Grčka mitologija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Monsiau: Olimpski bogovi
Monsiau: Olimpski bogovi

Grčka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima, a korijen joj je, naravno, u vjerovanju starih Grka. Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu.

Sadržaj

[uredi] Kozmogonija

Teogoniju ili postanak bogova opisivali su mnogi izvori, a najpoznatije je Heziodovo djelo Teogonija.

[uredi] Bogovi

Kaos je ništavilo iz kojeg prva bića dolaze u postojanje te se ta prva bića opisuju kao Kaosova djeca. Ona su:

  • Ereb - vječna tama, nastaje iz Kaosa
  • Nikta – tamna noć (prema drugim izvorima nastala je iz spajanja Kaosa s Erebom)
  • Eter - vječno svjetlo (prema drugim izvorima čisti zrak gornjeg neba koji dišu bogovi)
  • Hemera - svijetli dan; kći Ereba i Nikte
  • Eros - spajatelj, prema Heziodu je on prvi koji je nastao jer je morala postajati moć, snaga koja će garantirati spajanje svemira. Bog odgovoran za požudu, ljubav i seks, također je štovan kao očinsko božanstvo. Jedan od koncepata Erosa u grčkoj misli jest taj da je Eros prastaro božanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi nego također i kreativni poriv uvijek stvarajuće prirode, prvorođeno svjetlo koje je došlo u postojanje i uređenje svih stvari u svemiru. U eluzijanskim misterijama slavljen je kao Protagonus – prvorođeni.
  • Geja – zemlja, nastala iz Kaosa. Geja je po nekim tumačenjima Majka (božica) Zemlje - kasniji oblik preindoeuropske Velike Majke koja potječe iz razdoblja neolita.
  • Tartar – u isto vrijeme i božanstvo i mjesto u podzemlju (još dublje od Hada). U drevnim orfičkim misterijama Tartar je također i neograničena prvopostojeća "stvar" iz koje nastaju svjetlost i svemir
  • Uran - zvjezdano nebo, rođen od Geje bez začeća
  • Pont - more

Prema orfičkim misterijama iz Kaosa prvo proizlazi Nikta.

[uredi] Titani

Titani su loza Urana i Geje. Titani – prvorođeni, prva božanstva nastala parenjem, bogovi s Olimpa nastaju parenjem Titana. Prvi naraštaj:

[uredi] Teogonija

Unutar Grčke mitologije vidljiva su dva načina za dolazak u život:

  1. dijeljenje (Geja, Nikta)
  2. parenje (Hiperion, Zeus)

Prvotna božanstva nastaju dijeljenjem od Kaosa, no poslije Geje gotovo sva božanstva koja su nastala dijeljenjem imaju negativan predznak (smrt, prijevara, itd...) i u većini slučajeva potječu od Nikte (tamne noći). Također božanstva nastala dijeljenjem gotovo nikada se ne udružuju s božanstvima nastalim parenjem.

Primjećuje se model reprodukcije, iz akcije dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom, a i u ljudskom društvu. Prvi odgovor mita na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje : Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka.

Nakon Kaosa pojavljuje se Geja, vječna osnova bogova s Olimpa. Dijeljenjem ona stvara Urana (zvjezdano nebo), svog sina i muža, njoj jednakog da je prekriva, te Ponta (dubine mora i planinske vrhunce).

Parenjem s Uranom nastaju Okean (svjetski okean) i Krije, te navedeni prvi naraštaj Titana, a s njima i posljednji, najmoćniji i najstrašniji Titan, Kron.

Njeni kasniji potomci s Uranom divovski su jednooki Kiklopi, graditelji zidova. Poslije dobivaju individualna imena:

  • Bront – grmljavina
  • Sterop – grom
  • Arger (sjajni) – snaga i moć svih zanata

Također tu su i tri strašna sina Geje i Urana, storuki i pedesetoglavi Hekatonhiri: Kot, Briorej i Gige

[uredi] Titanomahija

Cornelis van Haarlem: Pad Titana, 1588.
Cornelis van Haarlem: Pad Titana, 1588.

U ratu između bogova i Titana oni gube. U tome ratu Titani su bili predvođeni Kronom, a uključivali su: Keja, Krija, Hiperiona, Japeta, Atlanta i Menetija.

Olimp je bio predvođen Zeusom (Kronovim i Rejinim sinom) i uključivao je: Hestiju, Demetru, Heru, Hada, Posejdona, Hekatonhire, Gigante i Kiklope (Zeus ih oslobađa iz Tartara da mu pomognu u ratu, poslije ih ponovno zatvara).

