Interregnum

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Interregnum - međuvlašće, kratkotrajan period između dvije državnopravne vladavine.

U srednjovjekovnoj Bosni to je period vladavine kraljice Jelene (1395-1398). Poslije smrti kralja Stjepana Dabiše bosanski sabor je odlučio da ne imenuje novog vladara zbog obaveza koje je na sebe preuzeo umrli kralj, tj. da poslije njegove smrti Žigmund Luksemburški zaposjedne bosansko prijestolje (tron). Da bi konsolidovali svoje redove, dobili na vremenu i izbjegli revolt Anžujca, Bosanci su vladarske ovlasti prepustili Dabišinoj supruzi Jeleni.

Glavne karakteristike međuvlašća se nepotrebno poistovjećuju sa slabljenjem bosanske države u vrijeme dok je vladala kraljica Jelena. Jelena nije sama vladala, nego uz pomoć sabora (stanak) i glavnih predstavnika vlastele kao svojih savjetnika (velmoža): (vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda Sandalj Hranić Kosača, knez Pavle Radinović i tepčija Batalo). Država u njeno doba nije imala novi pečat, nego su dokumenti pečaćeni pečatom njenog muža Dabiše. Kraljica Jelena je imala problema da podigne dubrovačke tribute (Stonski dohodak, Svetodmitarski dohodak) jer nije mogla ni da ispuni osnovni preduslov da potpiše stare privilegije i povelje u odnosima između Bosne i Dubrovnika. Uz pomoć Dubrovčanina, protovestijara Žoreta (Žore Bokšić) Dubrovčanima je objašnjena karakteristika politološkog izraza interregnuma u Bosni i oni su joj tek onda isplatili tribute (1397).

Stanje međuvlašća nije moglo dugo potrajati zbog tih i sličnih tekućih problema koji su onemogućavali normalno funkcionisanje države. Obzirom da je i vanjskopolitički okvir ugarskog pritiska bio povoljan, sabor je imenovao novog vladara kralja Ostoju (1398) koji je mogao vratiti stanje u zemlji na raniji feudalni državnopravni kvalitet i status.