Č
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Abeceda bosanskog jezika | ||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
Č je 4. slovo bosanske abecede. Označava bezvučni alveopalatalni afrikatni suglasnik. U abecedu ga je uveo Ljudevit Gaj iz češkog, a koristi se i u abecedama hrvatskog, slovenskog, slovačkog, litvanskog, letonskog i bosanskog jezika.
[uredi] Pravila
1. dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv:
bačva, bič, račun, čaša, tačka, večer, vrč, pčela, ključ, hlače, lopoč, Beč…
2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k, c:
jak : jači; zec : zeče, zečji; stric : stričev
iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem
3. u sufiksima:
-ač igrač
-ača jabukovača
-čica grančica
-čina cjevčina
-čić kamenčić
-če pastirče (samo za živo)
-ič vodič, branič, gonič (danas neplodan sufiks)
-ičar antologičar
-ički tehnički
4. u slovenskim, ruskim, bugarskim, češkim, slovačkim prezimenima
Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj, Miletič, Belič, Palkovič
5. u anglizmima i talijanizmima
čizburger, kapučino