Hadum Sinan-paša Borovinić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Hadum Sinan-paša Borovinić je potomak slavne srednjovjekovne porodice bosanske. Sin je Tvrtka Borovinića. Rođak mu je vlastelin Radoslav Pavlović. Uzgojen je na dvoru za vrijeme vladavine sultana Bajazida II. Prvi puta se javlja u javnosti 1504. godine, sa položajem namjesnika u Hercegovini. Kancelar mu je bio Vuk Baličević a poklisar Ivan Grupković. Na dužnosti hercegovačkog sandžak-bega ostao je do 1506. godine, kada biva premješten i imenovan sandžakbegom Smederevskog sandžakata, na kojoj dužnosti ostaje do 1512. godine kada dolazi za namjesnika Bosne. U Bosni je ostao godinu dana, a nakon toga sultan Selim I ga imenuje Anadolskim beglerbegom, dok ga nasljeđuje Junus-beg 1513. godine. Na prolazu kroz dubrovački teritorij, sačekala ga je dubrovačka delegacija izrazivši mu da "Dubrovnik hvali Boga što ima susjeda, o kome, se radi pravednosti, čovječnosti i svih dobrih djela pronio glas čitavim svijetom". Nadužnosti beglerbega Anadola, ostao je do 26. Aprila, 1516. godine kada biva imenovan velikim vezirom Osmanskog Carstva. Poginuo je kod osvajanja Kaira 22. Januara, 1517. godine.

[uredi] Sultanova riječ povodom pogibije

Poginuo je za vrijeme borbi kod Kaira. Sinan-pašinu pogibiju u bitci kod Ridanije blizu Kaira, najbolje opisuje Joseph von Hammer, jedan od najvećih osmanskih historičara, gdje u svojoj knjizi "Historija Turskog/Osmanskog Carstva - I Knjiga" sljedeće navodi: ...Jedva što je započela borba, odvoji se s lijevog neprijateljskog krila odred, sasvim oklopljen u željezo, i pojaha pravo na zastavu sultana Selima. To su bili najodabraniji vitezovi iz vojske Memluka sa samim sultanom Tuman-bejom i njegova oba vojskovođe, Alanbejom i Kurtbejom na čelu. Sva trojica su se zarekla da će osmanskog sultana staviti živa ili mrtva pod svoju ruku. Zabunili su se samo u osobi, držeći velikog vezira Sinana za sultana Selima. Sinan jestajao između Mahmut-bega Ramazanoglua i Alije, haznedara. Sultan Tuman-bej upravo je prodirao ka velikom veziru, Alanbej Mahmutu, a Kurtbej Aliji s toliko srčanosti i bijesa da su sva trojica odabrane protivnike ubili kopljem, a sami izbjegli, iako je Alanbej bio teško ranjen tanetom. Usprkos takvoj osobnoj hrabrosti memlučkog sultana i njegovih vjernih, izgubljena je bitka..." (str. 322). Koliko je bio cijenjen najbolje svjedoče riječi sultana Selima I Yavuza koji povodom njegove pogibije reče: "Egipat osvojih, Sinana izgubih, zar se sa Sinanom može usporediti jedna pokrajina". Neki ga historičari nazivaju Hadim Sinan-paša a neki ga nazivaju Sinanuddin Jusuf.

[uredi] Izvori

  • Joseph von Hammer, "Historija Turskog/Osmanskog Carstva - I Knjiga" Zagreb, 1979.
  • Ljiljan 5. mata 1997. godine, piše Enes Durmišević.