Newtonovi zakoni kretanja
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
Odjeljak isključivo posvećen fizici |
Newtonovi zakoni kretanja su zakoni klasične mehanike objavljeni 1687. godine u djelu Philosophiae naturalis principia mathematica Isaaca Newtona koji predstavljaju temelje današnje moderne mehanike
1. zakon: Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja sve dok neka sila dovede do promjene tog stanja. Taj zakon se zove još i zakon inercije.
2. zakon: Sila je jednaka izvodu impulsa po vremenu:
, gdje je
impuls i važi
.
Iz te formule slijedi da je u slučaju konstantne mase (masa se može i mijenjati - npr. kod rakete) intenzitet sile jednak proizvodu mase tijela i ubrzanja koje tijelo dobije djelovanjem te sile:
.
Za slučaj konstantne mase važi
te stoga:
ili u skalarnom obliku:
gdje je F sila, m (konstantna) masa tijela, a a ubrzanje koje to tijelo dobiva djelovanjem sile. Sila od 1 Njutna je sila koja tijelu mase 1 kilograma daje ubrzanje od 1 .
3. zakon: Svakom djelovanju (akciji) suprostavlja se po intenzitetu jednako i suprotno usmjereno djelovanje (reakcija). Djelovanje dva tijela jednog na drugo jednako je i suprotno usmjereno.
4. zakon: Ponekad se u literaturi spominje i tzv. Četvrti zakon mehanike (iako ga Newton u Pricipia Mathematica ne navodi), koji se odnosi na slaganje sila: ukoliko na neko tijelo djeluje n sila, onda je ukupna sila (o kojoj je riječ u 2. zakonu):
.