Na mezaru majka plače

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Na mezaru majka plače
i nišane ljubi,
suze roni, b'jele prste lomi.


"Ja imadoh pet sinova.
k'o pet gorskih vila,
a sada ih kabur-zemlja skriva.


Da mi Allah djecu uze,
ni po' moje muke,
već padoše od dušmanske ruke!"


Zadnje r'ječi majka zbori
i na mezar pada,
jer joj srce prepuče od jada.

(autor: Jozo Penava)