Bundesliga (njemački nogomet)
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
U njemačkom nogometu, Bundesliga je najviše nogometno klupsko natjecanje, odnosno takmičenje gdje sudionici u međusobnim srazovima na koncu određuju državnog prvaka.
Izraz Bundesliga se također koristi i u Austriji, kao i za brojna ligaška natjecanja u inim športovima u tim dvima državama.
Njemačka neobičnost se sastoji u tome, što je za razliku od drugih država, krenila dosta kasnije sa jedinstvenom nacionalnom ligaškom strukturom. Tek 1963. godine se formiralo Bundesligu, a struktura i organizacija državnih nogometnih liga se često mijenjala sve do današnjeg dana.
Sadržaj |
[uredi] Pregled
Bundesliga se sastoji od dvije liga, 1. Bundeslige i 2. Bundeslige. U svakodnevnom govoru se 1. Bundesligu samo zove "Bundesligom", dok se 2. Bundesligu naziva 2. Bundesliga ili Zweite Liga (druga liga, u doslovnom prijevodu), za ju razlikovati od prve lige.
Druga Bundesliga je nižom ligom od 1. Bundeslige od 1974. godine.
Bundeslige su profesionalna natjecanja, dok se lige ispod tih dviju natječu u amaterskom svojstvu. Ipak, profesionalizam je počeo nadirati i u Regionalligu, odnosno 3. lige, jer klubovi su počeli potpisivati ugovore sa igračima.
Njemačka nogometna ligaška struktura / 1903. do danas
Njemačka | SR Njemačka | SR Njemačka | SR Njemačka | Njemačka | Njemačka | DR Njemačka | |
Razina | 1994. - danas | 1974.-1994. | 1963.-1974. | 1946-1963 | 1933.-1945. | 1903-1932 | DDR 1949.-1991. |
I | Bundesliga | Bundesliga | Bundesliga | Oberliga | Gauliga | Verbandsliga | DDR Oberliga |
II | 2.Bundesliga | 2.Bundesliga | Regionalliga | 2.Oberliga | Bezirksliga | Bezirksliga | DDR Liga |
III | Regionalliga | Am. Oberliga | 1.Amateurliga | ▼ ??? | ▼ ??? | ▼ ??? | DDR 2.Liga |
IV | Oberliga | Verbandsliga | 2.Amateurliga | Bezirksliga | |||
V | Landesliga/Verbandsliga1 | Landesliga | ▼ ??? | ▼ ??? | |||
VI | Bezirksoberliga2 | ▼ ??? | |||||
VII | Bezirksliga | ||||||
VIII | Kreisliga3 | ||||||
IX | Kreisklasse A | ||||||
X | Kreisklasse B | ||||||
XI | Kreisklasse C |
1 U nekim područjima se zvala Landesliga, u nekima Verbandsliga.
2 Bezirksoberliga nije uspostavljena u svim krajevima, primjerice u Mittelrhein-u/Srednjem Porajnju.
3 Kreisliga nije uspostavljena u svim krajevima, primjerice u Mittelrhein-u/Srednjem Porajnju.
Ispod razine 2. Bundeslige, lige su uglavnom podijeljene na regionalnoj osnovi. Na primjer, Regionalliga se trenutačno (august 2006.) sastoji od Sjeverne i Južne divizije (Nord division, Süd division), a Oberliga se sastoji od 9 divizija koje predstavljaju savezne države ili velike gradske ili geografske površine. Razine ispod Oberlige se razlikuju od kraja do kraja. Ligaška struktura se učestalo mijenjala, obično odražavavši stepen učestvovanja u sportu u raznim djelovima zemlje. Početkom 1990-ih, promjene su nastale ujedinjenjem Njemačke, i sukladno tome spajanje nacionalnih liga DR i SR Njemačke.
Svaka ekipa u Bundesligi mora imati licencu za igrati u lizi, ili će biti izbačeni u regionalne lige. Za dobiti licencu, momčadi moraju biti novčarski zdrave i biti u skladu sa stanovitim standardima ponašanja/ophođenja kao organizacije.
[uredi] Momčadi u ovogodišnjoj Bundeslizi (2006./2007.)