Nakon deset godina rata Olimp odnosi pobjedu i razdjeljuje svijet među sobom.

  • Zeus - zrak i nebo
  • Posejdon – sva mora i sve vode
  • Had – podzemni svijet
  • Zemlja je ostavljena svim ostalim božanstvima

Poraženi Titani zarobljeni su u Tartar. No nisu svi Titani sudjelovali u ratu, Okean i ženski titani (Teja, Reja, Temida, Mnemozina, Feba, Tetija) ostaju neutralni. Zbog toga ih Zeus nije kaznio. Hekatonhiri ostaju čuvari poraženih Titana, dok ih s vremenom Zeus nije sve ne oslobodio (osim Atlanta).

Grci klasičnog razdoblja znali su nekoliko pjesama o ratu između bogova s Olimpa i Titana. Dominantna i jedina koja je uspjela preživjeti jest Teogonija pjesnika Hezioda. Izgubljeni ep jest Titanomahija slijepog tračkog barda Tomrisa. On sam kao legendarna figura spominje se u jednom dijelu eseja O muzici koji se nekada pripisivao Plerhtu.

[uredi] Nepotpuni popis grčkih bogova

Zeus je s bogovima živio na Olimpu, bio je otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima rođeni su polubogovi i heroji: Alkmenin i Zeusov sin odlikovao se snagom i izveo je niz junačkih pothvata. Prema priči razdvojio je stijene koje su sastavljale Europu i Afriku, spojio Atlantski okean i Sredozemno more. Tako su nastali Heraklovi stupovi i između njih Gibraltarski prolaz. Grčki bogovi imali su sve ljudske mane i vrline: oni vole, mrze, griješe u izvanbračnim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude djeluju Mojre (Srde).


  • Kron - otac svih bogova i junaka
  • Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, groma, munje i oluje
  • Atena, Palada - "ratoborna", božica mudrosti, zaštitnica gradova i obrtnika, simbol umjetnosti. Prema priči nije rođena od majke “već iskoči iz glave ocu svom”!
  • Artemida - Zeusova i Letina kći, božica lova, Apolonova sestra
  • Afrodita - božica ženske ljepote i ljubavi. Nije rođena od majke već je “izrasla iz morske pjene” te je posjedovala čarobni pojas zavođenja. Zeusova i Dionina kći.
  • Apolon, Feb - sin Zeusa i Lete, strijelac i zaštitnik umjetnosti. Bog muške ljepote
  • Ares - Zeusov i Letin sin, bog rata i bojne vreve, simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage
  • Asklepije - bog liječništva
  • Amfitrita - Posejdonova žena, jedna od 50 Nerejida, kćeri morskoga kralja Nereja, među njih je spadala i Ahilejova mati, Tetida
  • Dioniz - bog prirode, vinove loze.
  • Demetra - božica plodnosti, poučavala je ljude poljoprivredi.
  • Eol - bog vjetra
  • Eros - bog ljubavi, Afroditin sin. Prikazivali su ga kao krilata dječaka s lukom i strijelama. Koga bi on pogodio svojom strijelom, taj bi usplamtio od ljubavi
  • Erinije - boginje osvete i prokletstva. Dužnost im je progoniti svakoga, tko ubije nekog krvnog rođaka, simbol zle savjesti
  • Hermes - sin Zeusa i Plejade, bog laži, posrednik između bogova i ljudi
  • Had - bog podzemnog života, bog smrti, brat Zeusov
  • Heraklo - sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog, odlikovao se snagom, izveo je niz junačkih pothvata
  • Leta - jedna od Zeusovih žena, boginja ratara i stočara
  • Muze - kćeri Zeusa i Mnemozine, pokroviteljice znanosti i umjetnosti:
  • Menade - svećenice boga vina i ljubavi
  • Mojre - božice životne sudbine. Božice usuda, suđenice, kćeri Noći ili Temide i Zeusa. Kloto prede nit života, Laheza baca ždrijeb i dodjeluje sudbinu, Atropa presijeca nit života
  • Morfej - bog sna
  • Posejdon - bog mora, vode, vladar potresa, brat Zeusov
  • Pan - bog šuma, njiva, zaštitnik stada i pastira. Provodi veseo i bezbrižan život, osobito na visovima i gorskim vrhuncima
  • Perzefona - Demetrina kći. Oteo je Had da mu bude žena. U podzemlju u jesen i zimu, a u proljeće i ljeto s majkom na zemlji da bi zemlja bila plodna
  • Tantal - jedini od ljudi koji je bio prihvaćen za stolom bogova.
  • Tanatos - bog smrti, sin Noći i brat Sna