Woody Allen

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Woody Allen
rođen: 1. decembar  1935.
New York,  SAD


Woody Allen (fon. Vudi Alen; New York, 1. decembar 1935.), američki filmski režiser i glumac. Pravo ime mu je Allen Stewart Konigsberg.

U središtu pažnje njegovih satiričkih komedija su njujorški intelektualci, koje prikazuje tragikomično "bez dlake na jeziku".

Sadržaj

[uredi] Mlade godine

Allen je rođen u New Yorku kao dijete židovske porodice austrijsko-ruskog porjekla, oca Martina Königsberga (1900. - 2001.) i majke Netty Cherrie (1908. - 2002.). On i njegova mlađa sestra Letty odrasli su u Flatbushu, u Brooklynu. Allen je išao u hebrejsku školu 8 godina a onda je otišao u srednju školu Middwood. Tokom tog vremena živio je na aveniji K, između Istočne 14. i 15. ulice. Kolege u školi su ga prozvali "crveni" zbog njegove crvene kose, a on ih je znao zadiviti čarobnjačkim trikovima.

Kako bi skupio novac, počeo je pisati šale za Davida O. Albera, koji ih je prodavao kolumnistma u novinama. Sa 16 godina je počeo pisati šale za zvijezde kao što su Sid Caesar te se počeo zvati Woody Allen. Otišao je studirati komunikaciju i film na univerzitetu u New Yorku, ali nije imao dobre ocjene pa se ispisao. Kasnije je nakratko i pohađao gradski fakultet u New Yorku.

[uredi] Karijera

Sa 19 godina je počeo pisati za The Ed Sullivan Show. U 60-ima je počeo nastupati kao stand-up komičar. 1965. po njegovom scenariju snimljen je njegov prvi film "Šta ima novo, mačkice?" (kojeg nije režirao) a u kojem je jednu od glavnih uloga igrao Peter Sellers. Godinu dana kasnije snimio je svoj prvi film kao režiser, parodiju "Šta ima, Tiger Lily?" u kojoj je pogrešno presinhronizirao jeftini japanski špijunski triler u komediju. 1967. nastupio je i u parodiji "Casino Royale" u kojoj je parodiran James Bond, ali je navodno bio jako nezadovoljan snimanjem i gotovim rezultatom. "Uzmi novac i bježi", svoj drugi film kao režiser, snimio je 1969. Tokom tog razdoblja snimao je većinom jednostavne komedije apsurda u kojima je i sam glumio.

1977. napravio je preokret u svojoj karijeri te se okrenuo ozbiljnim i realističnim temama iz stvarnog života u tragikomediji "Annie Hall". Za taj film je osvojio dva Oscara, za najbolji scenarij i režiju, ali nije se pojavio na dodjeli nagrade. Od tada je povremeno snimao i drame, kao što su "Interijeri", po uzoru na svog idola, švedskog režisera Ingmara Bergmana. "Stardust Memories" je navodno inspirisan filmom "8 1/2" kojeg je režirao Federico Fellini.

Tokom 80-ih eksperimentisao je najrazličitijim filmovima sa originalnim pričama; među njima je i pseudo-dokumentarac "Zelig" te fantastična komedija "Grimizna ruža Kaira" u kojoj lik iz filma siđe sa platna u stvarni svijet - za taj je film Allen osvojio Zlatni globus i BAFTA-u za scenarij. Za tragikomediju "Hannah i njene sestre" je osvojio trećeg Oscara za scenarij, a sam film u kategoriji komedije ili mjuzikla je osvojio Zlatni globus. Uz to, sa zaradom od 40 miliona $ u kinima SAD-a, to je njegov najkomercijalniji film. Nakon tog filma Allen je upao u kreativnu krizu snimajući nezapažene filmove, sve do hvaljene drame "Zločini i prestupi" iz 1989.

U 90-ima je ponovno zapao u krizu jer njegovi filmovi "Sjene i magle" te "Tajnovita ubistva na Manhattanu" nisu privukli naklonost ni publike ni kritike. Mnogi su počeli prigovarati da prečesto glumi glavnu ulogu u vlastitim filmovima te da stalno izabire mlađe žene za partnerice u pričama. 1994. ponovno se vratio u formu hvaljenim komedijama "Meci iznad Broadwayja", "Moćna Afrodita" i "Razarajući Harry". U 21. stoljeću Allenovi novi filmovi opet su naišli na neusaglašene ocjene kritičara i mlake pohvale, uz par izuzetaka kao što je triler-drama "Završni udarac" u kojoj je nastupila Scarlett Johansson koju je režiser proglasio svojom novom muzom. Sa sveukupno 14 nominacija za Oscara, bilo za režiju, scenarij ili glumu, Allen drži rekord kao jedna od osoba sa najviše nominacija za tu nagradu. Ipak, nijednom nije došao na dodjelu - izuzetak je bila jedino 2002. godina, kada se pojavio kako bi pomogao ugledu grada New Yorku nakon napada 9/11. Rijetko kada se pojavio u filmovima koje nije sam režirao - među njima su i animirani film "Mravi" i "Naslovnica" iz 1976.

U jednom intervjuu je izjavio da su njegovi najdraži vlastiti filmovi "Grimizna ruža Kaira", "Muževi i supruge" i "Završni udarac".

[uredi] Privatni život

Kip Woodyja Allena u Španjolskoj
Kip Woodyja Allena u Španjolskoj

Allen se prvi put oženio sa 20 godina za Harlene Rosen, studenticu filozofije. Njihov brak trajao je 6 godina. 1966. se vjenčao za glumicu Louise Lasser sa kojom je snimio i par filmova, ali se od nje razveo tri godine kasnije. 1970. je upoznao Diane Keaton sa kojom je počeo ljubavnu vezu. I sa njom je snimio par filmova, među kojima je i "Annie Hall". Ali se nikada nisu vjenčali.

1980. započeo je ljubavnu vezu sa glumicom Mijom Farrow. Ni sa njom nije stupio u brak. Zajedno su usvojili dvoje djece; Dylan Farrowa i Moses Farrow. Sa njom je Allen po prvi put postao otac i dobio sina Satchela Farrowa (koji se danas zove Ronan Seamus Farrow). 1992. su se razveli kada je Farrow otkrila Allenove fotografije na kojima je slikao njenu golu usvojenu kćerku Soon-Yi Previn. Čak ga je optužila za spolno zlostavljenje njene djece, no slučaj nikada nije završio na sudu. Allen je 1997. oženio istu Soon-Yi Previn te je usvojio dvije kćerke. Previn je poricala da je on ikada bio njen očuh.

Allen je poznat i po svojim neurozama i nervoznom ponašanju, te posjetama psihijatru. Tu svoju narav je često izložio u filmovima.

[uredi] Izabrana filmografija

[uredi] Vanjski linkovi

Commons
Wikimedia Commons ima multimedijalnu kolekciju o temi:


Wikicitat
Wikicitat na bosanskom jeziku ima članak pod nazivom: