Bužim

From Wikipedia

Bužim
Grb općine Bužim
(Grb)
Položaj općine Bužim u Bosni i Hercegovini
Općina Bužim
Središte općine Bužim
Površina 129 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

20.000
150/km²
Načelnik Jasmin Emric

Bužim je manje naseljeno mjesto i središte općine na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Granici sa općinama Bosanska Krupa (na istoku), Cazin (na jugu), Velika Kladuša (na zapadu i sjeveru), te sa Republikom Hrvatskom (na sjeveroistoku). Područje općine je uglavnom brdovito. Općina Bužim zauzima površinu od 129 km2 i u njoj živi 20.000 stanovnika. Gustina naseljenosti iznosi oko 150 stanovnika na 1 km2, sto je po ovom kriteriju svrstava u sami vrh Države Bosne Hercegovine (BiH je prema popisu iz 1991. godine imala gustinu naseljenosti 80,5 stanovnika na 1 km2). Danasnje podrucje općine čini 14 mjesnih zajednica: Bužim, administrativno, privredno, kulturno-obrazovno i urbano središte sa Mješovitom srednjom skolom "Hasan Musić-Musa" i osmogodisnjom skolom "12.septembar", Konjodor sa osmogodišnjom skolom "Suljo Mirvić", Cava sa osmogodisnjom skolom "Mirsad Salkić-Džaja", Varoška Rijeka sa osmogodišnjom školom "Lotos i ljiljan", te mjesne zajednice Vrhovska, Lubarda, Elkasova Rijeka, Zaradostovo, Bucevci, Mrazovac, Radoc i Brigovi sa četverorazrednim osnovnim školama, a mjesne zajednice Bag i Jusufovića Most su bez osnovne škole.

Sadržaj

[izmijeni] Geografija

Karta Bužima
Uvećaj
Karta Bužima

Naseljena mjesta u općini nalaze se na nadmorskoj visini od 180-400 metara. Po nadmorskoj visini ističu se: Radoc 630 metara, Corkovaca 603 metra, Konjodor(Kaukovica brdo) 476 metara, Veliko brdo 464 metra, Lubarda 420 metara, Cajino brdo 352 metra. Bužim je povezan sa svim susjednim općinama i Bihaćem kao regionalnim centrom i sjedištem Unsko-sanskog kantona.

Prema istoku se pružaju Cava i Dobro Selo uz regionalni put Bužim-Otoka Bosanska-Bosanska Krupa, odnosno Otoka-Bosanski Novi. Osim toga Bužim je povezan sa Bihaćem i Banja Lukom. Pravac prema jugu vodi preko Konjodora za Cazin i dalje prema Bihaću, a pravac prema Dvoru na Uni vodi preko Zaradostova i Bucevaca. Pravac prema zapadu ide preko Lubarde-Pasin Broda-Todorova do Velike Kladuše (na zapad). Pravac Bužim-Var. Rijeka-Radića Most-Vrnograc-Velika Kladuša i dalje prema Zagrebu, odnosno Radića Most-Bosanska Bojna-Glina-Zagreb. Površina općine 130.

[izmijeni] Historija

Pogled na Bužim
Uvećaj
Pogled na Bužim

Podrucje bužimske općine bilo je naseljeno prije dolaska Rimljana u ove krajeve. U predtursko doba stanovništvo ovog područja bavilo se zemljoradnjom, stočarstvom, vađenjem i taljenjem ruda i trgovinom. Postojanje kovnice novca u 14. stoljeću govori da je trgovina za ondašnje prilike bila razvijena. Bužim je bio središte trgovine ovog područja sve do dolaska Omer-paše Latasa.

Stari grad Bužim bio je utvrda a oko njega su bila naselja. Stari grad leži na nadmorskoj visini 325 metara. Bio je jedan od najvećih gradova u Krajini, a cuvali su ga dizdari i stražari. Branjen je puškama i topovima. Na ovom velikom srednjovjekovnom zdanju ističu se donzon kule, puškarnice, odaje tamnice, bastioni i tabije (bedemi, utvrde) sa ostacima zidova stare džamije. Grad je renesansna građevina koja je bila vojna utvrda i plemićki dvorac.

Ispod grada nalazi se drvena džamija sa drvenim minaretom, sagrađena u 18. stoljeću, za koju se smatra najstarijom drvenom džamijom na čitavom Balkanu. Unutrašnjost džamije je tipično orijentalna: prekrivaju je stari šareni ćilimi, a tu su i stari orijentalni dokumenti i mala priručna biblioteka vjerskih i svjetovnih knjiga. U haremu ove džamije su nišani bosanskih alima (učenjaka), gazija (junaka), šehida (poginulih u boju) uz daleko poznate fenomene hadžijskog kamenja, džumanskih dova i mezarovi.

Danasnji Bužim u prvoj polovini 14. stoljeca zvao se Cave, odnosno Bužim (In Cave alias Buzim). Bužim kao utvrda i naselje pod tim imenom spominje se u pisanim materijalima 1334. godine, te je sve do danas zadrzao taj naziv.

