Kiseonik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kiseonik ili oksigen (O, latinski oxygenium) je nemetal z VIA. On je najrasprostranjeniji element na Zemlji - količina kiseonika u zemljinoj kori iznosi 45%. On takođe čini i 20,8% atmosfere zemlje.

Stabilni izotopi su mu 16O, 17O i18O

Sadržaj

[uredi] Osobine kiseonika

Pod normalnim uslovima je u gasovitom ]]|agregatnom stanju]]. Neophodan za opstanak živih bića. Snažan oksidans. U tečno stanje prelazi na -183°C (1.013 bara) podržava gorenje, bez boje, ukusa i mirisa. Kiseonik u čistom obliku se javlja u vidu molekula O2 i ozona O3

[uredi] Primjena

  • U procesima sagorjevanja radi postizanja viših temperatura.
  • U metaloprerađivačkoj industriji i metalurgiji za sječenje i zavarivanje, za intenziviranje tehnoloških procesa.
  • U industriji nemetala za postizanje viših temperatura.
  • U hemijskoj industriji za proizvodnju sintenznih gasova, u pirolitičkim procesima ...
  • U ostalim primjenama (medicina, biološke nauke, prehrambena industrija, naučnotehnička istraživanja).

[uredi] Postupak sa gasom

Upotreba kiseonika pod pritiskom i upotreba tečnog kiseonika podležu posebnim propisima i mjerama zaštite.


Nije dozvoljen kontakt kiseonika sa organskim materijalima. Za tečni kiseonik se preporučuje austenitni čelnici, aluminij i legure, bakar i legure. Dozvoljena upotreba fluornih polimera (teflon). Za gasoviti kiseonik je pod određenim uslovima dozvoljena primjena ugljeničnih lako legiranih čelika i legura bakra i aluminija.

[uredi] Način dobijanja i distribucije

U industriji se dobija se rektifikacijom tečnog vazduha na temperaturi ispod -185°C

Najčešće se isporučuje u čeličnim sudovima - bocama, pod pritiskom od 150 bara. Boce su pojedinačne ili u baterijama - paletama sa zajedničkim ventilom za punjenje i pražnjenje, u baterijama sudova - boca trajno ugrađenim na transportno vozilo ili u tečnom agregatnom stanju specijalnim transportnim vozilima do rezervoara korisnika kiseonika.

Portal Odjeljak isključivo posvećen hemiji