Sulejman Ugljanin

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.

Dr Sulejman Ugljanin - predsjednik Stranke demokratske akcije Sandžaka i predsjednik Bošnjackog nacionalnog Vijeca u Srbiji i Crnoj Gori, rodjen je 20.novembra 1953. godine u Bošnjackoj mahali u Kosovskoj Mitrovici, od oca Murata i majke Vehibe, peti po redu od ukupno sedmoro djece.

Oženjen je Mersijom (Capric). Ima cetvoro djece, tri kcerke i sina. Doktor je stomatologije i specijalista stomatološke protetike. Osnovnu školu završio je u Kosovskoj Mitrovici, a srednju zubotehnicku školu u Prištini. Pet godina stomatološkog fakulteta i tri godine specijalizacije stomatološke protetike završio je u Sarajevu. Postdiplomske studije prekinuo je u cetvrtom semestru zbog pocetka rata u BIH, aprila 1992. godine. Aktivno se bavio sportom od 1969.g. do 1979.godine. 12 godina radio kao stomatolog u Medicinskom centru u Novom Pazaru, bavio se naucnim istraživanjem, od pocetka jugoslovenske krize svoj rad je posvjetio zaštiti ljudskih, gradanskih i nacionalnih prava Bošnjaka i izgradnji demokratije na prostoru bivše Jugoslavije.

Politicki rad:

Clan izvršnog odbora SDA od njenog osnivanja u Sarajevu 26. maja 1990. godine, Predsednik SDA Sandzaka od 29. jula 1990. godine, Na izborima za predsjednika Srbije decembra 1990. godine dobio 109.500 glasova ( cetvrto mjesto od 33 kandidata ), Predsjednik BNV Sandzaka od 11. maja 1991. godine, Podpredsjednik SDA za bivšu Jugoslaviju ( izabran na Kongresu SDA u Sarajevu 30.11.1991. godine ), Dana 29. jula 1995. godine na Skupštini SDA Sandzaka ponovo izabran za njenog predsednika, Na Skupštini BNVS-a ponovo izabran 10.05.1998. godine za predsjednika BNVS-a za naredni petogodišnji mandat, Na novembarskim izborima 1996. godine u SRJ izabran za saveznog poslanika u Vijecu gradana Savezne Skupštine SRJ ispred Koalicije "Lista za Sandak dr Sulejman Ugljanin", Od 1991. godine aktivno ucestvovao u medunarodnim forumima na razrješenju jugoslovenske krize kao na primjer: Ucešce na Medunarodnoj konferenciji o manjinama 1991. godine, Govor u Evropskom parlamentu na komisiji za jugoistocnu Evropu septembra 1991. godine, Ucešce na Mirovnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji u Hagu-Holandija, septembra, oktobra i novembra 1991. godine, Prisustvovao zasjedanju KEBS-a u Helsinkiju 29. juna 1992. godine, kada je donešena odluka o uplicivanju Misije KEBS-a za Sandzak, Kosovo i Vojvodinu, Ucešce na Medunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji u Londonu 26-28 avgusta 1992. godine, Ucešce u radu Medunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi, tokom 1992., 1993. i 1994. godine, Ucešce na Samitu lidera OIC u Kazablanci-Maroko, 12-15. decembra 1994. godine, Ucešce na Osmom samitu OIC-a u Teheranu, 9-11. decembra 1997. godine, Ucešce u radu Generalne Skupštine UNP-a u Hagu-Holandija, 20-26. januara 1995. godine i govor na Konferenciji osprecavanju konflikta, Govor u Evropskom parlamentu, Brisel-Belgija 24. maja 1995. godine, Od 14.09.1993. godine do 30.09.1996. godine proveo je u egzilu, jer su mu vlasti u Beogradu sprijecile povratak u zemlju, izdavanjem potjernice protiv njega dok se, u vrijeme diplomatske aktivnosti u okviru Medunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji nalazio u Ženevi, Nakon što mu je Odbor za mandatsko-imunitetska pitanja Savezne Skupštine SRJ oduzeo poslanicki imunitet, 11.07.1997. godine, otpocet je montirani politicki proces protiv dr Sulejmana Ugljanina u kojem se kao predsjednik BNVS-a i predsjednik SDA Sandzaka neosnovano optužuje za secesiju i neprijateljsku djelatnost. Svojevoljno priznanje za svoj politicki rad i opredjeljenje za politiku nenasilja je Izvještaj medunarodne nevladine organizacije UNPO, Generalne Skupštine održane u Talinu u Estoniji 1997. godine u okviru koje je održana Konferencija o ne nasilju gdje izmedu ostalog stoji:

" Najisprofilisaniji i najuspešniji pokreti ne nasilja koji su urezani u naše pamcenje su svakako Indijski oslobodilacki pokret i americki pokret za gradanska prava. Zajednicka osobina im je da su imali svoje jake, harizmaticne i dosljedne lidere. Teško je i zamisliti uspjeh bilo kojeg od ova dva pokreta bez velikog udjela licnih sposobnosti njihovoh lidera da galvaniziraju svoj narod i svjetsko javno mnjenje u korist svog kursa posjedujuci veliku snagu i disciplinu da istraju u korišcenju metoda nenasilja. Oba njihova lidera, i Mahatma Gandi i Reverend Martin Luter King bili su izuzetne licnosti, bez kojih ovi pokreti nikada nebi postali efikasni. Savremeni primjeri takvih lidera su njegova svjetlost Dalaj Lama sa Tibeta, San Su Kui iz Burme, dr Ibrahim Rugova sa Kosova, Mustafa Jamijev sa Krima, preminuli Ken Saro Viva voda Ogona, te dr Sulejman Ugljanin iz Sandžaka".