Francuska revolucija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

[uredi] Francuska pred revoluciju

Osamdesetih godina XVIII stoljeća Francuska je ušla u duboku krizu. Razvoj proizvodnih snaga dosao je u direkni sukob sa apsolutističko-feudalnim poretkom. Manufaktura je pretvorena u industriju, brodarstvo raspolaže cijelim flotama. Banke se množe, kapital se grupiše u akcionarska društva. Filozofi, književnici svojim shvatanjima o jednakosti, slobodi, bratstvu, naciji, religiji, humanizmu, podržavali su postojeci režim, a u narod je sve dublje prodirala misao o jednakosti ljudi. Buržoazija je raspolagala najvećim dijelom francuskog bogatstva, ali nije imala političku vlast koju je imalo privilegovano plemstvo i svećenstvo. Glavni protivnik režima bila je buržoazija, ali i neki slojevi privilegovanih staleža (plemstvo i svećenstvo). Kralj je bio apsolutni vladar, ali je njegov uticaj na vlast u zemlji bio ograničen. I pored privrednog prosperiteta bile su potrebne korijenite reforme, prije svega oporezovati plemstvo i svećenstvo. Reforme se ne sprovode što izaziva demonstracije, bune, nemire. Ministar finansija Neker traži od kralja "Saziv državnih staleža" u kojem će treći stalež imati isti broj poslanika kao predhodna dva (plemstvo i svećenstvo). Kralj prihvata zahtjev i 1789. godine objavljeno je sazivanje državnih staleža i način izbora predstavnika za njih.

[uredi] Ekonomski i društveni odnosi

U vrijeme kada je Engleska doživljavala industrijsku revoluciju, Francuska je bila pretežno agrarna zemlja. Od oko 25 miliona stanovnika samo dva miliona nisu pripadala seljaštvu. Francuska je u drugoj polovini XVIII vjeka bila feudalno-apsolutistička država. Postojanje feudalnih prava na zemlju sputavalo je razvoj zemljoradnje i industrije. Društvo se u Francuskoj dijelilo u tri staleža: svećenstvo, plemstvo i treći stalež. Svećenstvo je imalo veliki uticaj u društvu i ubiralo je znatne prihode sa crkvenih imanja, ali nije bilo jedinstveno po sastavu i porijeklu. Privilegovani položaj uživalo je više svećenstvo - plemičkog porijekla, dok je niže svećenstvo imalo skromne prihode, pa je po položaju bilo bliže pripadnicima trećeg staleža nego višem svećenstvu. Plemstvo je bilo drugi privilegovani stalež u Francuskoj i sa svećenstvom je činilo aristokratski dio francuskog društva. Ekonomski položaj plemstva obezbjeđivali su feudalni zemljišni posjedi. Aristokratski dio društva ubirao je prihode i od brojnih državnih službi i penzija koje je kralj dijelio svećenstvu i plemstvu kao vladajućim staležima. Niže plemstvo je, po svom ekonmskom položaju i ugledu u društvu, bilo znatno ispod visokog plemstva, ali je i ono ljubomorno čuvalo svoja feudalna prava. Neprivilegovani dio francuskog društva pripadao je trećem staležu, koji je po socijalnom sastavu bio veoma raznorodan. Najbrojniju kategoriju trećeg staleža činili su seljaci. Iako nisu bili formalno vezani za zemljoposed svojih gospodara - plemića i svećenika, oni su bili opterećeni brojinm feudalnim dažbinama. Crkvi su davali desetinu prizvoda, a državi brojne poreze. Nezadovoljstvo seljaka je bilo opće i oni su željeli ukidanje feudalnih odnosa kako bi postali vlasnici zemlje koju su obrađivali. Trećem staležu je pripadalo i gradsko stanovništvo, izuzev plemstva i svećenstva. Tu se ubrajala i buržoazija koja se dijelila na : krupnu - bankare,krupne trgovce,vlasnike manufaktura i zakupce poreza,srednju - srednje trgovce, bogate zanatlije, i sitnu - zanatlije i sitne trgovce. Poseban sloj buržoazije je inteligencija iz redova trećeg staleža: književnici, naučnici , umjetnici kao i srednji služenici, ljekari, nastavnici, advokati i drugi.