Bužim sa okolnim mjestima nakon dolaska Omer–paše Latasa u ove krajeve nazadovao je u svakom pogledu, s obzirom da je središte trgovine kao pokretača privređivanja na ovim prostorima preseljeno u Bos. Krupu. Propala je do tada razvijena trgovina žitom a dućani su opustili.

Glagoljska ploča
Uvećaj
Glagoljska ploča

Pored Bužima u 14. stoljeću kao naseljena mjesta spominju se još i Kostajnica (danasnja Varoska Rijeka), koja je imala posadu od 500 konjanika, Mrazovac, Lubarda, Elkasova Rijeka, Cava, Stabandza i Caglica. Prema R. Lopasicu, u naselju Bužim bilo je 108 kuća 792 stanovnika, a u Mrazovcu (Cavi) 280 kuca sa 1103 stanovnika . Za ostala naselja nema podataka o broju kuca i stanovnika.

Industrijskih objekata u Bužimu nije bilo sve do druge polovine 20.stoljeća. Uz vađenje rude i sitno proizvodno i uslužno zanatstvo, stanovništvo se bavilo zemljoradnjom, stočarstvom i sitnom trgovinom, ali je mali broj stanovnika imao trgovinsku radnju ili kafanu, zanatstvo, obrada zemlje i vađenje ruda odvijali su se na primitivan način. BUŽIM-kratka uputa u historiju

Bužim je poslije Bišća najveći stari grad u Krajini. Leži na nadmorskoj visini od 325 metara. Unutarnji dio grada nastao je početkom 14. stoljeća, a vanjski 1484.godine.Turci su ga zauzeli 1576.godine.Gradom je zapovijedao dizdar a posada je brojila 150 pješaka i 50 konjanika.Bužimskoj posadi pripadao je i Hasan sin Beremov.On je 1620.godine prepisao ovome gradu jedno tursko poveće djelo i na kraju se potpisao kao vođa islamske Krajine.Među četovođama na Krajini iz Bužima je bio Mehmedaga,savremenik Muje Hrnjice. Za vrijeme drugog rata Karla VI s Portom, opsjedale su čete hrvatskog bana četrnaest dana Bužim i da nije bilo sposobnosti bajraktara Ahmeda Bajraktarevića,grad Bužim bi pao.U odbrani su sudjelovale i žene.Bužim je uvijek bio u dobrom stanju.Popravljan je 1626.godine, a i kasnije. U oba izvještaja iz 1834. i 1838. godine, vidi se da je grad u dobrom stanju.Godine 1883. bilo je ovdje 18 topova. Stanovništvo ovog kraja bavilo se zemljoradnjom,stočarstvom, vađenjem i taljenjem ruda i trgovinom.Postojanje kovnice novca u 14. stoljeću govori da je trgovina za ondašnje prilike bila veoma razvijena.Bužim je bio središte trgovine ovog područja sve do dolaska Omer-paše Latasa.

Bužim danas broji oko 19.000 stanovnika, najmlađa je općina u BiH, i nalazi se na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Zauzima površinu od 129 km2.Čini ga 14 mjesnih zajednica: Bužim, Konjodor, Varoška Rijeka, Vrhovska, Čava, Lubarda, Elkasova Rijeka, Čava, Zaradostovo, Bućevci, Mrazovac, Radoč, Brigovi,Bag i Jusufovića Most. Graniči sa općinama Bosanska Krupa (na istoku), Cazin ( na jugu), Velika Kladuša (na zapadu i sjeveru), te sa Republikom Hrvatskom (na sjeveroistoku). Područje Općine je uglavnom brdovito.Uz regionalni put Bužim-Bosanska Otoka-Bosanska Krupa pružaju se sela Brigovi i Čava (Dobro Selo).Pravac prema jugu vodi preko Konjodora za Cazin i dalje prema Bihaću, a pravac prema Dvoru na Uni vodi preko Zaradostova i Bućevaca.Pravac prema zapadu ide preko Lubarde,Pašin Broda-Todorova do Velike Kladuše.Preko Varoške Rijeke-Vrnograča do Velike Kladuše i dalje prema Zagrebu,odnosno Radića Most-Bosanska Bojna-Glina-Zagreb.


