Stefan Lazarević

From Wikipedia

Stefan Lazarević je bio srpski knez(1389-1402)i Despot(1402-1427), sin kneza Lazara i knjekinje Milice. Stefan je rođen 1377. godine u Kruševcu. Umro je 1427. godine u Crkvinama kod Mladenovca i sahranjen je u svojoj zaduzbini, manastiru Manasiji (Resava).

Ratnik po dužnosti, viteški obučavan i vješt u komandovanju, a po opredjeljenju pjesnik, širokog obrazovanja, bio je jedan od najuglednijih od dvadesetčetvorice ritera Zmajevog reda, veoma poštovan i uvažen među evropskom vlastelom.

Imao je ogromnu biblioteku u kojoj je, osim slovenskih i poučnih tekstova bilo filozofskih spisa i knjiga iz historije i poezije. Njegova zadužbina, manastir Manasija bila je umjetničko stjecište slikara, pisaca, pjesnika, pripovjedača, gdje je nastala i čuvena Resavka prepisivačka škola.

Čitao je i pisao na staroslovenskom, prevodio sa grčkog, a sasvim je izvjesno da je vladao i latinskim jezikom.

Svoje književno stvaralštvo Stefan Lazarević započinje po povratku iz Angore. Njegov prvi sačuvan tekst je "Pohvalno slovo Knezu Lazaru" ,napisan 1403./4. godine i govore o Vidovdanu u Vazneseinjskoj crkvi u Ravanici. Drugi sačuvani tekst je iz 1404.godine. To je natpis na mramornom stubu na Kosovu.

Najznačajniji despotov književni rad, Slovo Ljubavi, poetska poslanica vjerovatno upućena bratu Vuku Lazareviću kao poziv na pomirenje, jedan je od najljepsih tekstova srpske književnosti, napisan 1409. godine. Ukupno ima deset strofa čiji inicijali daju akrostih Slovoljubve.

Godine 1412. da bi dao značaj rudarstvu i podržao njegov razvoj, Stefan je izdao zakon o rudnicima.

Srpska pravoslavna crkva slavi "Svetog Stefana Lazarevića, despota srpskog", na dan 1. augusta (19.jula), zajedno sa njegovom "Svetom majkom knjeginjom Milicom-monahinjom Evgenijom (Velikošimnicom Jefrosimijom)".


[izmijeni] Hronologija

Poslije pogibije velikomučenika kneza Lazara na Kosovu polju, 1389. godine Stefan Lazarević postaje knez. Knjegijna Milica, ostavši udovica sa dvojicom maloljetnih sinova i pet kćeri, preuzima brigu o vodjenju države. Da bi se zastitila od nasrtaja Mađara sa sjevera, stupa u vazalni odnos sa Turskom i to potvrđuje davanjem sulatanu Bajazitu kćerku Oliveru za ženu.

Godine 1393. knez Stefan Lazarević puni 16.godina i njegova majka, Milica, predaje mu ostatak srpskih zemalja na upravljanje i brigu a ona se povlači u svoju zadužbinu Ljubostinju.

Priznavši vrhovnu vlast sultana Bajazita, Stefan Lazarević učestvuje u bitkama na Rovinama 1395.god., kod Nikopolja 1396.u bosanskom pohodu 1399.i u Angorskoj bitci 1402. godine.

Po povratku iz Carigrada, gdje 1402. dobija titulu despot, poslije carskog najviše vizantijsko dostojanstvo, sačekuje ga na Kosovu kod Tripolja i napada sestrić Đurač Branković.

Iz tog sukoba despot Stefan izlazi kao pobjednik.

Godine 1403. Stefan Lazarević prelazi u Beograd. O Beogradu kazuje: Došavši, nađoh najkrasnije mesto od davnine, preveliki grad Beograd, koji je po slučaju razrušen i zapusteo, sazidah ga i prosvetih presvetoj Bogomateri.

Godine 1408 despotov mlađi brat Vuk Lazarević sa setrićima Brankovići, obraća se sultanu Sulejmanu za pomoć protiv Stefana. Poslije dugih i kravavih borbi Vuk Lazarević i sestrić Lazar Branković ginu 1410. godine, sultan Sulejman 1411.god., a Grgur Branković umire kao monah Gerasije. Preživjeli su samo Đurač Braknović i Stefan Lazarević. Njih je uspjela da izmiri 1412.god. Marija Brankovic,starija sestra despota Stefana Lazarevića i majka Đurača Brankovića.

Stefan je 1413.porazio sultana Musu ispod Vitose, i od novog sultana Mehmeda I dobio Srebrenicu u Bosni i oblast izmedju Sofije i Niša.

Balsa III, sin Jelene Balsić i despotov sestrić, dolazi u Srbiju i ujaku despotu Stefanu predaje na upravu Zetu sa čim se u prvoj četvrtini XV vijeka ujedinjuju oblasti kojima su vladali Stefan Lazarević, Đurač Branković i Balsa III.