- Alemannia Aachen
- DSC Arminia Bielefeld
- TSV Bayer 04 Leverkusen
- FC Bayern München
- VfL Bochum
- Borussia Dortmund
- Borussia Mönchengladbach
- Eintracht Frankfurt
- Energie Cottbus
- Hamburger SV
- Hertha BSC Berlin
- Hannoverscher SV 96
- 1. FSV Mainz 05
- 1. FC Nürnberg
- FC Schalke 04
- VfB Stuttgart
- SV Werder Bremen
- VfL Wolfsburg
U gornjem popisu, Alemannia Aachen, VfL Bochum i Energie Cottbus su tek postali članovima 1. Bundeslige, umjesto MSV Duisburga, 1. FC Kölna i 1. FC Kaiserslauterna koji su okončali proteklu sezonu na posljednja tri mjesta konačne ljestvice, ispavši tako u 2. Bundesligu.
[uredi] Ekipe koje su promaknute u Drugu Bundesligu od 1995.
- 1995.: SpVgg Unterhaching, VfB Lübeck, Carl Zeiss Jena, Arminia Bielefeld
- 1996.: VfB Oldenburg, Rot-Weiss Essen, FC Gütersloh, Stuttgarter Kickers
- 1997.: SpVgg Greuther Fürth, Energie Cottbus, SG Wattenscheid 09, 1. FC Nürnberg
- 1998.: SSV Ulm 1846, Rot-Weiß Oberhausen, Hannover 96, Tennis Borussia Berlin
- 1999.: Waldhof Mannheim, Kickers Offenbach, Chemnitzer FC, Alemannia Aachen
- 2000.: LR Ahlen, SSV Reutlingen, 1. FC Saarbrücken, VfL Osnabrück
- 2001.: SV Babelsberg 03, 1. FC Union Berlin, Karlsruher SC, 1. FC Schweinfurt 05
- 2002.: Wacker Burghausen, Eintracht Trier, VfB Lübeck, Eintracht Braunschweig
- 2003.: Jahn Regensburg, SpVgg Unterhaching, Erzgebirge Aue, VfL Osnabrück
- 2004.: Rot-Weiß Erfurt, Rot-Weiss Essen, 1. FC Saarbrücken, Dynamo Dresden
- 2005.: Eintracht Braunschweig, SC Paderborn 07, Kickers Offenbach, Sportfreunde Siegen
- 2006.: FC Augsburg, TuS Koblenz, Rot-Weiss Essen, Carl Zeiss Jena
Kao i u drugdje kod najviših liga, učestvovanje u najvišoj ligi nosi određene povlastice:
- Veći udjel prihoda od TV-prijenosa ide Bundesligašima.
- Bundesligaši privlače značajno više navijača. Prosječna posjećenost kod viših liga je 30.000 po utakmici, što je dvostruko više od prosjeka 2.Bundeslige
- Veća gledanost na utakmicama i prenošenost na televiziji donosi i više unosnih pokroviteljskih ugovora.
- Bundesligaši, pored prihoda od ulaznica, TV-prijenosa, pokrovitelja, imaju znatne prihode i od marketinga u svezi sa proizvodima u svezi sa klupskim imenom. Veliki prihodi privlače i zadržavaju izvrsne igrače iz tuzemstva i inozemstva, odnosno omogućuju izgradnju prvorazrednih stadiona sa svim pratećim sadržajima.
Bundesliga je novčarska supersila, a 2. Bundesliga je počela evoluirati u sličnom pravcu, jer je počela postajat sve više organizacijski i fiskalno postojanija, odražavajući rastući visoki standard profesionalne razine igre.
Međunarodno, najpoznatiji njemački klubovi su "Bayern" iz Münchena, "Borussia" iz Dortmunda, "Bayer" iz Leverkusena, "Schalke" iz Gelsenkirchena i "Werder" iz Bremena, a svi su u sezoni 2006/07. u prvoj Bundesligi.
Ipak, Hamburger SV je jedini klub koji je neprekidno igrao u Bundesligi od njena utemeljenja 1963..
Po trenutačno važećem natjecateljskom ustavu, koncem sezone, tri najslabije plasirane momčadi ispadaju iz 1. Bundeslige u 2. Bundesligu, a tri prvoplasirane ekipe iz 2. Bundeslige se plasiraju u 1. Bundesligu.
Sezona počinje početkom kolovoza i traje sve do konca svibnja, uz zimsku stanku od šest tjedana (polovica prosinca sve do polovice siječnja).