NEPOSREDNA RATNA OPASNOST U BiH

-Početkom aprila na prostorima BiH bilo je stacionirano oko 175.000 naoružanih vojnika i starješina JNA, a snage SDS-a uvezane u dobrovoljačke jedinice činile su trinaest brigada, više samostalnih bataljona i četa sa ukupno preko 70.000 vojnika.Plan napada na BiH i izvođenje agresije je trebalo izvršiti najkasnije za 45 dana, i to je bio zajednički zadatak JNA i Karadžićevih pristalica. Snage JNA su bile organizirane po korpusima: Deseti bihaćki korpus razmješten u rejonu Bihaća, Bosanskog Petrovca i Glamoča, Peti, Banjalučki korpus u rejonu Bosanskog Novog, Prnjavora i Kupresa, Bilećki u rejonu Foče, Konjica, Mostara i Bileće, Druga OG Trebinje u rejonu Mostara i Čapljine.Dijelovi 12. (Novosadskog) korpusa na liniji Zvornik-Bratunac, a uzvodno u rejonu Višegrad-Foča, Užički korpus. Djelovi Ljubljanskog i i Mariborskog korpusa, po izlasku iz Slovenije, ušli su u sastav Tuzlanskog i Sarajevskog korpusa, a ojačani Zrakoplovni korpus u rejonu Bihaća, Mostara i Banja Luke.Naspram njih bilo je oko 75.000 bh.patriota iz Patriotske lige, "Zelenih beretki",TO i sličnih organizacija, od čega samo 25.000 naoružanih lahkim pješadijskim naoružanjem i oko 16.000 rezervnih i aktivnih policajaca naoružanih istom ili sličnom vrstom naoružanja. Snage saveznika , Hrvatske vojske i HVO, brojale su oko 15.000 boraca.One su bile organizirane u pet brigada.Jedna je bila na prostoru Bosanskog Broda, Odžaka i Dervente, druga u rejonu Konjica i Prozora, treća u dolini Lašve i dvije brigade na prostoru Čapljine, Širokog Brijega i Livna. Sve skupa, bio je to odnos Davida i Golijata, golorukih patriota i do zuba naoružanog neprijatelja, domaćih i uvezenih Srba i Crnogoraca.

Po otpočinjanju agresije na BiH ,Predsjedništvo Republike Bosne i Hrcegovine (bez dva srpska člana) kao Vrhovna komanda, 8.aprila 1992.godine, proglašava "neposrednu ratnu opasnost" i donosi "Uredbu o ukidanju dotadašnjeg ŠTO i «Uredbu o formiranju Štaba TO BiH", čime se suštinski mijenja organizaciona i kadrovska struktura dotadašnje TO, smjenjuje se dotadašnji komandant general-pukovnik Drago Vukosavljević, a imenuje novi, pukovnik Hasan Efendić.Za načelnika ŠTO je imenovan pukovnik Stjepan Šiber.Dan kasnije, Predsjedništvo R BiH je donijelo "Odluku o objedinjavanju svih naoružanih snaga na teritoriji R BiH", čime je osiguran legalitet i legitimitet svih branilaca Bosne i Hercegovine od agresije. Neočekivanim početnim otporom agresiji započela je nova etapa u historiji naroda Republike Bosne i Hercegovine, a posebno Bošnjaka koji su rekli ne "VELIKOJ SRBIJI!" To je bio početak stvaranja Armije R BiH, u uvjetima potpune okupacije i apsolutne nadmoći agresora, kako u MTS , tako i ljudstvu.Ova armija će u odbrambeno-oslobodilačkom ratu omogućiti opstanak države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda, kao i svih ostalih naroda koji su Bosnu i Hercegovinu smatrali svojom domovinom.


Okupacija Prijedora,Sanskog Mosta,Ključa...


Kako se agresorska operativno-strategijska napadna operacija otvorene okupacije Bosne i Hercegovine nije odvijala po zamišljenom planu, borba u Bosanskoj krajini i Bihaćkoj regiji je otpočela 15 dana kasnijeu odnosu na ostatak Bosne i Hercegovine.U namjeri da se ostvari direktni kontakt sa Martićevom RSK, jedinice JNA i SDS su tokom aprila i maja 1992.godine pokušavale okupirati Bosansku krajinu. Prva je, 21.aprila 1992.godine , napadnuta Bosanska Krupa, sa ciljem da se "najmuslimanskija" Bihaćka regija odvoji od ostatka Krajine.Poslije dvodnevnih borbi, agresor je uspio okupirati dio grada na desnoj obali Une, ali su snage TO i MUP uspjele organizirati odbranu na lijevoj obali i spriječiti dalje prodore agresora. Općina Prijedor je napadnuta 29.aprila 1992.godine.Grad je, praktično, okupiran bez otpora.Gradiću Kozarcu (90 % muslimani) dat je ultimatum Komande Banjalučkog korpusa "da predaju oružje" i nakon odbijanja branitelja, 24. maja uslijedio je ulazak tenkova i pješadije snaga JNA,dobrovoljačkih jedinica SDS i jedinica milicije. Napadači su odmah pristupili rušenju, paljanju, pljačkanju,ubijanju i odvođenju Bošnjaka u logore.Komandant agresorskog 5. korpusa izvješten je da je u Kozarcu ubijeno 800 turaka, a 1.200 zarobljeno.Zarobljenici su odvedeni u logore "Keraterm" i "Omarska", a preživjelo nesrpsko stanovništvo je –kao u doba Hitlerovog nacizma- svoje kuće i stanove moralo obilježiti bijelim platnom u znak predaje. U Prijedoru,Sanskom Mostu, Bosanskom Novom i Ključu, dobrovoljačke jedinice SDS i JNA su preuzele vlast gotovo bez otpora i odmah započeli odvođenjem nesrba u logore Manjača, Keraterm,Omarska, Trnopolje i Ljubija.Tokom ljeta ovaj je prostor etnički očišćen,civilno stanovništvo protjerano, a oko 20.000 vojno sposobnih muškaraca je zatvoreno u logore gdje su brutalno ubijani. Uzrok ovakvom stanju na tom dijelu BiH je nedovoljna pripremljenost i organiziranost, Bošnjaka i Hrvata za odbranu gdje su bili većinski dio stanovništva.To bi uglavnom bili najznačajniji razlozi izostanaka pružanja otpora agresorskim snagama. No i pored takvog stanja treba napomenuti herojski otpor Bošnjaka iz Kozarca koji i pored poduzetih odbrambenih aktivnosti nisu mogli spriječiti i zaustaviti daleko brojnijeg i nadmoćnijeg agresora. Na ovaj način agresorske jedinice odsjekle su Bihaćku regiju (1.600 kvadratnih kilometara , sa 250.000 stanovnika) i stavile je u potpuno okruženje blokirajući cio prostor s ciljem konačne okupacije.Patrioti ove regije prozreli su njihov plan.Nisu im to dozvolili tokom blokade koja je trajala 1.201 dan.Pružili su herojski otpori nanijeli im velike gubitke, a u završnim operacijama su oslobodili 8.000 kvadratnih kilometara teritorije. Nakon okupacije dijela Bosanske Krupa, agresor sa istoka uspostavlja liniju fronta prema regiji Bihać:Ivanjska-Bosanska Otoka-Bosanska Krupa-Veliki Radić-Grabež-Pritoka-Lohovska brda-Plješevica.S druge strane su bile linije fronta tzv.RSK od Ivanjske- Ćorkovače-Bosanske Bojne-Velike Kladuše-Tržačkih Raštela –Bugara do Plješevice.

