Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Knjizevno delo kao povod za razmisljanje(o Dr. Zoranu Djindjicu)
Pre petnaest godina videlo se da cu biti drugacija od mojih vrsnjaka. Ispocetka to se ispoljavalo samo fizicki, a sada i tokom svih ovih godina izlazi na videlo i moj mentalni sklop: strahovi, ciljevi, teznje,…,koji se skroz razilaze od shvatanja jednog prosecnog petnaestogodisnjaka.
Oduvek je za mene moj tata bio heroj i uzor. Mislila sam da se to nikada nece promeniti, ali…
Pre nekoliko godina desio se jedan nemili dogadjaj. Kroz njegov zadnji oprostaj i ,nazalost, samo po knjizi ,,Metafore dr Zorana Djindjica” uspela sam da ga “upoznam” i stavim ga za etapu vise od svog rodjenog oca.
Skup tih lepih reci, recenica i dubokih misli sacinili su njegovi najblizi prijatelji njemu u cast. Dugo je ta knjiga stojala na polici sluzeci kao ukras, sve dok nisam pocela da tonem u neku mracnu rupu punu tuge i bola, i sasvim slucajno otvorila bas onu stranicu na kojoj je ispisano:,, Moto koji me vuce napred je nikad se ne predaj! Ako krenes u preticanje, dodaj gas. Radi ono sto smatras da je ispravno, a ne ono sto ce vecina da podrzi. Poraze ne dozivljavaj licno.”
Tog dana sve se preobratilo, jedna naizgled prosta misao isprva, moram priznati, mucila me je, da bi me na kraju namamila da procitam celu knjigu, knjigu koja me je bacila u duboko razmisljanje o zivotu, sebi, coveku kojeg sam stavila u prvi plan i o tim cuvenim reformama.
Evo me, treci put citam knjigu i svaki put pronadjem nesto novo, nesto vazno sto mi se izmaklo. Uvek naidjem na neku novu rec, novo nadahnuce, koje mi se satima, ponekad i danima vrzma po glavi.
Zoran Djindjic je bio mocan covek, ali nikad nije sebe uzdizao iznad naroda, govoreci teske reci, a mogao je to, pa cak i mnogo, mnogo vise.
Ne, ja sad ne govorim o politici. Nije cak sporno da li volimo Zorana ili ne, bitna je jacina njegovih reci. Volim to delo i kakvog-takvog ga cenim, jer me svaki procitani put ojaca i vrati mi snagu nadu i veru koju, nazalost, sve cesce gubim ali:
,,LJUDI, SAMO JEDAN ZIVOT IMAMO!”
Selena Ramic
,,Srednja turisticka skola Kovin”
I razred
evil-sena@hotmail.com