon toga pisao Fikretu Abdiću upozoravajući ga da se ljudi drže bespravno, da su uslovi loši, da su im ugrožena sva prava (premlaćivanje i zlostavljanje itd.), na što Fikret Abdić nije reagovao.
[izmijeni] Slom autonomije
Sporazum o Federaciji BiH i savezništvu Bošnjaka i Hrvata doveli su Abdićevu ideju o stvaranju SAP Zapadne Bosne u krizu. Kada su jedinice Petog korpusa Armije BiH, pod komandom generala Atifa Dudakovića, sredinom augusta 1994. umarširale u Veliku Kladušu Fikret Abdić prelazi u Hrvatsku. Ipak Abdić se nakratko vratio i uz pomoć Martićevih srpskih pobunjenika preuzeo Veliku Kladušu, nakon čega je proglasio tzv. Republiku Zapadnu Bosnu. Nakon akcije "Oluja" hrvatske vojske 1995, kada se ruši srpska paradržava u Hrvatskoj, Armija BiH istovremeno potiskuje Abdića iz Cazinske krajine.
[izmijeni] Obrazovanje
Osnovne škole: 10 centralnih osnovnih škola, 21 četverorazredna područna škola, učenika 5578, zaposlenih u osnovnim školama: 382 ukupno. Srednje škole: jedna opšta gimnazija , dvije srednje mješovite škole, ukupno učenika 2.224, 142 zaposlenih u srednjim školama. Predškolsko obrazovanje: Dječije obdanište 1, sa 95-oro djece-korisnika i 19 zaposlenih. Od 12 osnovnih škola, u dvije su direktori iz Velike Kladuše, a od tri srednje, jedan je Kladuščanin.
[izmijeni] Zdravstvo
Zdravstvena ustanova Dom zdravlja Velika Kladuša sa 7 područnih zdravstvenih ambulanti, ima ukupno zaposlenih 172, od kojij je 27 doktora medicine i stomatologa, dok je 11 viših i 75 medicinskih tehničara. Socijalna zaštita: Javna ustanova Centar za socijalni rad Velika Kladuša, zaposleno 2 socijalna radnika, jedan psiholog, jedan pravnik.
[izmijeni] Kultura i sport
Javna ustanova Centar za kulturu i obrazovanje "Zuhdija Žalić" u svom sastavu ima kino-salu sa 250 sjedišta, biblioteku sa knjižnim fondom 5.180 od naslova, odnosno 11.700 primjeraka knjiga, izložbeni prostor za stalnu postavku umjetničkih slika i prigodne izložbe. Pri Centru djeluje KUD "Tono Hrovat" sa 150 članova u ženskom gradskom horu, dramskoj i plesnoj sekciji. U Mjesnoj zajednici Vrnograč djeluje KUD Vrnograč sa preko 80 članova. Kulturno-umjetnička društva su glavni nosioci razvoja amaterizma u oblasti kulture. Nosioci razvoja sporta su: NK "Krajišnik", NK "Mladost" (MZ Vrnograč), FC ABC (MZ Podzvizd); Košarkaški klub "Krajišnik" (muške i ženske ekipe), Karate klub "Saniteks", Karate klub "23. februar", Konjički klub "Krajišnik", Sportsko društvo "Polet" Šumatac.... Udruženja: Demokratska organizacija mladih Velika Kladuša (DOMVK) sa 170 članova, Udruženje za brigu i prava djeteta "Naša djeca" Velika Kladuša sa 780 članova, HO "Svijetlija budućnost", Udruženje "Stope znanja", Udruženje žena Bošnjakinja"; Lovačko društvo "Fazan" - 458 članova, Lovaeko društvo "Veteran" - 79 članova, Udruženje ribolovaca "Štuka", Udruženje likovnih umjetnika Velika Kladuša.
