Celjski grofovi
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Celjski grofovi (Cilie, Cilli, Cylie, Celjani), srednjoevropska dinastička obitelj.
Bili su gospodari posjeda u Savinjskoj dolini, gdje se kao Žovneški (prema gradu Saneck ili Sannegg, Žovnek) spominje Gebhard I u ispravama iz 1130. i 1144. s pridjevom de Soune, nobilis de Sauna, tj. Savinjski. Imali su posjede i u Kranjskoj, koje su proširivali i zaokruživali, stječući ih naročito od akvilejske i krške crkve te stupajući u rodbinske veze s uglednim i moćnim obiteljima. Proširivanje moći i posjeda Žovneških (Celjskih) započeo je u 13. vijeku Konrad I. Nakon izumiranja Vovbrških (Heunburgovaca) (1322), Habsburgovci im povjeravaju upravu u Kranjskoj i Slovenskoj marki te oni nasljeđuju njihov velik posjed u Štajerskoj i tada još nevažan grad Celje, po kojemu se od tada sve češće i nazivaju. Stalno ga upotrebljavaju od 1341, kad uz pomoć Habsburgovaca dobivaju naslov državnih grofova Celjskih, koji im podjeljuje car Ludvig Bavarski.
Ulrik I (oko 1330–1368), sin Fridrika I, i njegov brat Herman I (umro 1385), oženjen od oko 1361. Katarinom, kćeri bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, sudjeluju 1345. u borbi kod Zadra kao vitezovi, najamnici ugarskog kralja Ludovika. Obojica 1354. prate Karla IV Luksemburgovca u vojnom pohodu na Rim, gdje se posljednji kruni carem. Ulrikov sin Vilim (oženjen Anom, kćeri poljskog kralja Kazimira III Velikog iz dinastije Pjastovići; njihova kći Ana od 1401. udana za poljskog kralja Vladislava I Jagelovića) sudjeluje s kraljem Žigmundom 1392. u vojni protiv Osmanlija. Na povratku iz te vojne Vilim umire. Luksemburgovac Karlo IV 1362. ponovno potvrđuje grofovski naslov Ulriku I, Hermanu I i Vilimu (1372).
Herman II nakon Vilimove smrti postaje senior obitelji i uz Fridrika I graditelj je velike moći Celjskih. Nastavljajući se oslanjati na Luksemburgovce, tj. kralja i cara Žigmunda, udaje za njega kćer Barbaru (1392–1451). Za Hermana II, Celjski proširuju svoje posjede na Varaždin, veliki dio Hrvatskog Zagorja, na Međimurje s Čakovcem, a nakon izumiranja grofova Ortenburških (1418), prema međusobnom nasljednom ugovoru, stječu njihove velike posjede u Koruškoj i Kranjskoj. Godine 1423. Celjskima uspijeva da se vojvoda Austrije Ernst Habsburg odrekne feudalnog gospodstva nad njima; 1427. bosanski kralj Tvrtko II Kotromanić zaključuje s Celjskima također ugovor o međusobnom nasljeđivanju ako ne bi imali potomke muškog roda. U promijenjenom odnosu snaga poslije Tvrtkove smrti 1443. tu pogodbu onemogućuju Janko Hunjadi i s njim povezana bosanska vlastela. God. 1429. Herman ženi unuka Ulrika II Katarinom, kćeri srpskog despota Đurđa Brankovića. Rezultat Hermanove politike je Žigmundova podjela naslova kneza Fridriku II i Ulriku II u Svetom Rimsko-Njemačkom Carstvu 1436, što Celjske izdiže u, praktično, gotovo isti rang s Habsburgovcima, koji se oštro suprotstavljaju izmicanju Celjskih ispod njihove bilo kakve jurisdikcije u potonjim habsburškim nasljednim zemljama. Dolazi do rata s izmjeničnim uspjesima; ali Celjski, koji se istovremeno bore i s Hunjadijem, ne uspijevaju zauzeti Ljubljanu i Novo Mesto te 1443. sklapaju nagodbu o uzajamnom nasljeđivanju muških nasljednika, a Habsburgovci im priznaju čast državnih knezova.
Hermanov sin Fridrik II oženio se Elizabetom, kćeri Stjepana I Frankapana. Ulrik II posvećuje svu svoju pažnju ugarskim prilikama i sukobljava se s težnjama plemstva predvođenog Hunjadijem, koji onemogućuje Celjske da dođu do bosanske krune. God. 1451. sklapa se između njih nagodba o braku između Ulrikove kćeri Elizabete i Hunjadijeva sina Matije, što privremeno smiruje suprotnosti. Elizabeta umire 1455, a naredne godine i Janko Hunjadi, te Ulrik II postiže u Ugarskoj svoj vrhunac kad je imenovan kraljevskim namjesnikom. Nedugo iza toga Ladislav Hunjadi ga ubija u beogradskoj tvrđavi, što je kraj Celjskih, čije posjede preuzimaju Habsburgovci.
[uredi] Žoveneški, Celjski gofovi
Žoveneški [1]
- Gebhard (cca 1130-1144)
- Gebhard II (1173-1227)
- Konrad I (+ cca. 1255)
- Ulrih I (+ cca. 1265)
- Ulrih II (+ cca. 1316)
- Friderik I Celjski (+ 1360), od 1341.godine dalje grof, početnik Celjskih grofova
Genealogija grofova Celjskih[2],[3]
A: Friderik I. Celjski (* ~1300-1359) & Diemut Walsee
- B: Ulrih I. Celjski (* ~1331-1368) & Adelhajda Ortenburg
- C: Vilijem Celjski (* ~1361-1398) & Ana Poljska
- D: Ana Celjska & Vladislav II. Jagiello, kralj Poljske
- C: Vilijem Celjski (* ~1361-1398) & Ana Poljska
- B: Herman I. Celjski (* ~1333-1385) & Katarina Kotromanić
- C: Hans († 1372) & Margareta Pfannberg
- C: Herman II Celjski († 1435) & Ana Schaunberg
- D: Friderik II. Celjski († 1454) & 1.žena Elizabeta Frankopanska, 2.žena Veronika iz Desenica
- E: Ulrih II. Celjski († 1456) & Katarina Brankovič
- F: Herman IV. († 1452)
- F: Jurij († 1443)
- F: Elizabeta
- E: Friderik III.
- E: Hans
- E: Ulrih II. Celjski († 1456) & Katarina Brankovič
- D: Elizabeta & Henrik V. Goriški
- D: Ana & Nikola II. Gorjanski, palatin Ugarske
- D: Herman III. († 1426)
- E: Margareta († 1480) & 1.Herman, grof Montfortski, & 2. Vladislav, vojvoda iz Tešna
- D: Ludvik († 1417)
- D: Barbara Celjska († 1451) & Žigmund Luksemburški († 1437),
- E: Elizabeta Luksemburška & Albreht II. Njemački, iz porodice Habsburg, njemački i češki kralj
- F: Ladislav († 1457), ugarski i češki kralj
- F: Elizabeta Habsburška & Kazimir IV. Poljski
- F: Ana Habsburška & Vilijem III. Luksemburški, saški vojvoda
- E: Elizabeta Luksemburška & Albreht II. Njemački, iz porodice Habsburg, njemački i češki kralj
- D: Herman IV. († 1426)
- D: Friderik II. Celjski († 1454) & 1.žena Elizabeta Frankopanska, 2.žena Veronika iz Desenica
- B: Katarina & Albreht IV. Goriški
- B: Ana & Oto IV. Ortenburg