Patriotska liga S obzirom na sveukupna zbivanja u tadašnjoj SFRJ 1990., a posebno 1991.godine, rat u Sloveniji i znatno žešće i krvavije sukube u Republici Hrvatskoj, posebno u Vukovaru, Osijeku i Dubrovniku, bilo je sasvim izvjesno da će se ratni požar prenijeti na Bosnu i Hercegovinu. Stoga je bilo potpuno opravdano organiziranje patriotski opredjeljenih građana BiH za odbranu domovine.Na cijelom području tadašnjeg Okruga Bihać počelo se sa organiziranjem vojnih jedinica, pa tako i na području MZ Bužim. Kasnije će se pokazati da je od te jezgre hrabrih i odlučnih mladića iznikla jedna od najboljih brigada Armije Republike Bosne i Hercegovine 105.bužimska krajiška brigada – 505.»Viteška» motorizovana brigada . Već krajem 1991.godine u Bužimu se otpočelo sa pripremema za ono što će uslijediti nekoliko mjeseci kasnije.Skupina hrabrih i odvažnih mladića u poluilegali počinje sa organiziranjem prve vojne formacije.Ostaje zabilježeno da je 08.09.1991.godine na obroncima planine Radoč formiran protivdiverzantski vod (PDV) sastavljen od tridesetak članova Patriotske lige čiji je komandir bio Rasim Šahinović.Jedinica je bila naoružana lakim pješadijskim naoružanjem, ali za te prilike bila je izuzetno vojnički ustrojena. Sastav PDV činili su: Šahinović Rasim-Kamenica,Cinac Husein,Nanić Nevzet-Nevzo,Durić Hamdija –Hama,Durić Senad-Riba,Durić Rasim-Rahonja, Šahinović Husnija-Hunjo, Cinac Hilmija-Hilmo,Malalić Safet-Žabunov, Cinac Zuhdija, Durić Safet-Obrtnik, Bajrektarević Halid, Skenderović Ismet-Iso, Duraković Hasan, Mulalić Muhamed, Šahinović Sead, Duraković Munir, Bajrektarević Asim, Suljić Rasim-Rus, Nanić Zijad,Enver Enko Makić, Duraković Hamdija, Muratović Remzija, Šahinović Sulejman i Aličić Safet.


Formiranje štabova GLAVNI KRIZNI ŠTAB BUŽIM

Po otpočinjanju otvorene agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a na osnovu Odluke Predsjedništva BiH o osnivanju i zadacima kriznih štabova u Bužimu je 04.04.1992.godine održan ZBOR GRAĐANA na kojem su bili prisutni i odbornici Skupštine SDA Bužim na kojem je jednoglasno donesena ODLUKA o osnivanju GLAVNOG KRIZNOG ŠTABA za područje bužimskog područja. GKŠ je od dana osnivanja bio u stalnom zasjedanju, a jedan od prvih zadataka je bio formiranje jedinica TO , jedinica CZ, pomoćnih kriznih štabova i vojne policije.Prvi komandant ŠTO Bužim bio je Esad Velić,a načelnik štaba Izet Nanić. Osnovni zadatak GKŠ je bio ustrojavanje prvih jedinica TO, praćenje situacije na terenu i donošenje pravovremenih odluka u cilju zaštite naroda i teritorije R BiH. 23. jula 1992.godine izvršena jesmotra Prvog odreda TO, 02.augusta smotra Drugog odreda , a 12.augusta i smotra Trećeg odreda TO Bužim.Na dužnost komandanta ŠTO Bužim imenovan je Izet Nanić.