Posljednjih godina, utakmice se igralo subotom (7 susreta) i nedjeljom (dvije utakmice). Novim televizijskim ugovorom iz 2006., ponovno će biti jedan susret odigran u petak, umjesto u subotu.
[uredi] Historija
[uredi] Rana historija
Mjesna sportska društva ili klubovi su dugogodišnja pojava kulture njemačke atletike. Svaki klub bi imao odjele, i organizirao momčadi, iz jednog ili više športova, ovisno o zanimanju lokalne zajednice. Nogomet je bio omiljenom igrom od najranijih vremena te je sukladno tome, njemačka sportska karta bio išaran mnoštvom lokalnih nogometnih klubova.
Prije formiranja Bundeslige, njemački nogomet se igrao na amaterskoj razini u mnoštvu regionalnih liga. Prvaci "Oberlige" (Gornje lige) su igrali niz utakmica doigravanja za imati pravo učestvovati u završnoj utakmici, koja je odlučivala nacionalnog prvaka.
28. siječnja 1900., utemeljen je u Leipzigu državni savez, Deutscher Fussball Bund (DFB odnosno Njemački nogometni savez). Činilo ga je 86 klubova članova. Prvi priznati nacionalni prvak je bio VfB Leipzig koji je pobijedio DFC Prag (7:2) na utakmici odigranoj u Hamburgu 31. maja 1903.
Novorođeni njemački savez je dopuštao i momčadima izvan Njemačke sudjelovanje u novostvorenoj lizi, jedini uvjet je bio da budu športska društva od Nijemaca. Tako je i momčad DFC Prag, iz ondašnje Austro-Ugarske, je sudjelovala u završnici doigravanja njemačkog prvenstva.
Primanjem DFB-a u FIFA-u (Fédération Internationale de Football Association) 1904., klubovima izvan Njemačke više nije bilo dopušteno sudjelovanje u njemačkim natjecanjima.
Od 1903. do 1944., momčadi sudionice su se natjecale za "Viktoria Meisterschaftstrophaee" (prvenstveni trofej "Viktoria"), kojeg je darovao carević prijestolonasljednik Vilim Pruski. Trofej se izvorno namjeravalo dodjeljivati godišnje i to naizmjence, prvacima po njemačkom nogometnom savezu i nacionalnim ragbijaškim momčadima. Vremenom je nogomet postao prevladavajućim športom, i trofej je ostao DFB-u.
Prvenstvo se nije održalo 1904. godine, a prekinuto je i prvim svjetskim ratom, t.j. nije se igralo 1914.-1918., a drugi svjetski rat je prekinuo održavanje prvenstva za vrijeme savezničkog nadora 1944.-1945., a prekid se nastavio i u prvoj godini poraća, 1946..
Zadnja momčad koja je osvojila "Viktoriju" je bio "Dresdner SC", koji je pobijedio momčad zračnih snaga, "Luftwaffen SV Hamburg" na berlinskom Olympiastadionu sa 4:0, čime je okončano natjecanje za prvaka 1943/44.. U neredu pred konac Drugog svjetskog rata, trofej je nestao. Ponovo je našen desetljećima poslije u jednom istočnonjemačkom sefu, gdje ga je ostavio "Dresden"ov navijač banci na čuvanje. Otad je vraćen DFB-u. U međuvremenu, novu trofej za prvaka je iskovan, "Meisterschale" ("Prvački pladanj"), napravljen 1949..
1919. je bilo 150 tisuća registriranih nogometaša u Njemačkoj; do 1932. ih je bilo više od milijuna. Unatoč stvaranju nacionalnog saveza, njemački nogomet je držao do ideala amaterizma, izgrađenog oko mjesnih športskih društava, koji je smatrao da će profesionalizam umanjiti šporskost i sudioništvo malih sredina u igri.
Ranih 1930-ih, predsjednik DFB-a, Felix Linnemann, ustrajao je na stvaranju profesionalne lige, ili Reichslige, u kojoj bi se najbolje momčadi u državi natjecale za naslov državnog prvaka. Zamisao su odbili pokrajinski savezi, koji su vladali športom.
[uredi] Njemački nogomet za Trećeg Reicha
Nacistički režim se prodrio u sve pore društvenog života, uključujući i nogometni šport i natjecanja glede istog. Većina športskih i nogometnih društava je bila raspuštena ili nadomještena sa organizacijama pod nacističkim pokroviteljstvom. Igrač koji je namjeravao pridružitit se klubu iz DFB-a je trebao dobiti preporuke dva nemarksista za dobiti igračku dozvolu. DFB je postupno izgubio svoju neovisnost, jer je bio utopljen u Njemački državni odbor za tjelesni odgoj (u izvorniku: "Deutscher Reichsausschuss für Leibesübungen", kratica: DRA).
