Magna carta libertatum
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Termin «ljudska prava» u pravnoj teoriji i praksi počinje se koristiti u Evropi zadnjih decenija 18. vijeka. Iz ovog citata proizilazi da je u pitanju period koji se poklapa sa periodom koji je najavio kraj feudalizma na teritoriji Evrope. Od ovog perioda započinje aktivniji razvoj ideje o ljudskim pravima, koja je svoje mjesto našla u historijskim dokumentima koji su proizvod feudalnog društva, a koje je nastavilo razvijati ideje o pojmu demokratije, države i vladavine. U pitanju su oni dokumenti koji su nastali u periodu stalne borbe između vlasti i podanika. Kao najznačajnije dokumente u zapadnom kontekstu možemo navesti sljedeće:
- Magna Charta Libertatum (1215) - Habeas Corpus Act (1679) - Zakon o pravima ( Bill of Rights) – (1689) - Deklaracija o nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država – (1776) - Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (1789)
Ovi dokumenti koji pripadaju starijem periodu, nisu u velikoj mjeri regulisali oblast ljudskih prava, jer je u periodu u kojem su nastali navedeno pitanje imalo status unutrašnjeg karaktera i regulisano je na osnovu unutrašnje politike. Ti dokumenti su na određeni način zastupali ideju zaštite prava čovjeka, koja će se definitivno razvijati na osnovu niza drugih akata, Povelja i Deklaracija. Posebno mjesto od tih dokumenata pripada Magni Charti Libertati koja je imala veliki uticaj na niz drugih dokumenata čije porijeklo nije isključivo vezano za Evropu, a koji su nastali u cilju zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda.
Odredbe Magne Charte Libertatum predstavljaju potvrdu određenih prava i sloboda koja su i ranije egzistirala na teritoriji srednjovjekovne Engleske, ali su u velikoj mjeri kršena od strane kralja.
[uredi] Reference i linkovi
R. Festić «Historijski korijeni ljudskih prava», Država Bosna i Hercegovina i ljudska prava – Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Centar za naučno – istraživački rad i pravne klinike, Sarajevo (1990)