Buržoazija na vlasti U Versaju su se 5. maja 1789. godine sastali državni staleži. Kralj ukida svoju odluku da treći stalež bude dvostruko zastupljen u raspravi glasanju sa ostala dva staleža. Predstavnici trećeg staleža su bili nadglasani i 17. juna 1789. godine proglasili su se narodnom skupštinom, a 9. jula 1789. godine ustavnom skupštinom. Kralj oružanom silom pokušava da sruši skupštinu i ministra Nekera. Na ovu vijest diže se narod Pariza i 14. jula 1789. godine zauzima Bastilju. Padom Bastilje širi se revolucionarni pokret po cijeloj Francuskoj. Buržoazija pokušava zavesti red, uplašena akcijom naroda (četvrti stalež). To joj uspijeva donošenjem zakona o ukidanju feudalnih dažbina, i zakona "Deklaracija po pravima čovjeka i građanina" (26. avgusta 1789. godine) kojim su sloboda, jednakost i vlasništvo proglašeni neotuđivim pravom čovjeka. 6. oktobra 1789. godine narod je primorao kralja da prizna izglasane članove ustava i deklaraciju o pravima čovjeka i građana. Dvije njedelje iza toga narodna skupština se seli iz Verseja u Pariz. U narodnoj skupština jaca uticaj ljevice "jakobinski klub" sa Maksimilijanom Robespjerom na celu. U međuvremenu narodna skupština je stvarala i stvorila buržoasku državu. Francuska je postala ustavna buržoaska monarhija. Luj XVIII (Kralj) staje na stranu kontra revolucije i pokusava stranom intervencijom srušiti revoluciju u Francuskoj. Izdao je proglas kojim je osudio djelo narodne skupštine i pozvao u pomoć svoje pristalice. Ustavotvorna skupština prestala je sa radom 30. septembra 1789. godine. Po njenoj odluci nijedan njen član se nije mogao kandidovati za zakonodavnu skupštinu. Zakonodavna skupština se okupila 1. oktobra 1791. godine. Ljevica, desnica i dvor su željeli rat (Pruska i Austrija), dok su protiv rata su bili poslanici na čelu sa Robespjerom. Na prijedlog kralja skupština je objavila rat Austriji. Francuska se užurbano spremila za rat. te 22. aprila preduzima ofanzivu u Belgiji. Ofanziva se zbog izdaje (Marija Antoneta - kraljica) generala, nediscipline, kukavičluka završila neuspjehom. To je dovelo do sukoba žirandinaca i kralja. Kralj smjenjuje ministre i stavlja svoj veto na odluke žirondinaca. 20. juna protiv odluke kralja pobunio se narod u Parizu. Za to vrijeme na granici Francuske gomilaju se snage Austrije i Pruske. Skupština je 11. jula 1792. godine proglasila otadžbinu u opasnosti. Sve narodne garde i dobrovoljci pozvani su pod oružje. 25. jula 1792. godine Robespjer traži suspenziju kralja i saziv nacionalnog Konventa. 25.07.1792. u Pariz stize 600 Marsejaca, sa novom borbenom pjesmom, po njima je dobila ime Marseljeza. U avgustu 1792. godine u Parizu ponovo dolazi do narodnog ustanka, kralj je zbačen, zatvoren, a 21. januara 1793. pogubljen. Na čelo ustanka stavljaju se Robespjer i Mora koji obrazuju revolucionarnu općinu Parišku komunu. Na insistiranje Komune skupština ukida Zakon o aktivnim i pasivnim građanima. Potučeni su ne samo visoka buržoazija nego i žirondinci. Ovaj period do 21.09.1792. godine je ispunjen borbom između rojalista (odanih kralju) izuzev u Parizu gdje je pobijedila jakobinska ljevica. U skupštini dolazi do političkih borbi između žirondinaca i jakobinaca. Početkom 1793. godine loša politička i vojna situacija zadaju žirarndincima težak udarac. Jakubinski prvaci Robespjer i Mora dižu narod na oružje. 31. maja 1793. godine namecu skupštini (Konventu) svoje zahtjeve. Iz skupštine su isključeni svi poslanici žirondinci. Odbrambeni komitet konventa pretvaraju u Odbor javnog spasa.