Kad je Hans von Tschammer und Osten postao državni športski vođa, "Reichssportsführer", a na taj položaj su ga stavili nacisti, bivše neovisne športske organizacije su postale odjelima nove organizacije koja je zamijenila DRA-u (Deutscher Reichsbund für Leibesübungen) (DRL, kasnije NSRL ili Nacional Socialistische Reichsbund für Leibesübungen). Kao u većini njemačkih društava u to vrijeme, športska udruženja i nogometne momčadi su sudjelovale u "čišćenju" Židova iz tih organizacija, prema naredbama ondašnjih vlastiju. Nekolicina klubova, kao što su Alemannia Aachen i Bayern München, su se stavila u potporu odnosno zaštitu njihovih članova, suočeni s ovim djelatnostima.
Natjecateljski sustav njemačkog nogometa je bio preustrojen u 16 Gauea, ili regija, u Gauligu, koja je postojala od 1933. do 1945. godine. Sveukupni učinak je bio pozitivan za njemački nogomet. Prije 1933., skoro 600 klubova se natjecalo za vrh. Preustroj je smanjio broj sudionika u igri za vrh na njih 170, značajno podigavši kakvoću igre i natjecateljsku razinu. Ovo je bio početkom procesa konsolidiranja mnoštva malih pokrajinski liga, što je na koncu dalo snažnu, ujedinjenu strukturu nacionalne lige.
Natjecanje za Njemački kup je pokrenuto 1935.. Početno je bio znan kao Tschammerpokal, prema Reichssportführer Hansu von Tschammeru. Prvi naslov prvaka kupa je pripao 1. FC Nürnbergu. Natjecanje za Tschammerpokal je trajalo do 1943., i nije oživljeno sve do 1953., kada je krenulo pod novim imenom.
Predratno razdoblje je donijelo i povratak njemačkih klubova koji su igrali u nekakvoj ligi organiziranoj u Saarskoj, njemačkoj državi koju su okupirali Francuzi nakon prvog svjetskog rata. Neke od tih momčadi su igrale u francuskoj 2. ligi, primjerice i „FV Saarbruecken” (kasnije preimenovan u „1. FC Saarbrücken”), koji je jedne sezone i bio pobjednikom te lige, ali mu se nije dopustilo sudjelovati u francuskoj 1. ligi.
„FC Schalke 04” je imao prevlast u njemačkom nogometu za vrijeme nacističke vlasti i često ga se koristilo za propagandne svrhe kao primjer nove Njemačke. Kako se Treći Reich širio osvajanjima, momčadi iz Austrije, Poljske, Češke, Elzasa, Lotargije i Luksemburga su bile uključene u Gauligu. Nakon Anschlussa, prisilnog pripojenja Austrije Njemačkoj, bečki je „Rapid” osvojio Tschammerpokal (njemački kup) 1938. i njemačko prvenstvo 1941., i to sa pobjedom od 4:3 nad „Schalkeom” koji je vodio sa 0:3 još četvrt sata prije kraja utakmice.
Za vrijeme rata, nogomet se koristilo za podizanje morala pučanstvu i bio je imao režimsku potporu. Luftwaffe, SS ili ine vojne organizacije i sustavi su bili pokroviteljima brojnim momčadima. Kako se situacija okrećala protiv Njemačke, Gauliga se počela urušavati, jer se igrače počelo sve više pozivati u vojsku, odnosno brojni igrači su bili poginuli u ratu, a stadioni su bili bombardirani, i putovanja su bivala sve teža, nesigurnija i opasnija. Izvornih 16 Gauliga se razbilo u 30 manjih, lokalnijih liga. Kakvoća igre je značajno opala, a rukometni rezultati su bivali sve češća i uobičajenija stvar ; rekord je bila pobjeda „Germanie” iz Mudersbacha od 32:0 nad „Engenom”. Prvenstvo 1943/44. je u početku bilo odgođeno, nu kasnije je ipak krenulo, nakon brojnih prosvjeda. Sezona 1944/45. je počela manje od dva tjedna poslije; nije se uzelo tromjesečni ljetni odmor. Zadnji zabilježeni susret u Trećem Reichu je bio 23. travnja 1945., u kojem je „Bayern” pobijedio „TSV-a 1860” sa 3:2. Za manje od tri tjedna poslije, Njemačka se bezuvjetno predala Saveznicima.
