Dževdet Vrebac
From Wikipedia
![]() |
u skladu sa policom Wikipedije o radovima u javnom domenu i slobodnom dokumentacijom.
Pogledajte stranicu za razgovor za više informacija. |
Preuzeto iz članka u 'Oslobođenju', koji je napisao Hajro Gromlić, u broju od 12.03.2004.g
Među Livnjacima jedan od najpoznatijih je 82-ogodišnji penzioner hadži Dževdet Vrebac. Nema nijednog starijeg građanina Livna, pa i cijele općine, da ne zna tog visokog, mršavog ali vitalnog starca. Zbog njegovog izgleda niko mu ne bi dao 82 ljeta.
Hadži Dževdet je živa historija Livna, okoline pa i dalje. Ako je bilo ko došao u Livno da obavi kakav posao vezan za kulturu, školstvo, zdravstvo, istoriju, privredu, arheologiju, vjeru i vjerske objekte, pisci, reporteri, filmadžije, te mnogi drugi dobijali su od njega vrlo pouzdane i dragocjene podatke. I mi smo se uvjerili u njegovo znanje i odlično pamćenje, jer nam je kao od šale redao događaje, datume, imena policajaca, žandara, hamala, telala, imama, fratara i popova, baraba i kavgadžija.
Osnovnu školu je završio u Livnu, kao i Građansku trgovačkog smjera. Dobro se sjeća svoga prvog učitelja Muharema Šeremeta, zvanog Mušica. Spominje nam imena svih profesora, nastavnika, vjeroučitelja, podvornika. Po završetku Trgovačke škole upisuje se u Trgovačku akademiju u Sarajevu. Najradije se sjeća profesora njemačkog jezika Princa, jer i sada dobro govori njemački jezik, a služi se i francuskim i talijanskim.
Dok nam veoma živo priča svoje školovanje i život, počesto prekine recitovanjem neke pjesme na raznim jezicima, a Kur'an citira na arapskom. Još i danas zna prvu pjesmu koju je naučio u prvom razredu: "Ja sam đače mlado." Dobro mu je u sjećanju ostao i hodža koji je predavao vjeronauku u osnovnoj školi hafiz Ejub-efendija Fehimović, koji nije volio Dževdetove nestašluke.
Po završetku Trgovačke akademije 1941. odlazi u Gračanicu gdje radi kao pripravnik u Šerijatskom sudu. Njemačka racija ga hapsi 20.9.1944. i sa mnogima odvodi u Osijek, odakle uspijeva pobjeći. Vraća se u Gračanicu i po ulazu partizana radi u Komandi mjesta, kao referent za mobilizaciju i regrutaciju. Potom je prekomandovan u svoje Livno 1946. Radi u Vojnom odsijeku, gdje je juna 1946. i demobilisan. Odmah počinje da radi u Sreskom sudu kao šef sudske pisarnice. Poslije vjenčanja sa Mostarkom Sidikom Lakišić, koja je radila kao gruntovničarka, 1957. prelazi za šefa Općeg odsjeka, a kasnije u Imovinsko-pravnu službu sve do penzionisanja.
Sa pune 43 godine radnog staža sada prima mizernih 210 KM. Ne ljuti se hadži Dževdet, pa kao za sebe, kaže: "Ima i gorih od mene." Uvijek je bio pravi vjernik i želja mu je bila da ode na hadždž. Dugo je štedio novac za put, ali su mu lopovi provalili u kuću i odnijeli svu ušteđevinu... No ove godine zahvaljujući donaciji jednog arapskog bračnog para, zajedno sa još jednim Livnjakom obavio je hadždž.
Poimenično hadži Dževdet nabraja Livnjake koji su u prošlosti obavili hadž. Prvi Livnjak koji je otišao bio je slavni mujezin Lala-pašine džamije Jusuf Livnjak, sin Muhamedov, koji se bavio astronomijom i smatra se prvim i najstarijim astronomom u našim krajevima. U svom Putopisu na hadž, hadži Jusuf kaže da je na hadž krenuo u petak, 22. džumadel-ula, odnosno mjeseca hazira, 1024. (20.6.1615.), a stigao u Meku 3. ramazani-šerifa (26.9.1615.). Toliko je otprilike trajao i povratak brodom preko Kaira. I Dževdetov dedo, hadži Arif Kamber, bio je na hadžu, o čemu svjedoče levha i Kur'an koje pažljivo čuva kao dragu uspomenu.
Sam Dževdet oduševljen je putem na hadž. Bio je najstariji, pa su ga svi zvali dedo. U detalje nam je pričao kako su prošli kompletni obredi u Meki, Medini, Arefatu, Uhudu i Mini, gdje su bacali pjesak u znak sjećanja na Ibrahima Pejgambera, koji je na tom mjestu bacao pijesak na Šejtana i otjerao ga. Sa hadža je prijateljima i poznanicima donio razne poklone. Za sebe je donio ihram (ogrtač) u kome je vršio vjerske obrede i Kur'an. Na kraju kaže: "Nije mi žao da odmah umrem."