Franjo I, kralj Francuske

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Franjo I
Franjo I

Franjo I (fr. François Ier) (12. septembar 1494. - 31. juli 1547.), francuski kralj od 1. januara 1515. - 1547. godine.

Naslijedio je 1515. svog rođaka Luja XII koji nije gajio simpatije prema njemu. Umjesto normalnog početka pripreme za buduću vladavinu u trenutku navršene 18. godine Luj XII je Franju I poslao u rat. Odmah po stupanju na prijestolje bez obzira na prijašnja osobna neslaganja s prethodnikom on nastavlja njegov nerealan san o osvajanju Italije. Francuskoj se na tom putu ispriječio Karlo V car Svetog Rimskog carstva, kralj Španije i vladar današnjeg Beneluksa. S obzirom na novčani i ljudski potencijal protivnika ovaj rat je bilo nemoguće dobiti. Na kraju tokom rata i sam Franjo I je pao u zarobljeništvo. Kako bi uspio iz njega izaći zamijenio se s svojom djecom koja provode nekoliko godina kao taoci kralja Španije. Otkup njihove slobode postaje financijska katastrofa za državu. Njegovi pokušaji za sticanje potpore engleskog kralja Henrika VIII u borbi protiv Karla V Habsburga su bili neuspješni. Cijela njegova vladavina samo s izuzetkom oružanih primirja je provedena u borbi protiv svog vječitog rivala. Ovaj rat će se nastaviti i tokom života njegovog nasljednika.

Pred sam kraj života Franjo I sklapa savez s Osmanskim carstvom protiv zemalja Habsburga. Ovaj savez će ostat na snazi tokom sljedećih 250 godine.

Bio je istaknuti zaštitnik renesansne umjetnosti.

Par godina prije njegove smrti umrla su i dva njegova sina tako da ga je na kraju neočekivano naslijedio preživjeli sin Henrik II, kralj Francuske.