Sandalj Hranić Kosača

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sandalj Hranić Kosača (1370. - 1435.) je bio bosanski velmoža iz roda Kosače.

Sandalj Hranić Kosača sin je Hrane Vukovića, a sinovac vojvode Vlatka Vukovića. Imao je braću kneževe Vukca i Vuka Hranića. Uzima se da je Sandalj rođen oko 1370., a umro je 15.3. 1435. Na čelu roda Kosače je od 1393. Bio je oženjen tri puta. Njegova prva supruga (1396) bila je Jelena Crnojević, druga Katarina Vuković (1405), a treća Jelena Lazarević (1411). Uprkos tri braka nije imao potomke. Naslijedio ga je sinovac Stjepan Vukčić Kosača.

Od svoga strica vojvode Vlatka Vukovića Sandalj je naslijedio posjed, plemenitu baštinu i titulu vojvode. To mu je omogućilo da odmah preuzme i istaknutu poziciju u krugu najuglednijih bosanskih velmoža. Redovno se nalazi u krugu najjače vlastele uz bosanske kraljeve kao savjetnik, ručnik i svjedok.

Sandaljev posjed obuhvatao je područje od sliva Neretve do sliva Drine sa Fočom i Goraždem, Polimlje sa Prijepoljem, Brezom i Pljevljima, i od Vrhbosne preko Zagorja, Ljubomira i Bileće do Kotora i Novog u župi Dračevici. Bio je i gospodar polovine župe Konavli koju je dijelio sa knezom Pavlom Radinovićem iz bosanske vlastelinske porodice Pavlovići. Zajedno sa punicom banicom Ankom i suprugom Katarinom miraz iz drugog braka Ostrovicu i prava na Skradin prodao je Mlečanima 1410. Svoju polovinu posjeda u Konavlima prodaje Dubrovčanima 1419., a svoja prava na Kotor Mlečanima 1423.

U koaliciji sa Hrvojem Vukčićem i Jurjem Radivojevićem zbacuje kralja Ostoju 1404. Proširuje svoj posjed na istočni dio Huma na račun vojvode Radiča Sankovića, a dobija i dio trga Drijeva. Tada je stekao titulu velikog vojvode rusaga bosanskoga (Titule u srednjovjekovnoj Bosni). Vrhunac u svome razvoju otvara 1405. kada postaje uz Hrvoja Vukčića jedan od najvažnijih bosanskih magnata. To poziciju kruniše bračnom vezom sa Hrvojevom sinovicom Katarinom. Učestvuje u svim prijelomnim događajima bosanske historije kroz prve tri decenije 15. vijeka. Zajedno sa kraljem Ostojom i Zlatonosovićima učestvuje u ubojstvu kneza Pavla Radenovića 1415. To mu je donijelo neprijateljstvo sa Pavlovićima koje se odražavalo kroz čitavo vrijeme njegovog života.

Najpoznatije Sandaljeve rezidencije bile su u Blagaju (Bišće), Novom, Kozmanu, Samoboru, Kuknju i Ključu. One su omogućavale kontrolu prostranog posjeda. Tokom godine često je mijenjao mjesto boravka. Njegov itinerarij predstavlja jednog od najpokretljivijih bosanskih velmoža srednjeg vijeka. Njegov najpoznatiji diplomata bio je Pribislav Pohvalić. Sandalj je boravio 1412. u Budimu na turniru evropskih vladara i velmoža koji je priredio ugarski vladar Žigmund Luksemburški. Nije bio vitez Zmajevog reda, kako se postavlja, jer nijednom nije zabilježen u tom svojstvu. Sandalj je u Dubrovniku stekao posjede i imao svoju palatu. Bio je dubrovački plemić (Dubrovačko plemstvo). Njegov dolazak u Dubrovnik 1426. bio je spektakularno primanje jednog stranca. U Dubrovniku je imao svoje depozite u kojima je čuvao dragocjenosti. Prodaja dijela Konavala omogućila mu je ulaganje novca na dobit u Dubrovniku od kojeg su on i njegovi nasljednici imali značajne kamate od dvije glavnice u iznosu od 600 dukata. Od Dubrovčana je primao konavoski dohodak u iznosu od 500 perpera. Imao je carine u Vrapču, Ledenicama, Glasincu, a najveće dobitke imao je iz carine na trgu Drijeva. Od 1410. je vlasnik trga Drijeva i polovine drijevske carine. Drugu polovinu držali su Pavlovići i Radivojevići. U Olovu je dijelio carinu sa Pavlovićima.

Na svome prostranom posjedu Sandalj je imao vazale koji su bili podređeni njemu i rodu Kosača. Rod Kosača (označavan u izvorima kao pleme) imao je četiri kuće sa svojim predstavnicima. Svi su nosili titule kneževa. Na širem terenu istaknutu ulogu imali su Čemerovići i Pripčići-Mrđenovići na području Gacka i Nevesinja, Vojtanovići na području Dračevice, Vardići na području Goražda i Dobrovojevići na području Vrsinja. Sandaljevim vazalima pripadali su i predstavnici humske vlastele Nikolići, Milatovići i Komlinovići. Važnu ulogu na Sandaljevom posjedu imali su Vlasi (Vlasi u srednjovjekovnoj Bosni), koji su svojom karavanskom trgovinom omogućavali ekonomsko uzdizanje širih prostora u vezama sa Bosne sa Mediteranom. Najveću ulogu među njima imali su Vlasi Stankovići, iz katuna Stanka Perutinića, a koji su pripadali širim okvirima Vlaha Maleševaca.

Vojvoda Sandalj Hranić iz roda Kosača bio je bosanski plemić. Njegovo staleško određenje dato je kroz titulu velikog vojvode rusaga bosanskoga. Pripadao je rodu (pleme) Kosače za čije pripadnike je izrijekom 1437. zabilježeno da su Bosanci. Sandaljeva vjerska orijentacija pokazuje sklonost prema Crkvi bosanskoj. Nije bio član hijerarhije Crkve bosanske, ali je priznavao njeno mjesto i ulogu u bosanskom društvu. Bio je oženjen ženama pravoslavne i katoličke vjerske pripadnosti.

Drugi jezici