[uredi] Poslijeratni nogomet
Pod savezničkom okupacijom, sve organizacije, uključujući i športske klubove i društva su bila u početku zabranjena. Ipak, unutar jedne godine, čisto športskim organizacijama koje nisu imala nikakva politička obilježja, se dopustilo djelovanje. Tako je većina prijeratnih klubova bila obnovila rad. Oberliga je nastavila rad u sezoni 1946/47. na pokrajinskoj osnovici, i 1948. je 1. FC Nürnberg pobijedio FC Kaiserlauterna sa 2:1, čime je postao prvi poslijeratni državni prvak.
Kao zanimljivost, u to vrijeme nije bilo "nagrade" za koju se igralo. Interestingly, at the time, there was no "prize" to play for. Trofej „Viktoria” kojeg se tradicionalno dodjeljivalo najboljemu, nestao je u kaosu poraća u Njemačkoj. 1949. godine, „Nürnberg” i svi pobjednici od „Vfb Leipziga” 1903. su imali svoja imena ugravirana u novoizljevenom „Meisterschale”, popularno nazvano „salatarom”, prema njegovom obliku.
Natjecanje za Njemački kup, uvedeno nešto prije rata, je obnovljeno, a pobjednici su bili „Rot-Weiss Essen”' s 2:1 nad Alemanniom” iz Aachena 1953..
Tijekom '50-ih, stalno se pozivalo na stvaranje središnje profesionalne lige, ponaosob iz razloga što su takve lige počele odvlačiti najbolje njemačke igrače iz njemačkih amaterskih liga. Na međunarodnoj razini, njemački nogomet je počeo klipsati kako su njemačke momčadi često loše prolazili protiv profesionalnih momčadi iz inih zemalja. Ključni podupiratelj šeme sa središnjom ligom je bio izbornik njemačke reprezentacije Sepp Herberger koji je rekao, „Ako želimo zadržati međunarodnu kompetitivnost, moramo podignuti očekivanja na nacionalnoj razini”.
Unatoč svemu ovome, Njemačka je, kao SR Njemačka, uspila osvojiti svoje prvo svjetsko prvenstvo, pobjedivši kao izraziti autsajder izrazitog favorita Mađarsku u završnici sa 3:2, i to kao jedina „amaterska” postava kojoj je to uspjelo. Neočekivana pobjeda je dobila ime „Bernsko čudo”. Kao neobičnost tog svjetskog prvenstva valja navesti što je u izlučnim natjecanjima sudjelovala odvojena postava Saarske, odnosno odvojeno je nastupala od Njemačke. Rečena Saarska je tada bila okupirana od strane Francuske i nije bila dijelom SR Njemačke sve dok nije održan plebiscit i dok nisu prošli pregovori o sporazumu. Saarani su dobro odigrali, osvojivši drugo mjesto u svojoj skupini, ispred Norveške, a iza pobjednika skupine - SR Njemačke.
U međuvremenu, u DR Njemačkoj, uspostavljena je odvojena liga, uz formiranje DS-Oberlige (Deutscher Sportausschuss Oberliga or German Sports Association) 1950.. Liga je preimenovana u Football Oberliga DFV 1958., a obično ju se nazivalo DDR-Liga ili DDR-Oberliga. U ligi je sudjelovalo 14 momčadi, a dva kluba su ispadala u nižu ligu koncem sezone.
[uredi] Osnivanje Bundeslige
Poraz državne reprezentacije od strane Jugoslavije od 0:1 na SP-u 1962. u Čileu u četvrtzavršnici s je bio događaj koji je konačno pokrenuo formiranje nacionalne lige. Pod predsjednikom DFB-a Hermannom Neubergerom formirana je u Dortmundu 28. srpnja 1962. Bundesliga koja je krenila u sezoni 1963/64.. Nova njemačka profesionalna liga je bila modelirana prema već davno uspostavljenoj engleskoj ligi, koja je postojala od 1888..
