François Mauriac
From Wikipedia
François Mauriac (Bordeaux, 11. oktobar 1885. - Pariz, 1. septembar 1970.), francuski književnik.
Jedan je od rijetkih katoličkih pisaca koji je ustao protiv totalitarnih režima i pružio podršku španskim republikancima. Tokom nacističke okupacije Francuske sudjelovao je u pokretu otpora, surađivao u ilegalnom tisku i pod pseudonimom Forez objavio "Crvenu bilježnicu".
Poslije 1945. godine bio je vrlo aktivan u novinarstvu (Figaro, Express), a zagovarao je nacionalnu trpeljivost i prevladavanje uskogrudnosti. Debitirao je knjigama poezije "Sklopljene ruke" i "Zbogom mladosti". Pisao je i eseje, književne kritike te knjige iz religijske historije i tematike. Među brojnim romanima ističu se "Poljubac gubavcu", "Pustinja ljubavi", "Sudbine", "Zmijsko leglo" i "Misterij Frontenacovih". Svijet njegovih likova je svijet vječne tjeskobe i grizodušja, neprestanih konflikata s "postulatima vjere".
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1952. godine.
[izmijeni] Djela
- "Sklopljene ruke"
- "Zbogom mladosti"
- "Poljubac gubavcu"
- "Zmijsko leglo"
- "Misterij Frontenacovih"
- "Pustinja ljubavi"
- "Sudbine"
Nedovršeni biografski članak o dobitniku Nobelove nagrade: François Mauriac treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
1951: Lagerkvist | 1952: Mauriac | 1953: Churchill | 1954: Hemingway | 1955: Laxness | 1956: Jiménez | 1957: Camus | 1958: Pasternak | 1959: Quasimodo | 1960: Perse | 1961: Andrić | 1962: Steinbeck | 1963: Seferis | 1964: Sartre | 1965: Sholokhov | 1966: Agnon, Sachs | 1967: Asturias | 1968: Kawabata | 1969: Beckett | 1970: Solženicin | 1971: Neruda | 1972: Böll | 1973: White | 1974: Johnson, Martinson | 1975: Montale |