Marko Bulat

From Wikipedia

Marko Bulat je srpski muzičar rođen 21. aprila 1973. godine u Smederevu.

Kao dete vojnog lica često je menjao sredinu stanovanja od Smedereva do Vrhnike u Sloveniji da bi se 1982. godine konačno stalno nastanio u Beogradu.

Za muziku i umetnost je pokazivao interesovanje u ranoj mladosti ali prvi konkretan korak ka ostvarenju nekog od ciljeva vezanih za umetnost desio se tek po završetku srednje škole kada Marko pokušava da upiše likovnu akademiju. To mu ne polazi za rukom ali njegov talenat za umetnošću nam dokazuje mnoge slike, portreti, ikone koje je naslikao kao i njegova muzička karijera.

Ubrzo odlazi na odsluženje vojnog roka i po povratku slučajno i spontano počinje njegova muzička karijera. Veličina njegovog karaktera i volje tada se prvi put pokazuju kada je započeo rad na splavu "Lukas" te 1993. godine posle Ace Lukasa čije se reci i danas prepričavaju: "Marko je jedini imao čuku da posle mene uzme mikrofon u ruke i zapeva na Lukas-u".

Od samog početka svog rada Marko počinje da gradi sopstveni imidž koji zadržava i danas a kao plod njegovog rada, talenta i upornosti već 1996. godine posle samo tri godine pevanja izlazi njegov prvi album "Srebrne kiše", u izdanju "Centroscene". Ubrzo se izdvajaju pesme "Ritam oko", "Pesma tužnih ratnika", "Vino", "Dunav", koje se i danas u jedan glas pevaju na Markovim nastupima.

Pored splava "Lukas", Marko radi i na nekoliko splavova i klubova i tada mu novinari i publika pripisuju epitet najboljeg organizatora splavarske i klupske svirke u gradu.

Vec 1997. godine, Marko izdaje drugi album "Dete sreće" u izdanju "Centroscene" i "PGP RTS" koji je po mišljenju mnogih jedan od najsadržajnijih i najboljih albuma izdatih te godine. Marko se prvi put pojavljuje kao kompozitor i autor nekih tekstova. Sa albuma se izdvajaju pesme "Svanulo je svanulo", "Dete sreće", "Ela Ela", "Eno dole u kafani", "Imao sam konja vrana". Koliko su te pesme kvalitetne govori činjenica da su danas nezaobilazni deo Markovog i repertoara njegovih kolega. Svaka Markova svirka se završava pesmom "Svanulo je svanulo" koju Marko peva u jedan glas sa publikom.

Marko tada pravi pauzu što se izdavanja albuma tiče ali ne i što se tiče svirke jer pored Beograda kreće i na gostovanja po Srbiji i Crnoj Gori. Na nastupima se od 1999. godine peva pesma "Prijatelji, braćo, kumovi" koja najavljuje da ce dugo očekivani treći album biti nešto sasvim posebno. To se i događa 2003. godine kada Marko izdaje album "Prijatelji, braćo, kumovi" koji potvrđuje da ga je vredelo čekati i ubrzo se na albumu izdvajaju još i pesme "Srce puno tuge", "Zašto volim te", "Gospod dolazi", "O da li znaš"... Na ovom albumu Marko potrvđuje svoj talenat i pojavljuje se kao kompletan autor nekoliko numera.

2005. godine Marko je izdao četvrti album "Ne postoji sutra" u izdanju "PGP RTS". Album je posvećen Markovom tragicno nastradalom prijatelju Marku Todoroviću. Album je još uvek nov i aktuelan pa ćemo ostaviti da Vi date komentar o njemu. Album je drugaciji od svih do sada ali opet dosledan onome što Marko godinama radi.

O markovom radu, ljubavi prema pevanju i publici kao i skromnosti govori to da i pored četiri izdata albuma i dalje radi tri dana u Beogradu i da jedan ili dva dana gostuje po Srbiji i inostranstvu kao i izjave novinama "Nikada neću biti zvezda", "Kafanu i publiku nikada neću napustiti"...

Marko je muzičkoj sceni od 1993. godine i u prilog tome govori jedna od njegovih pesama:

"Mnogo njih od mene ode, još se mnogi novi rode, a Ja još uvek postojim, i nikoga sem Boga više se ne bojim...

Drugi jezici-Други језици