Jakobinska diktatura Jakobinski konvent postaje pravi predstavnik širokih masa. Ukida feudalno pravo i time seljak postaje vlasnik zemlje. Novim ustavom od 24. juna 1793. godine proklamovan je princip narodnog suvereniteta, općeg prava glasa, jednakosti građana, prava na rad i obrazovanje, slobode štampe i nepovrjedivosti privatnog vlasništva. Odbor javnog spasa na čelu sa Robespjerom postaje centralna institucija države kojoj su podređne sve ostale ustanove. Glas o izdajničkoj predaji Tulona zapalio je Parižne, ogorčne na monarhiste koji nadiranjem neprijatelja počinju da dižu glave. Narod traži da se na teror kontrarevolucionara odgovori terorom revolucije. 17. septembra 1793. godine izglasan je zakon o sumnjivim licima, čije su odredbe bile prijetnja svima koji su smetali vladi, među krivima padali su i nedužni. Rezultati Odbora nacionalnog spasa bili su vidljivi 1794. godine spašavanjem Francuske od brojnih neprijatelja. Poslije više mjera koje su spasile Revoluciju nedostatak namirnica dovodi do krupnih nesuglasica među jakobnicima. Sve neistomišljenike Odbor javnog spasa uz podršku Konvekta uklanja pogubljenjem, "mačem terora". Glavna ličnost je bio Robespjer koji je vjerovao je da će svojim stavom vladati narodom i da će terorom iskorijeniti zlo i stvoriti carstvo dobra. Ovim stavom Robespjer je sebi stvorio opoziciju i u Odboru javnog spasa, skupštini (Konventu), jakobinskom klubu. Na sjednici Konventa 26. jula 1794. godine Robespjer je bio u manjini, a 27. jula 1794. godine je uhapšen sa najbližim saradnicima. Komuna je digla ustanak protiv Konventa, oslobodila uhapšene. Robespjer je bio neodlučan da se stavi na čelo pobune, što je dalo vremena Konventu da mobiliše reakcione snage i 28.07.1794. godine ubiju Robespjera. Tako je pala jakobinska diktatura.

Razvoj revolucionarne ideologije Ovakvo stanje u Francuskoj odražavalo se na rasploženje i shvatanje tadašnjeg francuskog društva. Sav obrazovani svijet Francuske pred Revoluciju protivio se svemu što je sputavalo čovječiju misao i akciju. Oformila se ideologija jednog društva koje je osjetilo da ima dovoljno snage da se bori za napredak. Istupajuči protiv starog shvatanja i zaostalog uređenja, pobornici novih ideja izvršili su duhovnu revoluciju i tako pripremili masu za borbu protiv apsolutizma i feudalizma. Pobornici novog pravca u filozofiji - racionalisti - snažno su pokrenuli misao koju preko enciklopedista i drugih snažnih ličnosti u oblasti nauke i umjetnosti rađa u Evropi sjajno doba francuske prosvećenosti. Od tih velikih ideologa najznačajniji su: Monteskje, Volter i Ruso. Najstariji među ideolozima bio je Monteskije (1689 - 1755.) porijeklom iz aristokratske porodice. Kao istaknuti pisac i pravnik kritikuje poredak u Francuskoj. U svom glavnom dijelu "Duh zakona" daje prijedlog novog uređenja Francuske. Po njemu najbolje državno uređenje je ustavna monarhija engleskog tipa. Zakonodavnu vlast treba da ima narodna skupština , a izvršnu vlast vladar. Njegove ideje naišle su na odobravanje organizacije vlast za vrijeme francuske revolucije. On predlaže striktnu podjelu vlasti prema njenim funkcijama na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Na javno mišljenje uticao je i Volter (1694 - 1778). Bio je plodan pisac i dobar poznavalac filozofije, knjizevnosti i historije.

[uredi] Značaj Francuske revolucije

Ukinut je feudalizam i uspostavljen kapitalizam u Francuskoj. Bitno je uticala na razvoj kapitalistickih odnosa u cijeloj Evropi.

Robespiere. Glavna licnost je bio Robespjer, vjerovao je da svojim ispravnim stavom, vladati narodom, i da ce terorom iskorijeniti zlo i stvoriti carstvo dobra. Ovim stavom Robespjer je sebi stvorio opoziciju i u Odboru javnog spasa, skupštini (Konventu), jakobinskom klubu.


Burzoaska Revolucija. Sav obrazovani narod Francuske pred Revoluciju protivio se svemu sto je sputavalo coveciju misao i akciju. Oformila se ideologija jednog drustva koje je osjetilo da ima dovoljno snage da se bori za napredak.

Tvrdjava Bastille. U vrijeme kada je Engleska dozivljavala industrijsku revoluciju,Francuska je bila pretezno agrarna zemlja.Od oko 25 miliona stanovnika samo dva miliona nisu pripadala seljastvu.Francuska je u drugoj polovni XVIII veka bila feudalno-apsoluticticka drzava.



Nedovršeni članak Francuska revolucija koji govori o historiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.