Vlasi u srednjovjekovnoj Bosni

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Vlasi u srednjovjekovnoj Bosni predstavljaju sastavnicu društvene strukture srednjovjekovne Bosne. Historijat Vlaha u jugoistočnoj Evropi obuhvaćen je dugim vremenskim razdobljem. Njihova geneza i historijska pojava još uvijek je problemska za istraživače (Vlasi). U srednjovjekovnoj Bosni historijski podaci o Vlasima su brojni za razvijeni i kasni srednji vijek. Prema njima prepoznaje se njihova rasprostranjenost, organizacija i mjesto i uloga u društvu.

Vlasi se vežu za određeno područje putem katunske organizacije. Katun predstavlja zajednicu jednog ili više rodova Vlaha povezanih u jedan prostor i prepoznatljivu organizacionu cjelinu. Takvi su katuni Burmaza, Bobana, Vlahovića, Kresojevića, Mirilovića, Pliščića, Kutlovića, Riđana, Ugaraka na području današnje Hercegovine. Na čelu katuna je katunar, a obično iz jedne porodice se prati nasljedna linija predvodnika katuna. Ti katuni se vremenom raslojavaju na način da predstavnici pojedinih rodova stvaraju nove katune (Teritorijalizacija katuna). Katunska orhanizacija utječe na razvoj naselja, pa neka današnja naselja upravo za svoje ime duguju katunima Vlaha (Gleđevci, Vlahovići).

Uprkos razvijenoj unutrašnjoj organizaciji i očito određenoj etničkoj podlozi, Vlasi u srednjovjekovnoj Bosni bili su uklopljeni u feudalnu hijerarhiju u specifičnom društvenom statusu. Vlasi su bili vazali bosanskih vladara, a kasnije su, poput drugih regalnih prava raspodjeljivani i bosanskim velmožama. Njihova osnovna djelatnost prepoznaje se u ekonomiji širih područja. Osnovno njihovo zanimanje je stočarstvo i karavanska trgovina.