Aluminijum

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Aluminij (Al, latinski- aluminium) je metal IIIA grupe. Jedini stabilni izotop mu je27Al.

Aluminij je peti po rasprostranjenosti od svih elemenata koji se javljaju na površini Zemlje.

Sadržaj

[uredi] Hemijske osobine

Oksidacioni broj aluminija je +3, ali se vrlo rijetko može javiti i sa oksidacinim brojevima +1 i +2. Čist aluminij na zraku polahko se oksiduje, prekrivajući se slojem oksida Al2O3, koji štiti od korozije metal koji se nalazi ispod površine. Reaguje sa ključalom vodom istiskujući iz nje vodonik prelazeći u aluminij-hidroksid. Aluminij se lako rastvara u jakim bazama(kao na primjer natrijum-hidroksid-NaOH ili kalijum-hidroksid KOH) istiskujući vodonik i prelazeći u 2Na[Al(OH)4]  : 2Al + 2NaOH + 6H2O → 2Na[Al(OH)4] + 3H2↑. Rastvara se u sonoj i u razblaženoj sumpornoj kiselini istiskujući vodonik, dok reakcija sa koncentrovanom sumpornom i razblaženom azotnom kiselinom teče drugačije - izdvaja se sumpor(IV)oksid i amonijak. Koncentrovana azotna kiselina pasivizira aluminij.

[uredi] Primjena

Zbog njegovih osobina, kao što su mala gustina i velika otpornost na koroziju, legure aluminija sa bakrom i molibdenom zvane duraluminijum našle su mnoge primjene i koriste se za proizvodnju široke grupe produkata - od konzervi do dijelova za kosmičke brodove. Čist, kristalan aluminijum je krh i lomljiv.

[uredi] Jedinjenja

Najvažnija jedinjenja aluminija su amfoteran aluminijum(III) oksid, i amfoteran aluminij(III) hidroksid. Aluminij takođe gradi i aluminij(III) hidroksid, a aluminijsko-litijumski hidroksid LiAlH4 se često koristi u organskoj hemiji. Veliki industrijski značaj imaju aluminosilikati, a posebno MAO (metalni aluminosilikat). Glina i ilovača koje se koriste u produkciji keramike su složene mješavine aluminijuma i K[AlSi3O8] ili aluminija i Na[AlSi3O8].


[uredi] Biološki značaj

Aluminij nema nikakvog biološkog značaja, mada su neki ljudi alergični na taj metal.