Prvo ratno iskustvo

21.aprila 1992.godine napadnuta je Bosanska Krupa od strane srbočetničkog agresora, a u tim borbama aktivno učešće su uzele i već formirane jedinice sa područja Bužima,Cazina i Velike Kladuše.Prvog dana napada agresor nije uspio ostvariti svoj cilj zbog jakog otpora pripadnika TO i jedinica policije, ali nedostak naoružanja, municije i slab nivo organizovanja primoralo je snage TO i jedinica policije na prelazak na lijevu obalu rijeke Une gdje su konsolidirani i utvrđeni položaji, te zaustavljeno napredovanje agresora u pravcu Cazina i Bužima.Ipak agresor nije uspio u svom konačnom cilju, a svoje prvo ratno iskustvo stekli su i pripadnici PDV i TO iz Bužima.Paralelno s napadom na Bosansku Krupu agresor je otpočeo sa napadima u zoni Združenog odreda Zajednice mjesnih zajednica Bužima, čime je većina snaga ovog odreda bila vezana za svoje položaje tako da nije mogao biti upućen veći broj boraca na krupsko ratište. Ovdje treba posebno napomenuti odnos Okružnog štaba TO sa sjedištem u Bihaću koji je zahtijevao pomoć u ljudstvu od Komande TO Bihać za odbranu Bosanske Krupe.Obzirom da se očekivao napad agresora i na ovaj grad pomoć krupljanima je upućena samo u materijalno-tehničkim sredstvima i municiji. Pored prvih ratnih iskustava,došle su i prve žrtve , a ove borbe su razbijale uvjerenja da rata neće biti i da će sve proći mirno.Ljudi su dolazili do spoznaje da je agresija na BiH u toku i da to nisu trenutni događaji.Konačno se shvatilo da se mora krenuti sa bržom i efikasnijom organizacijom vojnih jedinica na cijeloj teritoriji bihaćkog Okruga.Ubrzano se krenulo sa tim aktivnostima što je počelo davati rezultate nakon formiranja prvih ustrojenih jedinica u svim općinama Okruga. Vrijeme nakon prvih vatrenih okršaja iskorišteno je za vojničko ustrojavanje jedinica TO, njihovo okrupnjavanje i stavljanje pod jedinstvenu komandu.

105.BUŽIMSKA UDARNA MUSLIMANSKA BRIGADA-505.VITEŠKA mtbr.

Komanda Okružnog štaba TO na čelu sa komandantom Hajrudinom Osmanagićem nije priznavala komandu Štaba TO Bužima i Glavni krizni štab Zajednice mjesnih zajednica i pored stalnog insistiranja, ali i pored veoma dobre organizacije i vojničkog ustrojstva kojeg su pokazali borci i starješine TO Bužim .U takvim uslovima bilo je veoma teško raditi na terenu, nije bilo materijalno tehničke pomoći , municije... Takvo stanje je potrajalo sve do augusta 1992.godine kada dolazi, po naredbi Štaba Vrhovne komande, do formiranja Unsko-sanske operativne grupe sa komandom u Bihaću i komandantom Ramizom Drekovićem. Komanda Unsko-sanske operativne grupe postupajući po naredbi Vrhovne Komande izdaje naređenje za formiranje brigada od dodatašnjih pripadnika TO Bužim.Nakon posjete komandanta USOG-e Ramiza Drekovića i k-danta jedinice za specijalne namjene Senada Šarganovića-Šargana komandi ŠTO Bužim izdana je usmena naredba i 15. augusta 1992.godine formirana je 105.BUŽIMSKA MUSLIMANSKA BRIGADA , a za komandanta brigade postavljen je Izet Nanić.Za njegove saradnike postavljeni su : Zijad Nanić,Meho Bašić,Fuad Kalauzović, Ibrahim Cinac,Abid Duraković,Remzija Ičanović,Husein Muratović, Ismet Balčinović, Nurija Bajrektarević, Hamdija Mustafić i Ismet Jusić.Jezgro ove jedinice činila su tri odreda TO Bužim, jedinica sa specijalne namjene "HAMZA" i PDV "GAZIJE". Na dan formiranja brigada je imala 97 oficira, 140 podoficira i 1.250 boraca. Jedinica je bila naoružana lahkim pješadijskim naoružanjem i lovačkim oružjem različitih kalibara. 105.BUMB je imala zonu odgovornosti desno od sela Baštra i lijevo od sela Stabandža u dužini od oko 30 km uz državnu granicu sa R Hrvatskom (tzv.RSK).


KAKO SE KALIO VITEŠKI ŠTIT

"OGANJ" Prva ofanzivna akcija (borba) jedinica 105.BUMB uslijedila je 07.10.1992.godine u rejonu Ćorkovače . Oslobođeno je 50 kvadratnih kilometara teritorije, zarobljene značajne količine naoružanja i municije i likvidirano na desetine neprijateljskih vojnika.Ova akcija pored značajnih rezultata ostaće i upamćena po pogibiji Hasana Durakovića-pripadnika PDV»HAMZA». Do kraja 1992.godine jedinice 105.Bužimske prolaze sva ratišta od Grmuško-srbljanskog platoa, Lohovskih brda i Grabeža sadejstvujući sa ostalim jedinicama Unsko-sanske operativne grupe.To je ujedno bio i početak razbijanja uskogrudnosti i lokalizma što će u kasnijoj fazi narastanja Armije R BiH biti kvalitet od neprocjenjivog značaja. Bužimljani su u tom vremenu pokazali patriotizam i odlučnost o odbrani domovine i svog naroda.

