Televizija
From Wikipedia
Reč televizija dolazi od grčke reči tele - daleko i visio - gledanje, pogled. Televizija je telekomunikacijski sistem za emitovanje i primanje pokretnih slika i zvuka sa velikih daljina. Ovaj pojam se odnosi na sve aspekte televizijskog programa i transmisije, takođe.
Sadržaj/Садржај |
[edit] Počeci
Glavni članak: Historija televizije
Počeci današnjih televizijskih sistema datiraju od vremena kada je Willoughby Smith godine 1873. otkrio fotokonduktivitet kemijskog elementa selenija, te otkrića skanirajućeg diska od strane Paula Nipkova godine 1884. Svi praktični televizijski sistemi koriste fundamentalnu ideju da se prizor skanira kako bi se kroz određeno vrijem reprezentirao preko signala. Ta reprezentaciju prima uređaj koji će obrnuti proces skaniranja. Konačni uređaj, televizor, koristi ljudsko oko koje će rezultat tog procesa protumačiti kao koherentnu sliku.
Dok su elektromehaničke tehnike televizijskog projenosa slike bile razvijene prije drugog svjetskog rata, uglavnom od Charlesa Francisa Jenkinsa i Johna Logie Bairda, televizijski sistem koji se u potpunosti koristio elektronijom je razvijen od strane Philoa Taylora Farnswortha, Vladimir Zworykina i drugih te je omogućio masovnu distribuciju televizijskih programa. Nakon godina eksperimentalnog emitiranja koje su se mogli gledati samo u posebno opremljenim kućam, komercijalna televizija je počela s radom u SAD i Velikoj Britaniji prije drugog svjetskog rata.
Prve televizijske emisije koje odgovaraju modernoj definiciji (više od 240 linija) su emitirane u Velikoj Britaniji 1936. Tzv. "Sistem A" je koristio 405 linija.
Dok je u Britaniji, a kasnije i u drugim zemljama, monopol nad televizijom imala država te emitiranje televizijskog programa financirala iz budžeta i televizijske pretplate, dotle se u SAD televizija razvijala preko privatnih televizijskih stanica, a program je financiran preko reklamiranja.
[edit] Tehnologija
[edit] Elementi televizijskog sistema
Elementi jednostavnog televizijskog sistema su:
- Izvor slike - ovo može biti kamera za direktni prijenos ili skaner leteće točke za prijenos filma
- Izvor zvuka.
- Odašiljač, koji modulira jedan ili više televizijskih singala s informacijama o slici i zvuku.
- Prijemnik koji prikluplja signale slike i zvuka iz televizijske emisije.
- Televizijski uređaj (televizor), koji pretvara električne signale u sliku u zvuk.
Praktični televizijski sistemi uključuju opremu za izbor različitih izvora slike, miksanje slika iz nekoliko izvora odjednom, ubacivanje prethodno snimljenih video signala, sinkroniziranje signala iz više izvora te direktno generiranje slika iz kompjutera u svrhu identifikacije stanice. Odašiljanje se može obavljati preko zemaljskih odašiljača, preko metalnih i optičkih kablova, odnosno preko radija i sinkronih satelita. Svuda u sistem se mogu ubaciti digitalni sistemi kako bi osigurali bolji kvalitet odašiljanja slike, smanjile njegov bandwidth, donijele posebne efekte ili osigurale prijenos signala od neželjenih korisnika.
[edit] Tehnologija prikaza slike
U posljednje vrijeme se, zahvaljujući napretku tehnologije, televizori koriste nekoliko načina na kojima se prikazuje slika na ekranu:
- CRT, najstariji i najrasprostranjeniji način, temeljen na katodnoj cijevi koja čini srž većine televizora.
- stražnja projekcija
- LCD i plazma
Potonja dva su u posljednje vrijeme počeli istiskivati klasične CRT televizore u modernim industrijskim zemljama.
[edit] Analogna televizija
Danas (krajem 2005. godine) još uvijek prevladavajuća tehnika emitiranja, u većini država svijeta.
