Nadalina

From Wikipedia

Pjeva: Oliver Dragojević , govori: Boris Dvornik


Ovo van je štorija o Nadalini,

more biti da vi znate Nadalinu, a?

Sva puca od lipote,

a jema je da van pravo rečen ča i vidit,

smantala bi ona i većega muškardina

a di neće ovakega karonju ka ča san ja,

a najskoli kad pere noge u dvoru;

Ajme!


Kad Nadalina noge toča

srid dvora u maštilu,

jo, ke beleca, ke finoća,

inšempja mladost cilu!

Svi gledaju u noge bile

uz bačve, karatile,

jer slaja je od zrileg voća

kad Nadalina noge toča!


Nadalina, Nadalina,

da si moja, Nadalina!

Jemala bi muškardina

Nadalina, Nadalina!


Jo, da mi je onoga slatkoga od fešte,

rožadi, galetini, mandulati, torte, krokanti

ni ništa slaje od slatkoga

more bit da je samo slaja Nadalina

cili dvor zamiriše i poludi

kad ona pravi slatko;

Ajme!


Kad Nadalina misi sla´ko

u dane isprid fešte

jo, da je vidit bar na kratko,

ča skriva ispod vešte

jer slaka je ka cukar fini

dok leti po kužini

i rado bi je jema svako

kad Nadalina misi sla´ko!


Jaja se, to cili svit zna,

moredu spravjat na mali milijun način:

i u šorbulu i na joko i sirova,

a može ih se i u tvrdo i u meko,

i u gusto i u ritko,

i sa svon mogućon spizon mutit,

al’ kad Nadalina muti jaja

kadi špatije

to je prava fešta od jaja;

Ajme!


Kad Nadalina muti jaja

zamuti pamet svima

i svakin danon sve je slaja

ka gucaj dobreg vina!

Na sebi jema sve na rige

iz ćaćine butige

i svi je želu, bez retaja

kada Nadalina muti jaja!


Aj, ča vaja poć leć,

finila je i ova,

al’ kad Nadalina greje leć,

to pari ka da cvit počiva u cviću;

Ma da mi je koji put vidit

kako se ono uvučije u posteju

i kako sva zamiriši

noć zasvitli, cvrčci počnu pismu

Nadalina, Nadalina!


Kad Nadalina gasi sviću

kraj otvorenih škura

jer lito je i sve u cviću

a malo noćni ura.

Pod ponistru tad momci stanu

i naprave galamu

da poželu jon pismon sriću

kad Nadalina gasi sviću!


Nadalina, Nadalina,

bi’ ćeš moja

Nadalina!