PETI KORPUS ARIJE R BiH

12.oktobra 1992.godine iz Štaba Vrhovne komande stigla je naredba o formiranju petog Bihaćkog korpusa.U sastav 5.korpusa ušle su slijedeće jedinice:

-1.bihaćka pješačka brigada , kasnije 501.bihaćka -2.bihaćka muslimansko-hrvatska pj.brigada, kasnije 502.bihaćka -1.cazinska pješačka brigada , kasnije 503.pbr. -105.bužimska pješačka brigada, kasnije 505.Viteška mtbr. -111.bosansko krupska brigada, kasnije 511.Slavna pbr. -1.velikokladuška -5.bataljon vojne policije -5.mješovita artiljerijska bat. -5.inžinjerijska četa -5.mješovita lahka baterija -Odred za specijalna dejstva -5.logistička baza sa ukupno 589 oficira, 824 podoficira i 8632 boraca. Komanda korpusa brojala je 72 pripadnika od toga 28 oficira,2 podoficira i 42 vojnika.Od dana formiranja pa do kraja rata brojno stanje 5.korpusa kretalo se od 10.000 do 18.000 pripadnika.

Neprijateljske snage angažovane protiv 5.Korpusa:

-15.laka pješadijska brigada iz Bihaća -1.laka pješadijska brigada iz Drvara -17. laka pješadijska brigada iz Bosanske Krupe -6.pješadisjka brigada iz Sanskog Mosta -2.laka pješadisjka brigada iz Mrkonjić – Grada -2.artiljerijski puk -2.inžinjerijski puk -mehanizirane snage jačine jednog puka -2. puk PVO-a -snage vojne policije -logističke jedinice Ukupno oko 30.000 stalno angažiranih neprijateljskih snaga prema Petrom korpusu A R BiH, a kasnije i pripadnici tzv "APZB" izdajnika Fikreta Abdića sa oko 8.000 vojnika raspoređenih u četiri-odnosno, šest brigada. Odnos je bio dva do tri puta veći u korist neprijatelja u ljudstvu , a u naoružanju i 10:1.


"MUNJA 93"

Ako je bitka za Ćorkovaču ostala zabilježena kao prva velika pobjeda boraca Armije R BiH onda će "MUNJA 93" , po opsegu, umijeću, hrabrosti, sistemu rukovođenja i komandovanja i realizaciji u mnogome opredijeliti karakter borbe i 105.Bužimskoj donijeti jedan prepoznatljiv imidž. U svakom slučaju to su najbolje zaptamtili malobrojni preživjeli četnici koji su toga dana imali sreću i izvukli živu glavu. Akcija "MUNJA" je pripremana u strogoj tajnosti i samo su direktni učesnici znali pojedinosti, ali ne i sve što se akcije tiče.Sjećam se i danas da je pred samu akciju bilo govora da ni komanda tada već formiranog 5.Korpusa A R BiH nije znala za ovu operaciju. Za izvođenje napada formirano je šest borbenih grupa sa ukuono 360 boraca i starješina.Napad je otpočeo tačno u 06.00 sati 11.januara 1992.godine na potezu Ćorkovača-Nikolića glavica-Adamovića glavica – Landupi-škola Banjani – Kedića glavica (tt 450).Dvije borbene grupe ubačenu su na pravcu Kruška-Bulećeni .Iza četnički položaja ubačene su specijalne jedinice "HAMZE" i "GAZIJE" (ojačane odjeljenjem iz bosanskokrupske brigade) preko objekta Kurijen, južno od Kukuljice i na pravcu prema selu Bulećani sa osnovnim zadatkom da spriječe prolaz agresorskih interventnih snaga prema prednjem kraju odbrane, te sprečavanja povlačenja sa prednjeg kraja u dubinu teritorije.Ostvaren je planirani faktor iznenađenja jer su borbene grupe na znak jedinstveno i istovremeno udarile na sve vatrene tačke agresora, a ubacivanjem u zaleđe potpuno su odsječene četničke jedinice na prednjem kraju i statvljene u okruženje. Na prednjem kraju agresor je imao ojačani bataljon iz Novigradske brigade, dobro utvrđen i naoružan.Kada uzmemo u obzir činjenicu da je jedan dio boraca 105.BUKB u akciju krenuo sa desetak metaka i lovačkim naoružanjem, moramo se zapitati da li je moguće da 360 slabo naoružanih boraca može poraziti ojačani bataljon ??? Ako razmišljamo logikom vojnika koji primjenjuje šablonsku taktiku ratovanja onda je to nemoguće. Međutim, tajnost priprema, osposobljenost, veliki moral, faktor potpunog iznenađenja i odlučnost rezultirali su velikim uspjehom. Bliži zadatak je veoma brzo obavljen i uspostavljena je linija odbrane.Žestoke borbe su se vodile u rejonu Banjanske škole ,Kedića glavice, Lovrića ali i u dubini oko sela Bulećani. U borbama je poginulo oko 150 neprijateljskih vojnika, zarobljene značajne količine naoružanja i municije i četiri agresorska vojnika.Od ratnog plijena treba izdvojiti top ZIS 76 mm, PAT 20/3, PAT 20/1, dva minobacača 120 mm,sedam minobacača 60 mm, tri BST-a, oko 170 automatskih i poluautomatskih pušaka, granata različitih kalibara i municije. Posebno treba izdvojiti i silovite kontraudare srbočetničkih snaga koje su trajale sve do kraja mjeseca januara ali su hrabri borci 105.BUKB uspjeli obraniti zaposjednute položaje, pa je agresor odustao od te namjere već je nastavio sa granatiranjem naseljenih mjesta i prednjeg kraja naše odbrane. Dostignuti položaji se nisu mijenjali do slijedeće ofanzivne akcije ovih boraca. U ovim borbama poginulo je 17 naših boraca, 38 ih je ranjeno, a teško je ranjen jedan od najboljih komandanata bataljona Hasan Musić-Musa koji je podlegao zadobijenim ranama desetak dana kasnije u RMC Bihać.


