Milatovići
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Milatovići su srednjovjekovna humska vlastela 14. i 15. vijeka. Zajedno sa Sankovićima, Radivojevićima i Nikolićima bili su najjači velikaši na području Huma. Imali su posjede na području župa Večenike (Večerić), Broćno i Dubrave. Uzima se da moderni Tepčići na području Broćna predstavljaju dokaz o njihovom egzistiranju na tom području.
Rodonačelnik Milatovića je tepčija Milat koji se pominje u 14. vijeku. On je ima sinove kneževe Vukašina, Grgura, Sanka i Vuka Milatovića te kćerku Jakovicu. Braća Grgur i Sanko Milatović primili su dubrovačko građanstvo 1391. Uzima se da je Vuk Milatović 1399. u jednoj povelji pomenuti Vuk Tepčić, sa aluzijom da je prezime Tepčić izvedeno od titule njegovog oca. Vukašin Milatović bio je predvodnik među braćom. Milatovići su, poslije kažnjavanja Sankovića 1391. postali najvažniji predstavnici Huma. Dobili su titulu vojvoda. Vojvoda Vukašin Milatović i knez Grgur Milatović javljaju se kao predstavnici Huma na bosanskim vladarskim dokumentima iz kraja 14. vijeka. Milatovići su učestvovali i bosansko-dubrovačkom ratu 1403. Milatovići su bili pod uticajem vojvode Sandalja Hranića Kosače. Tokom 15. vijeka među nasljednicima se ističe vojvoda Marko Gregurović, vlastelin Stjepana Vukčića Kosače.