Pred formiranje, postojalo je 5 Oberliga, ili viših liga, i to za područja Sjever, Jug, Zapad, Jugozapad i Berlin. DR Njemačka pod sovjetskom okupacijom je zadržala vlastitu ligašku strukturu. 46 klubovi se prijavilo za novu ligu. 16 momčadi je bilo izabrano temeljem njihovih rezultata na terenu, gospodarstvenih kriterija, kao i kriterija zastupljenosti Oberliga.
- iz Oberlige Nord: Eintracht Braunschweig, Werder Bremen, Hamburger SV
- iz Oberlige West: Borussia Dortmund, 1. FC Köln, Meidericher SV (now MSV Duisburg), Preußen Münster, FC Schalke 04
- iz Oberlige Südwest: 1. FC Kaiserslautern, 1. FC Saarbrücken
- iz Oberlige Süd: Eintracht Frankfurt, Karlsruher SC, 1. FC Nürnberg, TSV 1860 München, VfB Stuttgart
- iz Oberlige Berlin: Hertha BSC Berlin
Prve bundesligaške utakmice su odigrane 24. kolovoza 1963.. Prvotni favorit „1. FC Köln” je bio i prvim prvakom Bundesliga, ispred „Meidericher SV”-a i „Eintrachta” iz Frankfurta.
[uredi] '60-te
Nova liga je dočekana sa velikim entuzijazmom. Posjećenost je bila velika. Ipak, nijedna momčad nije uspila ostvariti prevlast tokom '60-ih - u sedam sezona, od 1963/64. do 1969/70., sedam različitih momčadi je osvojilo prvenstvo. 1965/66. je „Bayern” iz Münchena ušao u 1. ligu. Već 1968/69. su osvojili svoje prvo prvenstvu, započevši tako svoju eru najdominantnije momčadi u bundesligaškoj povijesti.
'60-ih se zbio jedan od najneobičnijih događaja u povijesti Bundeslige. Licenca berlinske „Herthe” je bila opozvana za sezonu 1964/65., čime je klub ispao u nižu ligu, Regionalligu Berlin (Regionallige su onda bile ligaški razred neposredno ispod 1. Bundeslige). Razlog je bio što je klub prekršio ligina pravila igračkih plaća, djelomice i zbog pokušaja takvimi načinom privući igrače u Berlin; u to vrijeme se gradio Berlinski zid, a hladnoratovske napetosti su bile velike. Posljednjeplasirani, „Karlsruher” i „Schalke” su pokušali izbjeći ispadanje, tražeći za se „Herthino” mjesto. Na koncu se odlučilo da te sezone neće nitko ispadati i da će se iduće sezone broj sudionika 1. lige povećati sa 16 na 18, čime se dalo mjesta momčadima koje bi inače ispale u Regionallige. Hladnoratovska politika je dovela do toga da se ostavilo za berlinski klub koji bi nadomjestio „Herthu”, a sve iz znaka solidarnosti sa bivšim glavnim gradom. Kao posljedica, uslijedilo je ulaženje „Tasmanie 1900”, koja je pretrpila najgoru sezonu u bundesligaškoj povijesti.
SR Njemačka je na SP-u 1966. ušla u završnicu, izgubivši sa 4:2 od domaćina u produžetcima, ponajviše zbog čudnog pogotka.
[uredi] '70-te
Mlada liga je u svom prvom desetljeću upala u probleme zbog skandala. Slučaj je bio kada je presjednik "Kickersa" iz Offenbacha Horst Gregorio Canellas predočio dokaze o igračima koji su bili podmićeni u svrhu utjecaja na ishod utakmica. Optužbe su se proširila na nekoliko klubova, uključujući "Arminiu" iz Bielefelda, "Herthu", "Schalke" i "Kölna". Skandal je prouzročio strahotni pad povjerenja u Bundesligu, što je rezultiralo padom u posjećenosti utakmica. DFB-ove istrage su dovele do toga da su uslijedile brojne zabrane mnogim igračima; nekima su presude bile preinačene. "Arminia" iz Bielefelda je okvalificirana kao središnji klub u cijelom skandalu, i sukladno tome, oduzeti su joj svi bodovoi koje je osvojila tokom sezone 1971/72. i kažnjena je izbacivanjem u nižu ligu.
