Dinastija Qing
From Wikipedia
Historija Kine | ||||||
3 Suverena & 5 Careva | ||||||
Dinastija Xia | ||||||
Dinastija Shang | ||||||
Zapadni Zhou
|
Zhou | |||||
Proljeće & jesen | Istočni Zhou | |||||
Zaraćene države | ||||||
Dinastija Qin | ||||||
Zapadni Han | Han | |||||
Xin | ||||||
Istočni Han
|
||||||
Tri kraljevstva
|
||||||
Zapadni Jin
|
Jin
|
|||||
Šesnaest kraljevstava
|
Istočni Jin
|
|||||
Južne & sjeverne dinastije
|
||||||
Dinastija Sui
|
||||||
Dinastija Tang
(prekinuta od Drugog Zhoua) |
||||||
Liao
|
5 Dynasties & 10 kraljevstava
|
|||||
Sjeverni Song
|
||||||
Jin
|
Zapadni Xia
|
Južni Song
|
||||
Dinastija Qing
|
||||||
Republika Kina
|
||||||
Narodna republika Kina
1949-1976 1976-1989 1989-2002 2002-danas |
Republika Kina (Tajvan) | |||||
|
||||||
Dinastija Qing, ponekad nazvana Mandžurska dinastija, predstavlja posljednju kinesku carsku dinastiju.
Njen osnivač je Nurhaci, mandžurski velmoža i vazal kineskih careva iz dinastije Ming koji se proglasio carem i nasljednikom dinastije Jin, koja je bila vladala sjevernom Kinom nekoliko vijekova ranije. Godine 1634. njegov sin Huang Tiyi je nakon smrti posljednjeg mongolskog vladara iz dinastije Yuan pokorio Mongoliju, a nakon toga i Koreju.
Godine 1644. je u Kini izbila velika pobuna, koju je iskoristila mandžurska vojska na čelu s princom Dorgonom, te probila Kineski zid, osvojila Peking i nakon osamnaest godina ustanovila vlast nad cijelom Kinom.
U prvim godinama dinastije Qing, Kina se nastavila širiti, pa su osvojeni Tibet i Tajvan.
No, u 19. vijeku, Kina, koja je po nominalnim kriterijima bila najbogatija i najjača država na svijetu, suočila se s činjenicom da je bitno inferiorna zapadnim silama. Autoritet carske vlasti je načet sramotnim porazima u opijumskim ratovima, što je dovelo do provale nacionalizma među Han Kinezima koji su Mandžursku dinastiju shvaćali kao strane osvajače umjesto vlastitih vladara. U drugoj polovici 19. vijeka je protiv dinastije Qing pokrenut krvavi Tajpinški ustanak, koji je odnio više života od prvog svjetskog rata.
Iako se dinastija Qing uspjela održati, Kina je bila bitno oslabljena te pod vladavinom Ci Xi nastavila trpiti poraze, od kojih je najsramotniji bio onaj u ratu s Japanom 1894-95. Narodno nezadovoljstvo - usmjereno kako protiv dinastije, tako i protiv sve većeg utjecaja zapadnih sila - ispoljilo se u bokserskom ustanku godine 1900. Kina je, odupirući se zapadnoj vojnoj intervenciji, doživjela još jedan veliki vojni poraz.
Godine 1911. je serija pobuna protiv dinastije dovela do njenog zbacivanja, te je Kina godine 1912. proglašena republikom.
Pu Yi, posljednji car mandžurske dinastije, od godine 1931. do 1945. je vladao kao car države Mandžukuo pod japanskom zaštitom.
Ovaj članak vezan uz historiju je u začetku. Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |