Razgovor:Handžar divizija
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
U ovom članku nema ni jedna poveznica. --Jack Sparrow 20:25, 21 august 2007 (CEST)Jack Sparrow
13. Waffen Brdska Divizija SS "Handžar" (hrvatska Br. 1)--Custa 06:01, 4 septembar 2007 (CEST)
Dupli tekst prebačen ovdje Emir Kotromanić 20:31, 4 septembar 2007 (CEST) Ok. --Custa 22:14, 4 septembar 2007 (CEST)
Tekst:
13. Waffen Brdska Divizija SS "Handžar" (hrvatska Br. 1) bez ikakve sumnje spada među najzanimljivije, najneobičnije, ali ujedno i najkontroveznije vojne formacije koje su djelovale na prostorima Bosne i Hercegovine tokom Drugog svjetskog rata. U proteklih pola stoljeća, uz ovu se vojnu jedinicu najčešće vezao epitet "zloglasna" i njoj su se na teret stavljale desetine slučajeva masovnih ubojstava civila, pljački i svega onog što se u pravnoj terminologiji označava kao kršenje zakona i običaja rata, odnosno kao ratni zločini.
Sadržaj |
[uredi] Formiranje
Vođa SS (Schutzstaffel) Heinrich Himmler bio je oduševljen Islamom i s idejom da su Hrvatski i Muslimanski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Arijskog porijekla čiji su prijeci bili Goti ili Perzijci. Isto tako, Himmler je stvaranjem muslimanske divizije želio privesti muslimanske nacije u svijetu da se priklone nacističkoj ideologiji.
"Kroz Hrvatsko-Bosansku diviziju, naša je želja da pružimo ruke Muslimanima diljem svijeta, čiji je broj trenutno 350 miliona i koji su spremni da se oslobode Britanskog Kraljevstva."
Himmler je želio da osnuje muslimansku diviziju čiji bi glavni cilj bila borba protiv Titovih partizana u Bosni da bi osigurali sigurniji život Njemačke manjine u Sremu. Himmler je, želeći oržati dobre odnose s Nezavisnom Državom Hrvatskom, poslao u Zagreb svoga pregovarača Generala Edmunda Glaise von Horstena i nakon kraćih pregovora dobio podršku za osnivanje divizije ali sa preduvjetom da divizija nosi hrvatski grb i da u imenu stoji da je divizija hrvatska.
[uredi] Regrutovanje
Već na samom početku, Nijemci su znali da nemogu računati na muslimane koji su bili dio vlasti u NDH jer im lokalno muslimansko stanovništvo nije vjerovalo. Himmler je obezbijedio jerusalemskog muftiju Hadži Amina el-Huseinija da putuje na prostor Bosne i Hercegovine. Husseini je bio veliki zagovarač nacističke ideologije a i sam je bio protjeran sa prostora tadašnje Palestine od strane Velike Britanije jer je vodio pobune protiv izraelskih naseljenika. Ovo se urodilo velikim plodom jer su Bošnjaci pritisnuti četničkim genocidom na jednoj i hrvatskom politikom nacionalne asimilacije na drugoj strani izlaz jedino vidjeli u aneksiji Bosne i Hercegovine od strane Njemačke, a ulazeći u redove SS, time su željeli i dokazati svoju spremnost da ostvare taj cilj. Manji broj Bošnjaka pridružio se Narodnooslobodliačkom pokretu (NOP), ali je većina podržavala regrutovanje u SS jer su još uvijek nosili svježe uspomene na savezništvo partizana i četnika na nekim dijelovima Bosne i Hercegovine.
Iako su lokalni imami podržavali odlazak omladine u SS postrojbe, u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine regrutovanje nije išlo kako treba. U Travniku su Nijemci upali u lokalnu džamiju i poveli sa sobom sve džematlije koji su mogli da posluže u Handžar diviziji. Veliki broj ovih regruta je pobjegao iz divizije u narednih nekoliko dana. Bio je veliki i broj onih koji su pripadali domobranskim i ustaškim jedinicama koji su prebjegli da služe u SS formacijama jer je isplata i uniforma bila bolja od one u hrvatskoj vojsci.
I pored svega ovoga, Himmlerovi regrutači su uspjeli da okupe i osnuju najveću Waffen SS diviziju koja je u jedno vrijeme brojala 21,065 vojnika.
[uredi] Obuka
Vojni vrh Njemačke odredio je da se vojnici Handžar divizije treniraju u južnoj Francuskoj sa sjedištem divizije u gradu Le Puy. Prva grupa njemačkih regruta stigla je u Le Puy 3 Jula 1943 godine. Odmah po dolasku jedinice, sjedište jedinice je pomjereno u grad Mende. Prva grupa bosanskih regruta stigla je u Mende 10 Jula 1943 godine. 15 Jula počelo je štampanje oficijalnih novina divizije pod imenom "Handžar". Ime i simbol handžar su usvojeni kao simbol divizije jer je simbol bio vrlo prepoznatljiv vojnicima u diviziji i familijama u Bosni i Hercegovini.
Pukovnik Karl Gustav Sauberzweig je postavljen kao komandant divizije 9 Augusta 1943 godine. Ostali oficirski kadar sačinjavali su većinom Nijemci sa balkanskih prostora jer su poznavali maternji jezik vojnika divizije. Za podoficire uglavnom su postavljani Hrvati a i poneki Bošnjak koji je imao iskustva iz Prvog Svjetskog Rata.
Obuka novih regruta nije išla lahko. Velika grupa oficira i podoficira nisu imali iskustvo potrebno za treniranje jedne ogromne divizije. U ovo vrijeme počela se pojavljivati i mržnja muslimanskog dijela divizije prema katoličkom jer su jedni imali kao cilj autonomiju Bosne i Hercegovine dok su drugi svoju državu vidjeli kao Nezavisnu Državu Hrvatsku. U toku ovog vremena 155 vojnika je pobjeglo iz divizije a od toga 13 Bošnjaka i 121 Hrvat.
Njemački oficiri su računali na bosanske imame, koji su bili prisutni u diviziji, da pripomognu pri mentalnom treniranju Bošnjaka vojnika. Imami su tako provodili propagandu o "familiji, novom svjetskom poretku, Fireru i religiji". Vojnici su uvijek učili o tome kako bez ova četiri, nijedna od preostalih ideja nemože opstati sama. Imami su najviše govorili i učili regrute o borbi protiv komunizma u domovini.
[uredi] Pobuna
U toku regrutovanja, bilo je i osoba koje su pripadale Komunističkom Pokretu Jugoslavije i koje su uspjele da se upišu kao regruti u jedinice Handžar divizije. Ferid Džanić, Božo Jelenek, Luftija Dizdarević i Nikola Vukelić su aktivno planirali pobunu protiv SS divizije i svoju šansu su pronašli u Septembru 1943. Plan je bio pobiti njemačke oficire i sa ostatkom "simpatizera" se priključiti francuskom otporu protiv Njemačke. Džanić kao lider grupe imao je dva plana po kojima bi divizija pod njegovom komandom ratovala u Sjevernoj Africi ili u Hrvatskoj ovisno o situaciji u Francuskoj u danima poslije pobune. Džanić je u izletima u grad prije pobune došao u kontakt sa članovima francuske ilegale u hotelu Moderne i kada je dobio potvrdu da će imati pomoć Britanaca i Francuza odlučio se za akciju. Ta pomoć ipak nikada se nije pojavila ali se nezna jeli to bilo tačno ili ne jer je pobuna trajala samo nekiliko sati.
Pobunjenici su poslije ponoći upali u spavaonicu oficira, uzeli im oružje i zarobili. Pobunjenici su uspjeli da sebi privole i mali broj Bošnjaka koje su tada postavili po gradu kao stražu. Nekoliko vojnika kasnije će reći da su im Džanić i Vukelić rekli da se rat završio i da su Englezi na putu prema njima i da treba da se pridruže pobunjenicima. Oko 0410 sati pobunjenici su počeli ubijati oficire i podoficire.
Imam Halim Malkoć i Dr. Schweiger su saznali za pobunu i smislili plan kako da vrate kontrolu na bataljonom nazad u njemačke ruke. Kada su došli do ostatka bošnjačkih vojnika i rekli im za laži o dolasku engleskih i francuskih jedinica, vojnici su (neki i plačući) uzeli oružje i opet se zakleli Hitleru i krenuli da uguše pobunu. Oko 0700 Dizdarević i Džanić su ubijeni a Vukelić zarobljen. Tada su ostali pobunjenici osim Jeleneka prešli nazad na stranu SS a on je prebjegao u Toulouse. Pobuna je ugušena sedam sati nakon početka iste.
18 Septembra 1943 svi uhapšeni pobunjenici koji na vrijeme nisu prešli na stranu SS su strijeljani. Njihova imena su: Nikola Vukelić, Mujo Alispahić, Meho Memišević, Philipp Njimać, Ivan Jurković, Alija Beganović, Mustafa Morić, Sulejman Silajdžić, Jusuf Vučjak, Zemko Banjić, Efraim Basić, Ismet Cefković i Uzeir Mehičić.
Imam Malkoć, Dr. Schweiger i pet drugih vojnika su dobili orden Gvozdeni Križ druge klase.