Privredni objekti po broju zaposlenih: mikrofirme (do 5 zaposleni) 90%, male firme (od 5 do 20 zaposlenih) 5%, srednje firme (od 20 do 100 zaposlenih) 3-4%, velike firme (preko 100 zaposlenih) 0,5 - 1%. Zaposlenost stanovnika: u privredi 3.251, u vanprivredi 1.043, ukupno zaposlenih 4.294; zaposlenih izvan općine, u zapadnoevropskim zemljema (procjena) 5700, evidentirano nezaposlenih 3.443. Poljoprivreda: oranice i bašte 16.318 ha, voćnjaci 259 ha, livade 3.027 ha, pašnjaci 2.769 ha, ukupno 22.375 ha. Šumsko zemljište kao resurs ove općine obuhvata površinu 9.057 ha, od čega je 95,50 % pod šumom i šumskim kulturama, a svega 4,50 % ima tretman goleti. Vode kao resurs ovog područja: nema velikih rijeka, ali je bogato izvorima i manjim vodotocima. Rijeka Glina (prirodna granica dijela granice BiH i R H) prihvata vode rijeka Kladušnice i Glinice s njihovim manjim pritokama i čine sliv površine od oko 291 km 2. Termalne vode su istražene u periodu od 1973. do 1983. godine istovremeno sa vodoistraživanjem podzemnih akumulacija pitke vode za potrebe stanovništva i industrije. Termalna voda (iz eksplatacionih bunara - bušotina) ima prosječnu temperaturu 27 - 28 o C, kapacitet više stotina litara/sec, a može se koristiti, s obzirom na fizikalno-hemijske i bakteriološke analize, kao pitka voda. Iako postoje dovoljne količine pitke vode iz podzemnih akumulacija, još uvijek je svega 70 % domaćinstava priključeno na "gradsku vodovodnu mrežu" zbog neizgrađenosti vodovodne mreže i ostalih objekata vodoopskrbe.
[izmijeni] Infrastruktura općine
Putnu mrežu općine čine magistralni put M-4.2 dužine 16,6 km, regionalni putevi dužine 79 km i lokalni putevi dužine 103 km. Regionalni putevi su asfaltirani 70 % i lokalni 52 % ukupne dužine. Teritorij općine je sa svim graničnim općinama (USK-a i RH) povezan asfaltnim putnim pravcima. U poratnim godinama intenzivno se radi na asfaltiranju lokalnih putnih pravaca angažiranjem finansijskih sredstava Općinskog fonda za komunalne djelatnosti/Općine, budžeta USK-a i lokalnog stanovništva. Elektroenergetski objekti na području općine uključeni su u jedinstven elektroenergetski sistem BiH i napajaju se preko mjesne TS 110/35/10 KW koja je antenski priključena na 110 KW Bihać - Cazin - Velika Kladuša. Na području općine ima više od 140 distributivnih TS koje obezbjeđuju preko niskonaponske mreže dužine oko 850 km preko 9.000 domaćinstva, industrijska postrojenja i ostale kapacitete općine. Sva domaćinstva na području općine su elektrificirana. Telefonska - fiksna mreža pokriva gotovo cjelokupnu teritoriju općine. Digitalna centrala sa preko 10.000 telefonskih priključaka, uz područne telefonske centrale u zaonalnim centrima općine, može zadovoljiti potrebe svih domaćinstava, industrije, uslužnih djelatnosti, javnih ustanova i ostalih pravnih lica na području općine Velika Kladuša. Pored toga stanovništvu općine je dostupna mreža mobilne telefonije (GSM, BH Telecom). Radio televizijski signali FTV, TV USK, HRT, TV Banja Luka i TV Slovenije pokrivaju područje općine. Pored dobre pokrivenosti sa više radio - mreža, općina ima lokalnu Radio stanicu Velika Kladuša, veoma slušanu i cijenjenu kod građana Velike Kladuše.