Izvor:Arhiva Informativne službe 505.Viteške brigade Bužim Foto:Agan Skenderović Braco

[izmijeni] Turizam

Stari grad
Uvećaj
Stari grad

Turizam u Bužimu je veoma raznolik. Iako nemaju rijeku, Bužimljani su ponosni na izvor ljekovite vode - Svetinja. Izvor se nalazi 12 km istočno od Bužima, nadomak starog grada Cavnika. Voda pocinje da teče u određeno vrijeme svake godine oko podne, obicno 6. maja, te se ta ista voda zahvata sa tog izvora i nakon 24 sata upotrebljava za liječenje vida. Ako odlučite da vikend provedete na Ibret izvoru - Svetinja, tom najčudnijem prirodnom fenomenu u našoj domovini, u okruzenju autentičnog prirodnog ambijenta, doživjet ćete nešto sasvim novo, a vaš aktivni odmor bice potpun. Od svega ovog Bužimljani su izgradili kult autentične bosanske duhovnosti koja izražavanje u svojoj kuturi stalno dovodi u harmonični sklad sa prirodom.


Općina Bužim je jedna od osam općina Unsko Sanskog Kantona i nalazi se na sjeverozapadnom dijelu sjeverno-zapadnog dijela teritorije Unsko sanskog kantona. Zauzima površinu od 130,24 km. Graniči se sa općinom Cazin, Bosanska Krupa, Velika Kladuša i Dvor u susjednoj R Hrvatskoj. Broj stanovnika u općini procjenjuje se na 18.251 stanovnik. Područje općine najvećim dijelom je na nadmorskoj visini 200 do 300 m, sem sjeverozapadnog dijela dominantnim vrhom Radoč 629 m/n.v. i 603 m/n.v. Ćorkovača. Što se tiče rijeka i jezera općina Bužim s okolinom bogata je površinskim i podzemnim vodama, isto je oslovljeno geološkim sastavom zemljišta i klimatskim faktorima. Također na području općine je stvorena vještačka akumulacija koja predstavlja "zelenu oazu « i ista je poribljena sa ribom – šaran-. Ima funkciju riborevira kao zona za rekreaciju, kupanja (pogodnost vožnje čamcem), tzv. «bužimsko jezero". Na području MZ El. Rijeka i Čava postoje još dobro ne istražene pećine.

[izmijeni] Komunikacijski podaci

Područje općine Bužim se povezuje sa drugim općinama sa regionalnim putem RP 401A bosanska Otoka – Bužim – Velika Kladuša i RP 401 B Gornji Brigovi- Konjodor- Cazin. Isto tako bitno je istaknuti da pored gore navedenih putnih komunikacija povezivanje sa drugim općinama se ostvaruje i lokalnim putevima. Obzirom na važnost putne komunikacije RP 401A isti se nalazi u postupku kategorizacije puta u magistralni put.Jedna od bitnih budućih saobraćajnih komunikacija je lokalni put Bužim-Bućevci koja povezuje državu BiH sa RHrvatskom preko malograničnog prelaza "KEKIĆ". Ista se dalje oslanja preko naselja Žirovac, na komunikaciju Bos.Novi-Sisak. Sa aktiviranjem malograničnog prelaza "KEKIĆ" ostvarila bi se bolja povezanost sa Sarajevom na istoku i Zagrebom na zapadu.

[izmijeni] Ugostiteljski objekt (Restorani sa kapacitetom)

Ugostiteljska djelatnost u općini predstavlja važan segment privređivanja i obavlja se u slijedećim objektima: restorani, pizzeria, caffe barovi, diskoteke te ostale ugostiteljske djelatnosti.

Od restorana :

  • kapacitet od 70 mjesta ima jedan restoran
  • kapacitet od 30 mjesta ima jedan restoran
  • kapacitet od 20 mjesta imaju tri restorana.


[izmijeni] Bazeni

Na području općine Bužim u naselju Konjodor od strane privrednog društva izgrađen je otvoreni bazen sa pratećim ugostiteljskim sadržajem.