- PAL - prenosi se 50 poluslika u sekundi koje imaju 625 linija
- SECAM - prenosi se 50 poluslika u sekundi koje imaju 625 linija
- NTSC - 60 poluslika s 525 linija
[edit] Digitalna televizija
Tehnologija koja dolazi, emitirana bilo putem satelita, zemaljskih odašiljača ili kabelom. Postiže se veća rezolucija slike od analogne TV (525/625 linija analogna - 720 linija naviše HDTV). Princip televizije sa slikom u boji zasniva se na pojavi (poznata iz fizike)da se sve boje i njihove nijanse mogu dobiti miješanjem svjetlosti iz tri izvora, od kojih svaki šalje svjetlost jedne od slijedećih boja: crvena, zelena i plava.
[edit] Format televizijske slike
Format slike se u oblasti televizije odnosi na omjer između dužine i širine slike na televizijskom ekranu.
Iako je John Logie Baird koristio format 3:7, a BBC od 1936. do 1950. koristio format 5:4, sve donedavno je standardni format slike bio 4:3. Razlozi za to su bili uglavnom tehnološke prirode, odnosno ograničenja koja je nametala proizvodnja katodnih cijevi, odnosno njihovo smještanje u praktične televizijske aparate po domaćinstvima. Drugi važan razlog za format 4:3 bio je taj što ga je holivudska filmska Akademija 1930-ih - neposredno prije razvoja komercijalne televizije u SAD - ustanovila kao standardni format za igrane filmove.
Međutim, od 1950-ih, otkako su u Hollywoodu, a i drugdje, ustanovljen widescreen formati filmske slike, postavlja se pitanje kako filmove prikazivati na televizijskom ekranu.
Tek je razvoj digitalne tehnologije krajem 20. vijeka omogućio da se počnu proizvoditi praktični televizori s mogućnošću prikazivanja slike u formatu slike 16:9, pa se postupno taj format ustanovljava kao novi televizijski standard.
[edit] Dodatna televizijska oprema
- igraće konzole
- video-rekorder
- satelitski receiver
- satelitski i kablovski dekoder
- DVD player
- DVD-rekorder
[edit] Sadržaj
Sadržaj koji emitira pojedina televizijska stanica ili mreža se naziva televizijski program. On se sastoji od specifičnih televizijskih emisija, ali se najčešće dijeli na:
- informativni program (čiji su najčešći oblik televizijske vijesti);
- zabavni program koji se najčešće sastoji od specifičnih zabavnih emisija raznolikog sadržaja. Također može imati posebne podvrste kao što su:
- sportski program, koji se najčešće sastoji od prijenosa ili snimki sportskih natjecanja;
- muzički program, koji se sastoji od različitih emisija čiji je glavni sadržaj muzika, najčešće zabavna;
- dramski program, koji se najčešće sastoji od dramskih sadržaja specifično kreiranih za televiziju; neke TV-kuće ponekad inzistiraju i na specifičnom humorističkom programu.
- filmski program, koji se sastoji od emitiranja igranih filmova.
- Kulturno-obrazovni program, koji se sastoji od emisija kulturnog i obrazovnog sadržaja. Kao posebna podvrsta u tu kategoriju spada i specifični program za djecu i omladinu, čija je glavna svrha odgoj djece.
Sadržaj televizijskog programa najčešće ovisi o vlasniku i načinu financiranja rada televizijske stanice ili mreže, o zakonima, običajima i kulturnim standardima područja na kome se emitira program te o ciljanoj publici. Tako u sadržaju televizijskog programa TV-kuća u državnom vlasništvu ima daleko više kulturnih, obrazovnih i političkih sadržaja nego kod privatnih TV-kuća koje zabavnim sadržajima nastoje privući što veću gledanost, te tako postići veću cijenu TV-reklama.
Razvoj satelitske, kablovske i digitalne tehnologije je 1980-ih doveo do stvaranja posebnih TV-kuća i mreža koje su se mogle koncentrirati na emitiranje isključivo jedne vrstu programa. Najpoznatiji primjeri su CNN koji emitira informativni, MTV koji emitira muzički, Eurosport koji emitira sportski te Discovery Channel koji emitira obrazovni program.
[edit] Vidi još
[edit] Sadržaj TV-programa
- Televizijske vijesti
- Televizijska reklama
- Televizijska drama
- Televizijska komedija
- Televizijska serija
- Televizijski film
- Reality televizija
- Televizijski program
- Telenovela
- Mini-serija
Ovaj članak je u začetku. Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |