Operacija Trio
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Operacija Trio/Treća neprijateljska ofenziva | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio Drugi svjetski rat | ||||||||
|
||||||||
Sukobljene strane | ||||||||
![]() Njemački Wehrmacht ![]() Ustaše i domobrani ![]() Talijanska vojska |
![]() Jugoslavenski partizani |
![]() Jugoslavenska vojska u otađbini-četnici |
||||||
Zapovjednici | ||||||||
njemački general Paul Bader, talijanski general Vittorio Ambrosio, ustaški bojnik Jure Francetić | partizanski vrhovni komandant Josip Broz Tito | četnički major Jezdimir Dangić | ||||||
Omjer snaga | ||||||||
50/60.000 vojnika i 100/200 tenkova i oklopnih vozila | 18.000 partizana | 4.500 četnika | ||||||
Gubici | ||||||||
Nijemci-4 mrtva i 11 ranjenih, ustaše i domobrani-9 mrtvih i 11 ranjenih, Talijani-3 mrtva i 1 ranjeni | 80 mrtvih i 786 zarobljenih | oko 3000 mrtvih i ranjenih |
Operacija Trio (u jugoslavenskoj literaturi poznata kao Treća neprijateljska ofenziva) je bila vojna operacija tokom Drugog svjetskog rata na prostoru Istočne Bosne te djelomično Crne Gore i Sandžaka. Trajala je od 1. aprila do 25. aprila 1942.
Sadržaj |
[uredi] Planiranje operacije
Nakon rasta ustanka protiv Sila osovine na području Jugoslavije krajem 1941. i početkom 1942., u Opatiji je 2. i 3.3.1942. održan sastanak njemačkih, talijanskih i ustaško-domobranskih zapovjednika radi dogovaranja operacije s ciljem gušenja ustanka na određenim područjima.
Sastanku su prisustvovali njemački generali Paul Bader (vojni zapovjednik Srbije), Enno Rintelen (njemački oficir za vezu s Talijanima) i Walter Kuntze (zapovjednik jugoistoka), talijanski generali Vitorrio Ambrosio (šef zapovjedništva talijanske vojske), Mario Roatta (zapovjednik talijanske druge armije) i Antonio Gandin te domobranski general Vladimir Laxa (načelnik zapovjedništva Hrvatskog domobranstva).
Odlučeno je da se osvoje partizanska područja u Istočnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Sandžaku a kasnije u zapadnoj Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji. Kako nije bilo dovoljno snaga za pokretanje operacije na svim područjima istodobno, dogovoreno je njemačko pokretanje operacije u Istočnoj Bosni dok bi Talijani u suradnji s crnogorskim četnicima pokrenuli operaciju u Crnoj Gori, Sandžaku i Hercegovini. Vrhovni zapovjednik operacije bio je general Bader. Operaciji je dano ime "Trio" simbolizirajući suradnju njemačkih, talijanskih i snaga NDH.
[uredi] Snage u bitci
[uredi] Njemačke snage
- 718. pješačka divizija
- 737. pješačka pukovnija 717. pješačke divizije
[uredi] Talijanske snage
- 1. Alpska divizija "Taurinense"
- 5. planinska divizija "Pusteria"
- 22. pješačka divizija "Cacciatore di Alpi"
- 1. Alpska grupa "Alpi Valle"
- 2. laka tenkovska grupa "San Marco"
- 12. artiljerijska grupa 105. pukovnije 28. divizije
[uredi] Snage NDH
[uredi] Domobranske snage
- 1. bojna 13. pješačke pukovnije
- 8. pješačka pukovnija
- 15. pješačka pukovnija
- 9. artiljerijska grupa
- 3. granična bojna
- 4. granična bojna
[uredi] Ustaške snage
- Crna legija (3 bojne)
[uredi] Partizanske snage
- 1. proleterska brigada
- 2. proleterska brigada
- 18. odred NOV-a
- 2 samostalna bataljuna NOV-a
[uredi] Četničke snage
- manji odredi crnogorskih četnika
- istočnobosanski četnici Jezdimira Dangića
[uredi] Bitka
[uredi] Plan bitke
Po planovima, operacija je trebala započeti 15. aprila (Trio I) čišćenje prostora južno i istočno od Sarajeva, nastavila bi se čišćenjem prostora uz rijeku Drinu, a završila bi se uništenjem ustanika na planini Ozren.
[uredi] Početak operacije i glavni dio
Operacija od samog početka nije krenula po planu kada je Crna legija bez odobrenja generala Badera 1. aprila iz smjera Han Pijeska napala četnike kod Vlasenice i zauzela ju. 8. aprila preotela je od četnika Drinjaču a 9. aprila Bratunac i Srebrenicu. Ustaše su sukobili i sa partizanima koji se istodobno borili i sa četnicima.
Tijekom nereda slijedećih nekoliko dana partizani su se povukli južnije, u talijansku okupacijsku zonu. Talijani nisu uspjeli pokrenuti svoje snage prije dogovorenog vremena i general Bader je zatražio od višeg zapovjedništva da se čitava operacija otkaže što je odobreno. No do tada su njemačke i domobranske jedinice iz Sarajeva potpomogle ustaške snage koje su 10. aprila izbile na Drinu. 22. aprila Nijemci napadaju partizanske snage koje su ugrožavale Rogaticu i do 27. aprila ih odbacuju te ptpuno čiste prostor Drine od četnika i partizana (zarobljavajući i četničkog zapovjednika, majora Dangića). Talijanska divizija "Pusteria" 23. aprila zauzima Čajniče i dolazi do Goražda. Divizija "Taurinense" je djelovala samo kao zaustavljajuća sila na južnom dijelu operacije. Zbog uspješnih akcija hercegovačkih partizana talijanske snage nisu na vrijeme došle u Istočnu Bosnu što je omogućilo glavnini napadnutih partizanskih jedinica da se povuku južno od linije Kalinovik-Foča.
[uredi] Kraj
Kako je operacija službeno bila prekinuta 25. aprila, odmah zatuma slijedila je improvizirana Operacija Foča u Crnoj Gori, Sandžaku i Hercegovini, u kojoj su sudjelovale samo njemačke i talijanske snage. Rezultat Operacije Trio bio je uništenje istočnobosanskih četnika i protjerivanje partizana sa područja Istočne Bosne te uspostava kontrole ustaških vlasti nad istočnom granicom NDH ali i masovan bijeg srpsog stanovništva istočne Bosne u Srbiju.