Baton

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Baton je ime vođe ilirskog plemena poznatog kao Dezitijati (Daesitiates) i posljednjeg velikog ilirskog ustanka, koji je buknuo kao revolt Ilira protiv rimske administracije, tačnije regrutovanja Ilira od strane Rima za osvajačke potrebe. Ustanak, koji se odmah pretvorio u sveopšti borbeni otpor, počeo je u 6. godini nove ere. Rimljanima je bilo potrebno tri godine da uguše otpor. Rimljani su inače pretrpjeli ogromne gubitke u ljudstvu i opremi pred daleko slabije naoružanim, ali moralno jačim Ilirima, koji su zapravo vodili opštenarodnu borbu. Njihov otpor je ugušen zahvaljujući izdaji breučkog Batona, imenjaka legendarnog dezitijatskog vođe i heroja. Breučkog Batona je Rim uspio potkupiti, usljed čega su se Breuci povukli iz borbe, ubijeđeni da nemaju nikakve šanse protiv tada najače vojne sile na svijetu. Neki od njih su ipak i dalje pružali otpor rame uz rame sa legelndarnim dezitijatskim Batonom, čiji je moral zadivio i same Rimljane. U posljednjoj velikoj bici, kada su Rimljani sa svojom višestruko nadmoćnijom vojskom opkolili posljednji Batonov bedem otpora, grad Arduba (Vranduk?), rimski hroničari zabilježili su sljedeče: "Ponosne ilirske žene sa djecom u naručju bacaju se za zidina grada u vatre koje plamsaju svud okolo. One se ne predaju Rimljanima, a Ilirski ratnici oduzimaju sebi život svojim mačevima..."