Bitka za Berlin
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka za Berlin | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio Drugog svjetskog rata | |||||||
![]() |
|||||||
|
|||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() |
![]() |
||||||
Zapovjednici | |||||||
![]() ![]() ![]() ![]() |
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
||||||
Omjer snaga | |||||||
2,500,000 vojnika, 6,250 tenkova, 7,500 aviona, 41,600 artiljerije |
1,000,000 vojnika, 1,500 tenkova, 3,300 aviona |
||||||
Gubici | |||||||
81,000 mrtvih ili nestalih (uključujući 2,800 Poljaka), 280,000 ranjenih Ukupnni gubici: 361,367 ljudi 1,887 tenkova, 2,108 artiljerije, 917 uništenih aviona |
150,000–173,000 ubijenih 200,000 ranjenih 134,000 zarobljenih |
Bitka za Berlin bila je zadnja velika i odlučujuća bitka na europskom bojištu Drugoga svjetskog rata.
[uredi] Pozadina
Na početku 1945., Istočni front je bio relativno stabilan od augusta 1944. poslije operacije Bagration. Nijemci su izgubili Budimpeštu, i većinu Mađarske, Rumunija i Bugarska su bile primorane da se predaju i objave rat Njemačkoj, a poljska ravnica je bila otvorena za sovjetsku Crvenu armiju.
Sovjetski komandanti su nakon svoje neaktivnosti tokom Varšavskog ustanka, zauzeli Varšavu u januaru 1945. Tokom tri dana, na širokom frontu koji je uključivao četiri armijska fronta, Crvena armija je započela ofanzivu preko rijeke Narev i iz pravca Varšave. Nakon četiri dana, Crvena armija je probila njemački front i počela da prelazi trideset do četrdeset kilometara dnevno, oslobodivši baltičke države, Gdanjsk, Istočnu Prusku, Poznanj, i došavši na položaje na 60 km istočno od Berlina duž rijeke Odre.
Kontranapad novoformirane Armijske grupe Visla, pod komandom Hajnriha Himlera, je propao do 24. februara, i Rusi su ušli u Pomeraniju i očistili desnu obalu Odre. Na jugu su tri njemačka pokušaja da pomognu opkoljenoj Budimpešti bila neuspešna, i grad je pao Sovjetima u ruke 13. februara. Nijemci su izvršili novi kontranapad, jer je Hitler zahtijevao nemoguće – da se linija fronta ponovo uspostavi na obali rijeke Dunav. Do 16. marta napad je propao, i Crvena armija je izvršila kontranapad istog dana. 30. marta, Sovjeti su ušli u Austriju, a Beč su osvojili 13. aprila.
Samo dvanaestina ili manje goriva potrebnog Vermahtu je bilo dostupno. Proizvodnja aviona i tenkova je opala, a kvalitet je bio mnogo slabiji nego 1944. Svima je bilo jasno da je njemački poraz pitanje sedmica, ali su borbe bile oštre kao u bilo kom periodu rata; nacionalni ponos, savezničko insistiranje na bezuslovnoj predaji i želja da se kupi vrijeme za povlačenje na zapad, motivisali su njemačke jedinice da pruže žestok otpor.
Adolf Hitler je odlučio da ostane u gradu.
Zapadni saveznici su imali privremene planove da izvrše padobranski desant i zauzmu Berlin, ali su odustali od njih. Dvajt Ajzenhauer nije vidio razloga da se trpe gubici u zauzimanju grada koji će biti u sovjetskoj uticajnoj sferi kad rat bude gotov. Plan nije bio realan u broju vojnika i količini zaliha neophodnih za operaciju.
[uredi] Bitka
General Žukov je u ofanzivu krenuo s preko 200 divizija, naprema oko 150 njemačkih (uzmimo u obzir da su sovjetske divizije bilo brojčano veće).
Na svim pravcima ofanziva se odvijala uspješno, osim na Seelowskim Visovima, gdje su Nijemci sagradili nizove rovova i obrambenih položaja, bunkera, i vrlo ih dobro osigurali i ukopali, stoga su Rusi ovdje bili dočekani ubitačnom vatrom Wehrmachta te granatama njihove izvrsno sakrivene artiljerije.
Nakon pobjede kod Seelowa, uslijedio je završni obračun u samom Berlinu.
Berlin je branilo oko 500.000 preživjelih njemačkih vojnika, vrlo dobro naouružanih i opremljenih. Nijemci su cijeli Berlin pretvorili u sistem utvrda, bunkera, a kretali su se i berlinskom kanalizacijom. Čak su tramvajske vagone koristili kao pokretne platforme koje su oboružavali zloglasnom 88-om i tako iznenađivali Ruse.
Unatoč svemu tome, Rusi su, nakon krvavih bitaka u gradu, uz velike gubitke s obje strane uspjeli pobijediti te su se Nijemci predali 5. maja 1945. i potpisali bezuvjetnu kapitulaciju.