[izmijeni] Ostali podaci o Velikoj Kladuši
Objekti kulturno-historijskog naslijeđa Specifičnost geoprometnog položaja područja općine Velika Kladuša ogleda se i u specifičnom kulturno-historijskom naslijeđu baštinjenom pod vjekovnim utjecajima Istoka i Zapada, neprekidnom smjenom perioda stvaranja i perioda razaranja. I pored toga ovo područje ima rijetke i izuzetno zanimljive objekte kulturno-historijskog i graditeljskog naslijeđa : • srednjevjekovni gradovi (utvrde): Stari grad Kladuša (sada hotelsko-ugostiteljski kompleks "Stari grad"), Podzvizd, Todorovo, Vrnograč; • rimski lokaliteti "Crkvine"; • ostaci nekadašnjeg spomenika "pobjedi nad pukovnikom - kasnije banom Jelačićem "pod Podzvizdom; • lokalitet "Hrnjičin bunar" • neistraženi lokaliteti "nestalih" srednjovjekovnih utvrda i crkvi • Gradska džamija (iz 1901. godine), • spomen - objekti iz historije NOB-a (spomenici palim borcima, žrtvama fašističkog terora, spomen-biste narodnim herojima ovog kraja); • objekti tradicionalne krajiške arhitekture (brojne vodenice potočare, krajiške muslimanske kuće, tzv. dimalučare). Turističko-ugostiteljski objekti : Hotelsko-ugostiteljski kompleks : "Stari grad", Hotel "Konak", brojni restorani; izletišta uz rijeke Glinicu i Kladušnicu, lokalitet pećine "Hukavica", lovišta Bukovlje i Stabandža, bazen sa termalnom vodom Mala Kladuša, izvorišta termalne vode (Šumatac, Barake).
[izmijeni] Prirodni resursi i potencijali za razvoj općine
- Povoljan geoprometni položaj u odnosu na okruženje i regionalne strateške pravce Pounja i Pokuplja (R Hrvatska),
- Prirodno bogatstvo (mineralne sirovine - metalične i nemetalične),
- Zemljišni resursi (poljoprivredno zemljište osnova za proizvodnju zdrave hrane : strna žita, povrće, voće, industrijsko bilje); šume i šumska zemljišta bogata šumskim plodovima; pašnjaci.
- Tradicija u poljoprivrednoj proizvodnji, stočarstvu, peradarstvu i pčelarstvu,
- Tradicija u proizvodnji povrća i povrća za potrebe prehrambeno-prerađivačkih kapaciteta.
Strategija razvoja primarne poljoprivredne proizvodnje
"Strategijom", kao osnovom za izradu i realizaciju razvojnih projekata, obuhvaćene su slijedeće oblasti razvoja primarne poljoprivredne proizvodnje: • Ratarstvo (proizvodnja žitarica, stočne hrane) • Stočarstvo (proizvodnja mlijeka, proizvodnja mesa) • Voćarstvo • Povrtlarstvo • Pčelarstvo • Otkup i prerada šumskih plodova i ljekovitog bilja.
Osnovni pravci i strategija razvoja Općine
• Obnova, modernizacija i izgradnja lokalne infrastrukture od suštinskog značaja za dugoročan razvoj Općine • Ekonoksi oporavak i razvoj poljoprivrede i agroindustrijskog sektora i prehrambene industrije • Revitalizacija i prestrukturiranje preduzeća u sektoru tekstila, građevinarstvu, javnih preduzeća kojima je osnivač Općina • Razvoj poduzetništva u sektoru iskorištavanja prirodnih resursa ( oblasti obrade drveta, stočarstva, iskorištavanja termalnih voda, turizma) • Razvoj infrastrukture neophodne za razvoj poduzetništva u uslovima tržišne ekonomije (mala i srednja privatna preduzeća) • Izgradnja poslovnih zona u skladu sa planskim dokumentima (tržni i proizvodni zanatski centri , turističko - ugostiteljsi kapaciteti) • Promocija mogućnosti ekonoskog razvoja, direktnih i indirektinih ulaganja domaćeg i stranog kapitala • Stvaranje uslova za obrazovanje i obuku za zanimanja prema potrebama tržišta rada i razvoja Općine i razvoja obrazovnih institucija osnovnog i srednjeg obrazovanja • Promocija amaterizma u oblasti kulture, kadrovsko i ekonomsko jačanje ustanova, udruženja i društava u sektoru kulture • Izgradnja sportsko-rekreativnog centra u gradu i sportskih terena u zonalnim centrima sa sadržajima interesnog povezivanja sporta, marketinga i usluga. • Jačanje kapaciteta lokalne uprave koja ae lokalnu vlast učiniti pristupačnom, odgovornom, stručnom i pouzdanom za razvoj općine, humanizaciju odnosa i socijalnu koheziju, za upravljanje i odlučivanje uz participaciju građana i za ekonomsku i socijalnu održivost opaine kao lokalne zajednice.
