Čajniče
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka. |
Čajniče | |||
|
|||
Osnovne informacije | |||
---|---|---|---|
Entitet: | Republika Srpska | ||
Općina: | Čajniče | ||
Stanovništvo: | 6.000 | ||
Pozivni broj: | (+387) 58 | ||
Poštanski broj: | 73 280 |
Čajniče (Чајниче) je živopisan gradić i središte istoimene općine na krajnjem istoku Bosne i Hercegovine na granici sa Srbijom i Crnom Gorom.
Sadržaj |
[uredi] Historija
Čajniče grad-granica, grad raskrsnica, puteva i ljudskih sudbina.
Čajniče je kapija na ulazu iz Bosne u Crnu Goru, i iz Crne Gore u Bosnu. Ovaj grad se pominje još davne 1477. godine, i od tada počinje da bilježi svoju istoriju.
Prema turskim službenim tefterima, koji su do danas u originalu sačuvani u Istanbulu, 1477. godine, dakle 14 godina poslije pada Bosne, pazar Čajniče je imao 190 obitelji i 5 neoženjenih stanovnika.
Ime Čajniče podsjeća na persijsko porijeklo, a ima značenje dobra i hladna voda. Istina je da vode u Čajniču ima u izobilju. Otkrili su ga mnogi ljudi, i u njemu se nastanili. Kasnije su ga otkrili i mnogi putnici, koji su ga godinama pohodili.
Do 1572. godine Čajniče je bilo u sastavu Hercegovačkog Sandžaka. Tek 1582. godine pominje se kao samostalni kadiluk.
Na 15. km od Čajniča 1379. godine podignut je srednjovjekovni grad Samobor (kod Međuriječja), a podigao ga je Sandalj Hranić.
Podrobnije podatke i opis Čajniča iz tog perioda, imamo u putopisu poznatog turskog putopisca Evlije Čelebije, koji je u Čajniču bio 1664.godine. Za ono vrijeme, ovaj veliki svjetski putnik, koji je prošao čitavo, tada ogromno Tursko carstvo i druge strane zemlje, u svom opisu za Čajniče navodi da tako čudno mjesto, valovito i brdovito, nije nigdje vidio. Okruženo velikim brdima sa ogromnim drvećem i sa strašnim ponorima, svojim položajem djeluje istovremeno veselo, opasno i strašno, dok su sa druge strane predjeli sa voćnjacima prave rajske bašte. Za sam šeher (grad) kaže da ima 5 muslimanskih i 3 hrišćanske mahale, 700 velikih i malih jednospratnih i dvospratnih zgrada, pokrivene ćeramidom, daskom, šindrom i kamenim pločama. Istovremeno navodi da u šeheru ima 50 vodenica, tri medrese, pet mekteba, četiri derviške tekije i tri hana, imaret (kuhinja za sirotinju), jedan hamam i oko 200 dućana.
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Čajniče imala je 8.956 stanovnika, raspoređenih u 36 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Čajniče u cjelini ušla je u sastav Republike Srpske.
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - općina Čajniče, popis 1991.
ukupno: 8.956
- Srbi - 4.709 (52,57%)
- Bošnjaci - 4.024 (44,93%)
- Hrvati - 5 (0,05%)
- Jugoslaveni - 77 (0,85%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 141 (1,57%)
[uredi] Nacionalni sastav stanovništva - Grad Čajniče, popis 1991.
ukupno: 3.152
- Srbi - 1.802 (57,17%)
- Bošnjaci - 1.192 (37,81%)
- Hrvati - 2 (0,06%)
- Jugoslaveni - 51 (1,61%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 105 (3,33%)
[uredi] Geografija
Nalazi se na dvadesetom kilometru puta Goražde-Pljevlja, na nadmorskoj visini od 816 metara.
[uredi] Danas
Čajniče je danas naseljeno isključivo pravoslavnim stanovništvom, bez ijednog stanovnika muslimanske vjeroispovjesti, i sa samo jednim hrvatom. [citat potreban]