Josif Brodski
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Josif Aleksandrovič Brodski (ili Joseph Brodsky), na ruskom: Иосиф Александрович Бродский, je ruski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1987. godine. Rođen je u Lenjingradu (Sankt Petersburgu), 24. maja 1940. godine, a umro je u New Yorku 28. januara 1996. godine). Sahranjen je na groblju l'Isola di San Michele u Veneciji.
Potomak je jevrejske porodice iz nekadašnjeg Lenjingrada. Kao dijete je preživio Opsadu Lenjingrada. S petnaest godina napušta školu i pokušava se upisati u školu za posade podmornica. Kad mu to ne polazi za rukom preuzima mnogo raznih poslova, od bolnice do fabrike. U isto vrijeme je samostalno učio engleski, te poljski kako bi mogao prevoditi djela svog omiljenog pisca Czesława Miłosza.
Brodski objavljuje prva svoja djela 1957. godine i dobija snažnu podršku od pjesnikinje Ane Ahmatove. Na zao glas došao je 1964., kada je u Sovjetskom Savezu osuđen za društveni parazitizam na pet godina prisilnog rada i upućen u logor u blizini Arhangelska zbog društvenog parazitizma. Njegova se krivnja sastojala u činjenici da nije htio pohađati niti jednu školu, a nije se htio ni zaposliti.
1972. godine, Brodski napušta Sovjetski Savez. Krenuo je na zapad i nakon kratkih stanica u Beču i Londonu se zaustavio u SAD-u, gdje je do posljednjih dana radio kao počasni član univerziteta Yale. 1979. godine je postao član Američke akademije nauka i umjetnosti (American Academy and Institute of Arts and Letters). Američko državljanstvo je dobio 1980. godine.
Brodski je 1992. godine u New York Timesu objavio Bosansku pjesmu (Bosnia Tune):
crush a roach, or check your watch,
as your hand adjusts your tie,
people die.
In the towns with funny names,
hit by bullets, cought in flames,
by and large not knowing why,
people die.
In small places you don't know
of, yet big for having no
chance to scream or say good-bye,
people die.
People die as you elect
new apostles of neglect,
self-restraint, etc. - whereby
people die.
Too far off to practice love
for thy neighbor/brother Slav,
where your cherubds dread to fly,
people die.
While the statues disagree,
Cain's version, history
for its fuel tends to buy
those who die.
As you watch the athletes score,
check your latest statement, or
sing your child a lullaby,
people die.
Timee, whose sharp blood-thirsty quill
parts the killed from those who kill,
will pronounce the latter tribe
as your tribe.
Prevod (Marko Vešović i Omer Hadžiselimović):
Dok žohara gniječite, pijuckate
viski, prepone svoje češkate,
dok ruka oko mašne se trudi,
ginu ljudi.
U gradovima čudnih imena,
zgođeni metkom, i sred plamena,
ne znajuć što ih se na smrt osudi
ginu ljudi.
Sred malih mjesta, neznanih vam, ali
velikih, jer priliku nisu im dali
za krik i oproštaj sa svijetom hudim,
ginu ljudi.
Ginu dok birate sve nove i nove
brbljivce o tom što nemar se zove,
suzdržljivost, itd, s tih razloga ludih
ginu ljudi.
Nema ljubavi k odveć udaljenu
tvome susjedu/bratu Slavenu:
gdje letjet vaš se anđel ne usudi
ginu ljudi.
Međ kipovima dok spor izbija,
kainska verzija, istorija,
za svoje gorivo bi da kupi množinu
tih što ginu.
O uspjehu sportaša dok čitate,
il stigli račun, dok pjevate
svom čedu pjesmu što sam nudi,
ginu ljudi.
Pero vremena oštro, krvi žedno,
što neće da žrtva i dželat su jedno,
kazaće da zadnja ološ i alaša
vrsta je vaša.
1901. Sully Prudhomme | 1902. Theodor Mommsen | 1903. Bjørnstjerne Bjørnson | 1904. Frédéric Mistral & José Echegaray y Eizaguirre | 1905. Henryk Sienkiewicz | 1906. Giosuè Carducci | 1907. Rudyard Kipling | 1908. Rudolf Eucken | 1909. Selma Lagerlöf
1910. Paul von Heyse | 1911. Maurice Maeterlinck | 1912. Gerhart Hauptmann | 1913. Rabindranath Tagore | 1915. Romain Rolland | 1916. Verner von Heidenstam | 1917. Karl Adolph Gjellerup & Henrik Pontoppidan | 1919. Carl Spitteler
1920. Knut Hamsun | 1921. Anatole France | 1922. Jacinto Benavente | 1923. William Butler Yeats | 1924. Władysław Reymont | 1925. George Bernard Shaw | 1926. Grazia Deledda | 1927. Henri Bergson | 1928. Sigrid Undset | 1929. Thomas Mann
1930. Sinclair Lewis | 1931. Erik Axel Karlfeldt | 1932. John Galsworthy | 1933. Ivan Aleksejevič Bunjin | 1934. Luigi Pirandello | 1936. Eugene O'Neill | 1937. Roger Martin du Gard | 1938. Pearl S. Buck | 1939. Frans Eemil Sillanpää
1944. Johannes Vilhelm Jensen | 1945. Gabriela Mistral | 1946. Hermann Hesse | 1947. André Gide | 1948. Thomas Stearns Eliot | 1949. William Faulkner
1950. Bertrand Russell | 1951. Pär Lagerkvist | 1952. François Mauriac | 1953. Winston Churchill | 1954. Ernest Hemingway | 1955. Halldór Laxness | 1956. Juan Ramón Jiménez | 1957. Albert Camus | 1958. Boris Pasternak | 1959. Salvatore Quasimodo
1960. Saint-John Perse | 1961. Ivo Andrić | 1962. John Steinbeck | 1963. Giorgos Seferis | 1964. Jean-Paul Sartre | 1965. Mihail Aleksandrovič Šolohov | 1966. Shmuel Yosef Agnon, Nelly Sachs | 1967. Miguel Ángel Asturias | 1968. Yasunari Kawabata | 1969. Samuel Beckett
1970. Aleksandar Isajevič Solženjicin | 1971. Pablo Neruda | 1972. Heinrich Böll | 1973. Patrick White | 1974. Eyvind Johnson & Harry Martinson | 1975. Eugenio Montale | 1976. Saul Bellow | 1977. Vicente Aleixandre | 1978. Isaac Bashevis Singer | 1979. Odisejas Elitis
1980. Czesław Miłosz | 1981. Elias Canetti | 1982. Gabriel García Márquez | 1983. William Golding | 1984. Jaroslav Seifert | 1985. Claude Simon | 1986. Wole Soyinka | 1987. Joseph Brodsky | 1988. Naguib Mahfouz | 1989. Camilo José Cela
1990. Octavio Paz | 1991. Nadine Gordimer | 1992. Derek Walcott | 1993. Toni Morrison | 1994. Kenzaburo Oe | 1995. Seamus Heaney | 1996. Wisława Szymborska | 1997. Dario Fo | 1998. José Saramago | 1999. Günter Grass
2000. Gao Xingjian | 2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul | 2002. Imre Kertész | 2003. J. M. Coetzee | 2004. Elfriede Jelinek | 2005. Harold Pinter| 2006. Orhan Pamuk