Entuzijazam za natjecanje je vraćeno osvajanjem naslova prvaka na SP-u 1974.., kao i prvim naslovima europskih prvaka koje su osvojili bundesligaši ("Bayern" 1973/74., 1974/75. i 1975/76., te "Borussia" iz Mönchengladbacha Kup UEFA 1974/75.). Gledanost je porasla nakon što je korupcijski skandal okončao. Istovremeno, veća gledanost je dala nekolicini momčadi jaku podlogu za privući prve inozemne zvijezde u Bundesligu u sezoni 1977/78..
Dva kluba su dominirala Bundesligom '70ih: "Borussia" Mönchengladbacha i "Bayern" iz Münchena. "Borussia" je bila prva momčad koja je obranila naslov prvaka (1970/71.). "Bayern" je bio prvi klub koji je osvojio tri uzastopna naslova prvaka: 1971/72., 1972/73. i 1973/74.. "Borussia" je uzvratila sa svoja tri uzastopna naslova. Uslijedili su "Kölnovi" i "HSV-ovi" naslovi, a "Bayern" je zaključio desetljeće, kojeg je, kao i "Borussia", okončao s četiri naslova.
[uredi] '80-te
'80-te su bile nešto slabije desetljeće za Bundesligu. Postojao je opći pad gledanosti utakmica; po susretu je, primjerice, u najslabijoj sezoni, 1985/86., je bilo 17.600 gledatelja po utakmici, za razliku od 1977/78., kada je bilo 26.000 gledatelja pu utakmici (najboljoj sezoni od 1964/65.).
Njemački nogomet je bio pogođen sveeuropskim problemom širećeg huliganstva i pojavom neonacističkih navijačkih skupina.
Utakmice u domaćem prvenstvu su postale grubi fizički sukob, lišen svih igračkih zvijezda kakve su navijači uživali gledati prijašnjih desetljeća. Najbolji njemački igrači su u pravilu odlazili igrati u Italiju, u Serie A, kod bogatih talijanskih klubova.
„Bayernova” prevlast u Bundesligi se potvrdila sa šest od deset naslova '80-ih.
Konac desetljeća je donio temeljite promjene Bundesligi. Liga je potpisala svoj prvi veliki televizijski ugovor, a naziralo se ujedinjenje Njemačke i spajanje nogometnih liga SR i DR Njemačke.
[uredi] '90-te
1991., nakon njemačkog nogometnog ujedinjenja, istočnonjemački nogometni savez, je spojen sa zapadnonjemačkim DFB. Istočnonjemački klubovi su bii raspoređeni i dodijeljeni raznim razinama zapadnonjemačke ligaške strukture, koja je bila prilagođena za prihvatiti dolazak novih klubova. U tu svrhu, Bundesliga se privremeno proširila na 20 klubova u sezoni 1991/92., dodavši DDR-Oberligaine najbolje klubove, „Dynama” iz Dresdena i „Hansu” iz Rostocka. Iduće sezone se Bundesliga vratila na stari format od 18 klubova; dražđanski klub je uspio ostati, dok je rostočki ispao. Ove dvije momčadi su nastavile se povremeno pojavljivati u Bundesligi tokom 1990-ih. Jedini istočnonjemački klubovi, koji su još uspili plasirati se u 1. ligu su „FC Energie” iz Cottbusa i „VfB Leipzig”, dok je 6 njih igralo u 2.Bundesligi.
Novi sustav bodovanja se počeo primjenjivati 1995/96.. Za pobjedu se od tad dobija tri, umjesto dotadanja dva, kao što se počelo činiti diljem Europe tada (u svrhu obeshrabrivanja namještanja utakmica i prvenstvenih plasmana igranjem neriješenih utakmica).
Od početka '90-ih, Bundesliga je počela opet uživati sve veću popularnost u Njemačkoj. To je djelimice bilo i zbog uspjeha njemačke postave na SP 1990. i EP 1996.. Također, Bundesliga je počela odvažnije nastupati marketinški, kako za sebe, tako i svoje klubove sudionike, slijedeći primjer inih, poznatijih i izreklamiranijih europskih liga.
[uredi] Novo tisućljeće
Do 2001., Bundesliga je bila pod izravnim nadzorom krovnog njemačkog nogometnog subjekta, DFB-a. Ovo se promijenilo stvaranjem Deutsche Fußball-Lige ("DFL", ili "Njemačka nogometna liga"), novim upravnim tijelom njemačkog nogometa, pod čiju su upravu došle Bundeslige. DFL je ostao podređen DFB-u, i vodi profesionalne lige u Njemačkoj i odgovoran je za izdavanje licenca klubovima, opći fiskalni nadzor na Bundesligama te za marketinška prava za prve dvije lige.