[uredi] Ofanzive
Nakon povratka u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, Handžar divizija je počela najveće operacije protiv partizanskih jedinica u Drugom Svjetskom Ratu.
[uredi] Wegweiser
Akcija je počela u 0400 ujutro 10 Marta 1944 godine. Unternehmen Wegweiser je imala za cilj opkoliki i uništiti partizanske jedinice oko Jamene i Soljana. Nakon prodiranja u Jemene i Soljanje oko 0900 ujutro, jedinice divizije su zauzele i Vrbanju, Batrovce i Višnjićevo. Titove jedinice su se morale povući na Jug preko rijeke Save. Ukupan broj poginulih partizana je bio 573 sa 82 zarobljenika.
[uredi] Sava
Unternehmen Save ili Prelazak preko Save je prva ofanziva koja je diviziju dovela u Bosnu i Hercegovinu. Prilikom prelaska preko rijeke, komandant jedinice je na poklon svakom vojniku dao sliku Adolfa Hitlera sa recitacijom "Handžaru-udaraj". Jedinice koje su prešle Savu preko Brčkog su zadobile i udarac minobacačima od strane partizanskih jedinica sa nekoliko poginulih i ranjenih. 16 Marta 1944. divizija je napala Bijeljinu i zauzela je bez većih borbi. Put Čelić-Lopare došao je pod kontraofanzivnom vatrom 16te i 36th Vojvođanske brigade i tu je je poginuo 201 partizan. Kod Gornjih Rahića divizija se sukobila sa 3 Vojvođanskom Brigadom gdje su život izgubila 124 partizana sa 14 zarobljenih.
[uredi] Osterei
12 Aprila divizija je pokrenula ofanzivu Unternehmen Osterei (Operacija Uskrsno Jaje). U prva dva dana osvojena su mjesta Janja, Donje Trnovo i Ugljevik. Albanski bataljon koji je bio pod komandom Handžar divizije su zauzeli Majevicu i ovo je bila njihova poslijednja bitka pod Handžar kontrolom. 17 Aprila, ovaj bataljon se priključio tek osnovanom SS Skenderbeg. Partizanska Tuzlanska Brigada pretrpjela je ovdje veliki poraz i izgubila Gradačac te se i s tom akcijom završava ofanziva.
[uredi] Maibaum
Unternehmen Maibaum je trebala biti ofanziva koja će srušiti sav otpor Trećeg Bosanskog Korpusa. Dio jedinica su postavljene na rijeci Drini da spriječe prelazak partizana u Srbiju i zauzme Zvornik. Drugi dio je trebao opkoliti i uzeti Tuzlu pa onda Vlasenicu dok su ostale jedinice trebale čistiti teren zauzet od strane Handžar divizije. 25 Aprila je pao Zvornik sa minimalnim gubitcima. 27 Aprila SS divizija je ušla u Kladanj a sledeći dan pala je i Vlasenica. 28 April je bila najveća i najžešća bitka između SS i Partizana u Šekovićima. Bitka je trajala 24 sata sa velikim gubitcima na obadvije strane.
[uredi] Maiglockhen
Zajedno sa četnicima, divizija je 17 Maja 1944 krenula na Jug kod Stolica. Tu su se sreli sa 17tom Majevičkom Brigadom koja je u bitci za Stolice pretrpjela poprilične gubitke od 16 mrtvih i 60 zarobljenih.
[uredi] Ljeto 1944
Nakon propalog plana da se unište Tito i Partizane kod Drvara, Tito se odlučio na opći poziv na ofanzivu protiv neprijatelja širom Bosne i Hercegovine. Treći Bosanski Korpus je krenuo na ofanzivu protiv Handžar divizije s namjerom da zauzme izgubljenu teritoriju. U bitci na Loparama, partizani su popuno uništili nekolike jedinica Handžar divizije. Bitka na Spreči 12 Juna bila je bez čistog pobjednika. Handžar divizija je ovdje imala 205 mrtvih i 528 ranjenih dok su partizani imali oko 3000 mrtvih ali se taj broj nije mogao tačnije utvrditi.
[uredi] Kapitulacija
Sa prodorom Crvene Armije i sve većim Ruskim uspjesima, Handžar divizija je premještena na Istočni Front što je uostalom naglasilo i kraj divizije jer su mnogi vojnici počeli da bježe iz vodova nazad u Bosnu i Hercegovinu neželeći se boriti u drugim državama.
Handžar Divizija se predala Britanskim trupama 8 Maj 1945|8 Maja 1945 godine.
[uredi] Relevantni članci
-
- Himmler's Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943-1945 by George Lepre