Đuro Basler

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Đuro Basler
Đuro Basler

Đuro Basler, bosanskohercegovački historičar, arheolog i konzervator, rođen je u Sijekovcu kod Bosanskog Broda, 6. III 1917. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1950. do 1959. radi kao konzervator arheoloških spomenika u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, a od 1960. kao arheolog u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. U vrijeme rada u konzervatorskoj struci iskapao je i konzervirao niz značajnih prahistorijskih, rimskih i srednjovjekovnih lokaliteta, kao što su kasnoantička vila na Mogorjelu blizu Čapljine (1952–1958), srednjovjekovna nekropola u Grborezima kod Livna (1955–1957), kasnoantička bazilika u Oborcima (1956/1957), ilirska nekropola u Gostilju na Skadarskom jezeru (1957–1958), a proučavao je i ilirsku gradinu u Ošanićima kod Stôca (1953–1956), gdje se nalazilo središte ilirskog plemena Daorsa. Od radova na zaštiti starih gradova osobito su značajni konzervatorski zahvati na tvrđavi u Doboju (1951–1955), Jajcu (1952–1959), Tešnju (1954–1956), Ključu (1954–1956), Vranduku (1955) i Srebreniku (1955/1956). U to vrijeme obavljao je i opsežna rekognosciranja terena u Bosni i Hercegovini i time znatno doprinijeo upoznavanju njene arheološke topografije. Vec u to vrijeme bavio se proucavanjem ostataka iz paleolita (1949. otkrio je prve ostatke iz tog doba u Bosni), no tim će se razdobljem mnogo intenzivnije baviti prelaskom u Zemaljski muzej, gdje je osnovao (1960) istraživački centar za kulture paleolita i mezolita. Također je poduzimao niz važnih iskapanja paleolitskih nalazišta, posebno u dolinama sjevernobosanskih rijeka Ukrine, Usore i Bosne. Na tom je području otkrio mnogo staništa iz srednjeg i mlađeg paleolita. Obimnija iskapanja obavio je na Crkvini u Makljenovcu (1955/1956), Lušcicu u Kulašima (1958–1962), Visokom brdu u Ljupljanici kod Dervente (1959–1961, 1970–1971), Lonđi u Makljenovcu (1965–1968) te na Kadru kod Odžaka (1974–1976). Od osobite su važnosti njegovi istraživački radovi u nalazištu Badanj kod Stôca (od 1976), gdje je, osim bogatih nalaza materijalne kulture, otkrio i umjetničke gravure pračovjeka na stijeni. U brojnim radovima obrađivao je arheološka i kulturno-historijska pitanja od paleolita do srednjeg vijeka. Posebno su važne njegove sinteze koje se odnose na paleolit, na arhitekturu kasne antike i na heretičku srednjovjekovnu umjetnost u Bosni i Hercegovini. Najveći broj radova objelodanio je u časopisima: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Naše starine, Peristil, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Arheološki vestnik, Zbornik Krajiških muzeja, Forschungsberichte zur Ur- und Frühgeschichte, Starine Crne Gore, Arhitektura-urbanizam, Eiszeitalter und Gegenwart, Godišnjak Pedagoške akademije u Nikšicu, Jahrbuch für Geologie und Paläontologie, Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnisch-herzegowinischen Landesmuseums, Kunst und Stein, Kunst und Geschichte in Südosteuropa, Ungarn-Jahrbuch, Glasnik Društva za nauku i umjetnost Crne Gore, Živa antika, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, Numizmatičar te u publikaciji Epoque préhistorique et protohistorique en Yougoslavie.


[uredi] Izbor iz bibliografije

- Paleolitska nalazišta u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 1963.

- Crvena stijena, Zbornik radova profesora i saradnika Pedagoške akademije u Nikšiću, 1975–1976.

- Orfički elementi u simbolici stecaka, Dobri Pastir, 1975.

- Rimski metalurški pogon i naselje u dolini Japre, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, 1977.

- Grborezi (suautor Š. Bešlagic), Sarajevo 1964.

- Kasnoantičko doba u Bosni i Hercegovini (u djelu: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pocetka turske vladavine), Sarajevo 1966.

- Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1972.

- Das Aurignacien in Bosnien (u djelu: L’aurignacien en Europe), Nice 1976.