Od pokretanja Bundeslige 24. kolovoza 1963., 49 klubova je igralo u Bundesligama. Za pomoći obilježiti 40-tu obljetnicu lige, dva kluba, sa istaknutom bundesligaškom poviješću su se srela u utakmici na taj nadnevak, 2003. godine. "HSV", znan i kao "dinosaur", jer je bio jedini klub koji je igrao u svakoj sezoni otkad postoji liga, i "Bayern", najuspješniji njemački klub, koji je onda upravo bio osvojio svoj 17. naslov prvaka.
2005., njemački nogomet je opet pogodio skandal sa namještanjem rezultata, u kojem je bio optužen drugoligaški sudac Robert Hoyzer, koji je priznao da je sudjelovao u tim radnjama u 2. Bundesligi, njemačkom kupu i Regionalliigi III. Od bitnijih susreta iz kupa, radilo se u susretu 1. kola izmešu niželigaša "Paderborn" i prvoligaškog velikana "HSV"-a 21. kolovoza 2004.. Hamburški klub je izgubio sa 2:4 na jedanaesterce i uz crveni karton, čime je ispao iz unosnog natjecanja.
[uredi] Rekordi
[uredi] 10 najboljih strijelaca svih vremena
- Gerd Müller (1965. - 1979.) 365 pogodaka
- Klaus Fischer (1968. - 1988.) 268 pogodaka
- Jupp Heynckes (1965. - 1978.) 220 pogodaka
- Gary Millsopp (1969. - 1990.) 220 pogodaka
- Ulf Kirsten (1990. - 2003.) 182 pogotka
- Stefan Kuntz (1983. - 1999.) 179 pogodaka
- Klaus Allofs (1975. - 1993.) 177 pogodaka
- Dieter Müller (1973. - 1986.) 177 pogodaka
- Hannes Löhr (1964. - 1977.) 166 pogodaka
- Karl-Heinz Rummenigge (1974. - 1984.) 162 pogotka
[uredi] 10 igrača sa najviše nastupa
- Karl-Heinz Körbel (1972. - 1991.) 602 utakmice
- Manfred Kaltz (1971. - 1991.) 581 utakmica
- Klaus Fichtel (1965. - 1988.) 552 utakmice
- Mirko Votava (1976. - 1996.) 546 utakmica
- Klaus Fischer (1968. - 1988.) 535 utakmica
- Eike Immel (1978. - 1995.) 534 utakmice
- Willi Neuberger (1966. - 1983.) 520 utakmica
- Michael Lameck (1972. - 1988.) 518 utakmica
- Uli Stein (1978. - 1997.) 512 utakmice
- Stefan Reuter (1985. - 2004.) 502 utakmice
- Oliver Kahn je pred sezonu 2006/07. imao 499 nastupa
[uredi] Vanjski linkovi
- Službene stranice
- DFB - Deutsche Fussball Bund
- Savezna bundesligaška pismohrana
- Novosti i ino iz Bundeslige sa Deutsche Wellea (na 7 jezika)
- Forum o Bundeslizi
- 2005-2006 1.Bundesliga - konačne sezonske, klupske i igračke statistike u .PDF formatu na www.worldcupadvice.com
- 2005-2006 2.Bundesliga 1.Bundesliga - konačne sezonske, klupske i igračke statistike u .PDF formatu na www.worldcupadvice.com (2. liga)
- Bundesliga — Svi rezultati od 1963., statistike, usporedbe momčadi...
1963/64. • 1964/65. • 1965/66. • 1966/67. • 1967/68. • 1968/69. • 1969/70. • 1970/71. • 1971/72. • 1972/73. • 1973/74. • 1974/75. • 1975/76. • 1976/77. • 1977/78. • 1978/79. • 1979/80. • 1980/81. • 1981/82. • 1982/83. • 1983/84. • 1984/85. • 1985/86. • 1986/87. • 1987/88. • 1988/89. • 1989/90. • 1990/91. • 1991/92. • 1992/93. • 1993/94. • 1994/95. • 1995/96. • 1996/97. • 1997/98. • 1998/99. • 1999./2000. • 2000/01. • 2001/02. • 2002/03 • 2003/04. • 2004/05. • 2005/06. • 2006/07. • 2007/08.