Hipotetičko-deduktivno shvatanje
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Hipotetičko-deduktivno shvatanje precjenjuje ulogu teorije u istraživanju, pa se uloga istraživanja svodi na provjeravanje teorijskih hipoteza, koje su na deduktivan način izvedene iz postojeće teorije.
Karakteristike hipotetičko-deduktivnog metoda su:
- Hipotetičko-deduktivno istraživanje može dati velike rezultate ako su hipoteze koje će se provjeravati izvedene iz neke općije teorije i međusobno čvrsto povezane.
- Dalja vrlo česta slabost ovih istraživanja jeste izrazita parcijalnost.
- Uopće je za ovu metodološku struju dosta karakteristično da poistovjećuje naučno istraživanje s pojedinačnom akcijom prikupljanja podataka i da pokazuje naročitu sklonost prema antetnim i sličnim statističkim ispitivanjima.
Osnovno načelo povezivanja pojedinačnog istraživanja sa teorijom jeste da odnos prema teoriji bude što aktivniji u svim fazama istraživanja, a ne samo prilikom stvaranja njegovog plana i u završnoj obradi podataka.
Treba birati probleme koje istraživač osjeća životno važnim, o kojima ima dubljeg vlastitog iskustvam ili je vrlo zainteresiran za to da ga stekne. Istraživač treba što neposrednije i potpunije poznavati opće uslove u kojima se nalazi predmet istraživanja kao i njegove osobenosti.
[uredi] Faze istraživanja
1) Polazna teorijsko-hipotetička skica istraživanja
2) Zaključci o idealnom istraživačkom pristupu i idealnim iskustvenim obavještenjima. Prilikom planiranja istraživanja treba dobro razmisliti o podesnim vremensko-prostornim okvirima ispitivanja, u kojima se neki problem može s manje objektivnih teškoća i bolje ispitivati.
3) Aktivan odnos u završnom dijelu istraživanja sastoji se u nastojanju da se iskustveni nalazi svestranije objasne i protumače
[uredi] Literatura
dr. Fuad Saltaga, Metodologija društvenih i pravnih nauka, Sarajevo 2005