Josif Brodski

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Josif Aleksandrovič Brodski (ili Joseph Brodsky), na ruskom: Иосиф Александрович Бродский, je ruski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1987. godine. Rođen je u Lenjingradu (Sankt Petersburgu), 24. maja 1940. godine, a umro je u New Yorku 28. januara 1996. godine). Sahranjen je na groblju l'Isola di San Michele u Veneciji.

Potomak je jevrejske porodice iz nekadašnjeg Lenjingrada. Kao dijete je preživio Opsadu Lenjingrada. S petnaest godina napušta školu i pokušava se upisati u školu za posade podmornica. Kad mu to ne polazi za rukom preuzima mnogo raznih poslova, od bolnice do fabrike. U isto vrijeme je samostalno učio engleski, te poljski kako bi mogao prevoditi djela svog omiljenog pisca Czesława Miłosza.

Brodski objavljuje prva svoja djela 1957. godine i dobija snažnu podršku od pjesnikinje Ane Ahmatove. Na zao glas došao je 1964., kada je u Sovjetskom Savezu osuđen za društveni parazitizam na pet godina prisilnog rada i upućen u logor u blizini Arhangelska zbog društvenog parazitizma. Njegova se krivnja sastojala u činjenici da nije htio pohađati niti jednu školu, a nije se htio ni zaposliti.

1972. godine, Brodski napušta Sovjetski Savez. Krenuo je na zapad i nakon kratkih stanica u Beču i Londonu se zaustavio u SAD-u, gdje je do posljednjih dana radio kao počasni član univerziteta Yale. 1979. godine je postao član Američke akademije nauka i umjetnosti (American Academy and Institute of Arts and Letters). Američko državljanstvo je dobio 1980. godine.

Brodski je 1992. godine u New York Timesu objavio Bosansku pjesmu (Bosnia Tune):


As you pour yourself a scotch,

crush a roach, or check your watch,

as your hand adjusts your tie,

people die.


In the towns with funny names,

hit by bullets, cought in flames,

by and large not knowing why,

people die.


In small places you don't know

of, yet big for having no

chance to scream or say good-bye,

people die.


People die as you elect

new apostles of neglect,

self-restraint, etc. - whereby

people die.


Too far off to practice love

for thy neighbor/brother Slav,

where your cherubds dread to fly,

people die.


While the statues disagree,

Cain's version, history

for its fuel tends to buy

those who die.


As you watch the athletes score,

check your latest statement, or

sing your child a lullaby,

people die.


Timee, whose sharp blood-thirsty quill

parts the killed from those who kill,

will pronounce the latter tribe

as your tribe.


Prevod (Marko Vešović i Omer Hadžiselimović):

Dok žohara gniječite, pijuckate

viski, prepone svoje češkate,

dok ruka oko mašne se trudi,

ginu ljudi.


U gradovima čudnih imena,

zgođeni metkom, i sred plamena,

ne znajuć što ih se na smrt osudi

ginu ljudi.


Sred malih mjesta, neznanih vam, ali

velikih, jer priliku nisu im dali

za krik i oproštaj sa svijetom hudim,

ginu ljudi.


Ginu dok birate sve nove i nove

brbljivce o tom što nemar se zove,

suzdržljivost, itd, s tih razloga ludih

ginu ljudi.


Nema ljubavi k odveć udaljenu

tvome susjedu/bratu Slavenu:

gdje letjet vaš se anđel ne usudi

ginu ljudi.


Međ kipovima dok spor izbija,

kainska verzija, istorija,

za svoje gorivo bi da kupi množinu

tih što ginu.


O uspjehu sportaša dok čitate,

il stigli račun, dok pjevate

svom čedu pjesmu što sam nudi,

ginu ljudi.


Pero vremena oštro, krvi žedno,

što neće da žrtva i dželat su jedno,

kazaće da zadnja ološ i alaša

vrsta je vaša.