Vojvoda
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vojvoda je slavenski termin koji označava nekoga ko je prvi u komandovanju neke vojničke jedinice. Kasnije se termin počinje koristiti za guvernera provincije. Veoma slično turskom sandžakbeg.
Riječ potiče od praslavenskih riječi voi (ratnik) i ved'- voditi nešto.
Titula vojvode u srednjovjekovnoj Bosni nije u dovoljnoj mjeri istražena. Prepoznatljiva je kao staleška oznaka glavnih vlastelinskih rodova. Nosili su je glavni predstavnici roda u okviru jednog od područja Bosanskog kraljevstva. Vojvodu je delegirao rod a priznavao vladar i sabor (stanak). Vojvodska titula postala je nasljedna u okviru jedne porodice, ali je to potvrđivao bosanski vladar i ostala vlastela. To pokazuje primjer uzdizanja kneza Hrvoja Vukčića u dostojanstvo vojvode prema povelji kralja Tvrtka I. Kotromanića 1380. Titula vojvode se nije mogla izgubiti, oduzeti, iako bi njen nosilac učinio nevjeru. To pokazuje primjer vojvode Radiča Sankovića, koji je 1391. učinio nevjeru kada je pokušao prodati župu Konavli Dubrovčanima, kada je kažnjen oduzimanjem posjeda i pritvorom, a 1398. opet vraćen u posjed sa istom titulom. U okviru jedne porodice samo je glavni predstavnik bio vojvoda. Njegova braća su bili kneževi. Nisu poznate situacije u kojima bi sin imao veću titulu od oca, a na primjeru porodice Zlatonosovići, vidi se da je mlađi brat mogao naslijediti oca u svojstvu vojvode, dok je stariji bio knez. Titula velikog vojvode je status vojvode koji je prevazilazio okvire matičnih posjeda jednog područja, kao sastavnog dijela Bosanskog kraljevstva. Tako je vojvoda Sandalj Hranić tu titulu dobio kada je zauzeo istočni dio Huma, koji je imao svoje vojvode.