[izmijeni] Izletišta

Trenutno izletište u općini je locirano u Čavi- Svetinji. Već duži niz godina postoji ideja da se u stilu hotelskih bungalova izgradi odmaralište sa pratećim sportskim sadržajima jer se radi o vrlo privlačnoj destinaciji ako se uzme da izvor Svetinja predstavlja "prirodni fenomen" koji je u prošlom sistemu posjećivalo svakog 6. maja oko 4.000 - 5.000 posjetilaca, onda i te kako zauzima posebno mjesto u turističkoj ponudi. Također kao što je navedeno da vještačka akumulacija predstavlja "zelenu oazu" , te je pogodna za izletišta i rekreaciju.

[izmijeni] Flora i fauna

S obzirom na geografski položaj Bužima i reljefnog oblika sa istaknutim brdovitim predjelom i naizmjeničnom izmjenom kotlina je vegetativno bogato područje. U vegetativnom obliku najraznovrsnije biljne zajednice sastoji se od bijelog i crnog bora, hrasta kitnjaka koji je po kvaliteti II na Balkanu u donjem spratu ovih zajednica dominiraju mahovine i žbunsko grmlje.

[izmijeni] Lovačko društvo

Lovačko društvo "Lovac" Bužim je osnovano 31.10.1995.godine. Pod drugim nazivima, koji su se mijenjali, društvo egzistira od 1952.g. uz pauzu u periodu 1992.-1995.g. Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu BiH na nadmorskoj visini od 136-629 m. Površina lovišta 12.996 ha. Lovno produktivna površina: 11.054 ha. Lovno neproduktivna površina: 1.942 ha.

Lovačko društvo je podijeljeno u pet sekcija:

  1. Sekcija Varoška Rijeka
  2. Sekcija Bužim
  3. Sekcija Dobro selo
  4. Sekcija Konjodor
  5. Sekcija Mrazovac

Lovište je ograničeno prirodnim granicama, a dobro je otvoreno kada su u pitanju saobraćajnice, jer postoji mnoštvo puteva javnog saobraćaja, seoskih, šumskih i drugih nekategorisanih puteva.

Od lovno tehničkih objekata društvo raspolaže sa:

  1. Lovački dom u samom centru Bužima
  2. Lovačka kuća Bućevci
  3. Lovačka kuća Radoč
  4. Lovačka kuća Veliko brdo – Brdarevac
  5. Lovačka kuća Dobro selo – Svetinja
  6. Lovačka kuća Konjodor

Sve kuće su dovršene, imaju priključenu vodu i struju izuzev lovačke kuće Konjodor koja je gotovo dovršena i u ovoj će godini i ona biti kompletno opremljena.

Od lovno uzgojnih objekata društvo raspolaže sa slijedećim:

  1. Sekcija Varoška Rijeka – 1 hranilište i 2 čeke.
  2. Sekcija Bužim- 4 hranilišta i 1 čeka
  3. Sekcija Dobro selo – 2 hranilišta i 1 čeka
  4. Sekcija Konjodor – 2 hranilišta i 1 čeka
  5. Sekcija Mrazovac – 4 hranilišta i 1 čeka.

Sezona lova : počinje početkom mjeseca oktobra i traje do početka januara ( divlje svinje, zec, lisica), a juli i august su predviđeni za lov srneće divljači.

[izmijeni] Kulturno historijski sadržaji

Srednjovjekovni grad Bužim sazidan je u XII stoljeću 1251.g. Sastoji se od jedne donžon kule i gradskog obora u XV stoljeću grad mijenja u potpunosti svoj izgled. U međuprostoru između gornjeg i donjeg grada početkom XIX stoljeća nalazila su se 22 objekta bosanske stambene arhitekture. Stari grad pruža vrlo raznovrsne mogućnosti prezentacije, počev od najjednostavnijeg načina organizovanog turističkog obilježja grada uz njegovo predanje o njihovoj historiji, značaja, arhitektonskim karakteristikama te idealnog rješenje potpune obnove starog grada Bužima, koji uz staru džamiju predstavlja osnovne vrijednosti svog vremena. Bitno je napomenuti da stara tvrđava Bužim i stara džamija predstavljaju zaštićena spomen obilježja i kao takvi su proglašeni kao zaštićeni nacionalni spomenici u BiH.

[izmijeni] Vjerski objekt

Na području ove općine ima cca 20 vjerskih objekata ( džamija), jedna od njih je locirana na Starom gradu i spada među najstarije džamije na Balkanu, te je ista proglašena kao zaštićeno nacionalno obilježje.

[izmijeni] Kulturne institucije

  • Muzej soba - 505 Viteške bužimske brdske brigade. Ideja o osnivanju, a apliciran je projekt za gradsku biblioteku.

[izmijeni] Zastupljeni vidovi turizma

Turizam kao privredna odnosno uslužna grana u sadašnjem trenutku zastupljena je kroz oblike ugostiteljskih usluga ( kafane, diskoteke, restorani, cafe barovi) te u vidu takmičarskog duha sportskog ribolova, lovstva, bazen za plivanje, kao i niz drugih kulturno- umjetničkih aktivnosti.

 
Administrativna podjela Bosne i Hercegovine
Zastava Bosne i Hercegovine