Glagoljica

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Historija alfabeta

srednje bronzano doba 19.–15. vijek p.n.e.

  • Kanaansko-feničko 14. vijek p.n.e.
    • paleohebrejsko 10. st.vijek p.n.e.
    • aramejsko 9. vijek p.n.e.
      • Brahmi i indijska 6. vijek p.n.e.
        • tibetansko 7. vijek
        • kmersko/javansko 9. vijek
      • hebrejsko 3. vijek p.n.e.
      • sirsko 2. vijek p.n.e.
        • nabatejsko 2. vijek p.n.e.
      • avestijsko 4. - 6. vijek
    • grčko 9. vijek p.n.e.
      • etrušćansko 8. vijek p.n.e.
      • gotičko 4. vijek
      • armensko 405. godina
      • glagoljičko 862. godina
      • ćirilično 10. vijek
    • samaritansko 6. vijek p.n.e.
    • iberska 6. vijek p.n.e.
  • južnoarapsko 9. vijek p.n.e.
    • etiopsko 5. –6. vijek p.n.e.
meroitičko 3. vijek p.n.e.
Geneologija

Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. vijeka koje se u npr. u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. vijeka. Već početkom 16. vijeka sve je više potiskuje latinica. Autorima ovog pisma smatraju se braća Ćiril i Metodije, bizantski redovnici iz Soluna. Ćiril (pravim imenom Konstantin) je na osnovu jezika makedonskih Slavena iz okoline Soluna sastavio prilagođeno pismo i prevodio crkvene knjige.

Glagoljica se ima oko 40 slova, ovisno o kojoj je verziji riječ.

Najpoznatiji domaći glagoljaški spomenik, Bašćanska ploča, pokazuje umjerenu oblost, no uglata glagoljica je specifični hrvatski oblik glagoljice. Javlja se u Hrvatskoj počevši od 12. vijeka, najčešća je u primorskim krajevima (Istra, Hrvatsko Primorje, Dalmacija, zadarski i kvarnerska ostrva, prije svega Krk, Cres i Lošinj), ali se nalazi i u unutrašnjosti Like i Krbave, sve do Kupe, čak do Međimurja i slovenskih krajeva.

Prva knjiga štampana tim pismom je Misal po zakonu rimskoga dvora (Missale Romanum Glagolitice) iz 1483 za koji se sa sigurnošću može reći da je tiskan u Kosinju, u Lici.

[uredi] Nazivi

Ime "Glagoljica" se na češkom piše hlaholice, na slovačkom hlaholika, na poljskom głagolica, na ruskom i bugarskom глаго́лица (ili glagoljica), na ukrajinskom глаголиця, na bjeloruskom глаголіца, na slovenskom glagolica itd.

[uredi] Vanjski linkovi

  • Kronološki popis najvažnijih glagoljskih spomenika
  • Staroslavenski institut
  • Fucic, Branko: Glagoljski natpisi. (In: Djela Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti, knjiga 57.) Zagreb, 1982. 420 p.
  • Fullerton, Sharon Golke: Paleographic Methods Used in Dating Cyrillic and Glagolitic Slavic Manuscripts. (In: Slavic Papers No. 1.) Ohio, 1975. 93 p.
  • Gosev, Ivan: Rilszki glagolicseszki lisztove. Szofia, 1956. 130 p.
  • V. Jagic Glagolitica. Würdigung neuentdeckter Fragmente, Wien, 1890.
  • H. Miklas (Hrsg.) Glagolitica: zum Ursprung der slavischen Schriftkultur, Wien, 2000.
  • Steller, Lea-Katharina: A glagolita írás In: B.Virághalmy, Lea: Paleográfiai kalandozások. Szentendre, 1995. ISBN 9634509223
  • Vais, Joseph: Abecedarivm Palaeoslovenicvm in usum glagolitarum. Veglae, [Krk], 1917. XXXVI, 74 p.
  • Vajs, Josef: Rukovet hlaholske paleografie. Uvedení do knizního písma hlaholskeho. V Praze, 1932. 178 p, LIV. tab.