[izmijeni] Dodatak
Velika Kladuša je jedna od osam općina Unsko-sanskog kantona. Smještena je na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Graniči sa Republikom Hrvatskom i nalazi se na tromeđi Banije, Bosanske Krajine i Korduna, što je čini značajnom raskrsnicom putnih pravaca iz Bosne i Hercegovine. Najstariji pisani spomenici o Velikoj Kladuši potječu iz 1280 godine. Prema historijskim spisima grad je utrvđen još u vrijeme čestih turskih provala u ovaj kraj. Zanimljiva su narodna predanja o postanku i imenima okolnih mjesta velikokladuške općine. Za Kladušu kažu da je dobila ime po svom prvom gospodaru Kladaru. Ostaci srednjevjekovnih gradova iz 1450 godine svjedoče i danas u Podzvizdu, što ga sagradi neka gospodarica Marija Zvijezda; u Vrnograču, što ga ozida knjeginjica Vrana, najmlađa kćerka bogataša Dobriše, te u Todorovu, koje od 1560 godine presta da postoji kao Novigrad, kada dobi ime Todor Grad, a onda Todorovo, kako se i danas zove. Dugotrajne pogranične borbena ovim prostorima stvarale su hrabre, odvažne i smjele ljude, čije su osobine utkane i u legendama o Muji i Halilu Hrnjici. Danas je Stari grad u Velikoj Kladuši hotelsko-turistički objekt , savremenog ugostiteljskog karaktera, utemeljen na ranoj srednjevjekovnoj vojnoj utvrdi. Po svojoj osnovnoj koncepciji spada u kategoriju , a arhitektonski predstavlja jedinstven slučaj, kako u zemlji, tako i u svijetu. Turističko selo Mejdan od postojeće srednjevjekovne kule, adaptirane u hotel sa koji čini jedinstvenu prostornu cjelinu, sastoji se od 16 osnovnih objekata koji zajedno formiraju tipično krajiško selo. Arhitektura objekata turističkog sela Mejdan izvedena je iz tradicionalne krajiške seoske stambene kuće. Burnim historijskim događajima, zabilježenim na ovim prostorima, savremenici dodaju i one iz II svjetskog rata, o čemu svjedoče mnogobrojni spomenici. Perspektivni plan razvoja Općine Velika Kladuša iz decembra 1958 godine predviđao je ulaganja za rekonstrukciju mlina za mljevenje barita, praonice za pranje i klasiranje barita, zatim puštanje u pogon manje tvronice za proizvodnju sanitetskog materijala, te izgradnje radionice za preradu poljoprivrendih proizvoda u Velikoj Kladuši i Vrnograču. Snažan iskorak u razvoju Kladuše započeo je krajem šezdesetih godina. postaje jedna od najvećih tvornica sanitetskog materijala u Bosankoj Krajini i šire. Dotadašnja zemljoradnička zadruga izrasta u PIK , najvećeg proizvođača poljoprivredno - prehrambenih proizvoda. Udruživanjem i nastaje iz kojeg se početkom 1973. godine izdvaja komunalno uslužna djelatnost u , današnje JP . Mnogovjekovno i svakovrsno ropstvo i neimaština otišlo je u nepovrat. Hod u ljepše sutra postao je nazaustavljiv. Od 1985. automobilom i asfaltiranom cestom stizalo se pred svaku kuću, zaselak. Crveni krovovi novosagrađenih zidanica bacili su prošlost i sjenu šeperuše i kućerke. Bilo je to vrijeme bitke Kladušana za generacije koje dolaze. A onda rat i ratna stradanja ostaviše dalekosežne posljedice i ožiljke za mnoge koji do tada nađoše sreću: životnu, radnu, porodičnu... Osta Kladuša... i bremenito vrijeme u njoj. Neka je generacije grade po svojoj vlastitoj mjeri s ponosom krajiškim dok se okolna brda spajaju jedno u drugo i prelaze u predjele širokih vidika.